Hrvatska spada u krug izrazito šumovitih europskih zemalja, a uz to je naša zemlja bogata šumama visoke prirodnosti koje rastu na 97 posto šumske površine. Visoka prirodnost na tako velikoj površini rezultat je primjene načela zagrebačke škole uzgajanja šuma u šumarskoj praksi.
Hrvatske šume ovog je tjedna krenule druga faza akcije „Klikni i posadi stablo“ koja se odvija u sklopu pokreta Rezolucija Zemlja, a u kojoj je krenula sadnja prvih 8.000 od ukupno 25.000 stabala koliko ove godine planiraju zasaditi
Za svaki vaš potpis, a potrebno je na ovom obrascu ostaviti tek ime, prezime i vaš e-mail, bit će posađeno jedno stablo negdje u Hrvatskoj, a vi ćete, nakon što obrazac ispunite, dobiti povratnu informaciju o točnoj lokaciji gdje će vaše stablo biti posađeno te ćete se na njega za desetljeće ili dva moći čak i popeti! Ne morate se brinuti o tome hoće li mala biljka izrasti u pozamašnog gorostasa jer naši su šumari iznimno cijenjeni unutar svoje struke.
Metoda pošumljavanja koju već desetljećima koriste hrvatski šumari – prirodno obnavljanje šume pomoću materinjih stabala, poznata je među stručnjacima u cijelom svijetu. Riječ je o tzv. zagrebačkoj školi uzgajanja šume. Akademik prof. dr. Igor Anić s Fakulteta šumarstva i drvne tehnologije u Zagrebu pojašnjava da postoje dvije škole – prirodna i umjetna.
Prirodna promatra šumu kao cjeloviti ekosustav i zagovara način gospodarenja koji će, uz ispunjenje gospodarske i općekorisne funkcije, osigurati visok stupanj prirodnosti šume.
– Ona uključuje prirodnu i prirodi blisku obnovu starih šuma metodama kod kojih se mladi naraštaj nove generacije šume pojavi iz sjemena starih i zrelih stabala prije njihova uklanjanja oplodnom ili prebornom sječom. Umjetna škola promatra šumu kao resurs, čija je prvenstvena zadaća proizvodnja što veće količine drva na što ekonomičniji način. Zagovornici tog pristupa zalažu se za uzgajanje onih vrsta drveća koje će u najkraćem mogućem vremenu osigurati visoku produkciju drvne tvari. Sadnja sadnica nakon čiste sječe redovita je metoda obnove starih šuma.
Nažalost, u Europi je još uvijek najraširenija umjetna škola uzgajanja šuma čiji je razvoj počeo u razdoblju prve industrijske revolucije kad su izvorne prirodne šume visokoindustrijaliziranih zemalja posječene čistim sječama, a na njihovom mjestu, sadnjom sadnica, osnovane su šumske kulture smreke, bora i duglazije koje su se zadržale do danas – napominje akademik Anić.
Mali broj europskih zemalja, među kojima je i Hrvatska, koristi prirodnu školu. Zagrebačka škola uzgajanja šuma je hrvatska izvorna inačica prirodne škole uzgajanja šuma i pod njome se, objašnjava, podrazumijeva znanstveni, nastavni i stručni pristup gospodarenju našim šumama na načelima pridržavanja prirodne dinamike i očuvanja prirodne strukture šuma, prirodne obnove šuma, umjetne obnove šuma samo po potrebi, ali po načelima prirodne obnove, nekorištenja čistih sječa, očuvanje šumskoga tla od degradacije… Zagrebačka škola uzgajanja šuma intenzivno se počela razvijati 14. ožujka 1921. godine, kad je na Fakultetu šumarstva i drvne tehnologije Sveučilišta u Zagrebu utemeljen Zavod za uzgajanje šuma.
Do danas se hrvatski studenti šumarstva usavršavaju i odgajaju u skladu s tim načelima. Zagrebačka škola uzgajanja šuma i primjena njezinih načela u praktičnom šumarstvu temeljni su razlozi visoke prirodnosti i biološke raznolikosti šumskih ekosustava u Hrvatskoj, tvrdi. U Hrvatsku su dolazili i dolaze učiti eksperti iz drugih europskih država, čak i Skandinavci. Što im naši stručnjaci mogu ponuditi, odnosno što strane znanstvenike najviše zanima?
Obnova šuma i smanjenje upotrebe fosilnih goriva ključni u borbi protiv klimatskih promjena
– Prirodne šume Hrvatske su izvorni proizvod hrvatskog šumarstva, a to znači šumara koji su školovani sukladno načelima zagrebačke škole. Šumarski stručnjaci, pogotovo iz zemalja u kojima u šumarskoj praksi dominira umjetna škola uzgajanja šuma često dolaze kod nas u Hrvatsku vidjeti kako nastaju, kako se njegom podižu i kako se po prirodnim načelima obnavljaju šume.
Svima je zanimljiva primjena načela zagrebačke škole uzgajanja šuma u praksi, posebice metode prirodne obnove nizinskih šuma hrasta lužnjaka u regularnom gospodarenju i metode prirodne obnove jelovo-bukovih šuma u prebornom gospodarenju. Prirodna obnova i očuvanje prirodnosti šuma uz istodobno ispunjenje gospodarskih i općekorisnih funkcija šume danas se mogu učiti na brojnim primjerima u Hrvatskoj – ističe akademik Anić.
Hrvatska spada u krug izrazito šumovitih europskih zemalja, a uz to je naša zemlja bogata šumama visoke prirodnosti koje rastu na 97 posto šumske površine. Visoka prirodnost na tako velikoj površini rezultat je primjene načela zagrebačke škole uzgajanja šuma u šumarskoj praksi. U posljednjem desetljeću veliki kompleksi naših šuma učestalo su izloženi intenzivnim pritiscima abiotskih, biotskih i antropogenih štetnih čimbenika kao što su ledolomi, vjetrolomi, naglo širenje štetnika i biljnih bolesti te šumski požari. Njihovu češću pojavu i visoke intenzitete povezujemo s klimatskim promjenama.
Šume, šumarstvo i društvo u cjelini zbog toga trpe katastrofalne štete. U kontinentalnom području velike štete trpe šumski ekosustavi poljskog jasena, hrasta lužnjaka, obične bukve, obične jele i obične smreke. U mediteranskom području šumski požari posebice ugrožavaju šumske ekosustave alepskoga bora, crnoga bora, hrasta crnike i hrasta medunca te sve degradacijske stadije šuma – napominje prof. dr. Anić i dodaje da uloga šuma i šumarstva u stvaranju i očuvanju povoljnih životnih uvjeta nikada nije bila toliko važna kao danas.
– Šume su sredstvo, a šumarstvo je alat za smanjenje posljedica klimatskih promjena. Misija šumarstva je očuvati i povećati površinu šuma, poboljšati stabilnost, vitalitet, kakvoću i produkciju šuma te sačuvati šume i šumska staništa od degradacije. Ta se misija ne može ostvariti bez prilagodbe odredbi pravnih propisa koje to otežavaju ili ponekad čak onemogućuju, primjerice, Zakona o zaštiti prirode, Pravilnika o popisu stanišnih tipova, karti staništa te ugroženim i rijetkim stanišnim, Uredbe o ekološkoj mreži i nadležnostima javnih ustanova za upravljanje područjima ekološke mreže i Zakona o šumama.
Načela i preporuke za ublažavanje posljedica klimatskih promjena treba provoditi na svim raspoloživim površinama šumskih zemljišta. U to treba uključiti i kategorije zemljišta u državnom vlasništvu koje neće biti privedene poljoprivrednoj proizvodnji, a koje sada nisu dio šumskogospodarskog područja – smatra. Radi zaštite od požara kao jedna od najučinkovitijih mjera je iznalaženje rješenja o načinu gospodarenja privatnim šumama i zapuštenim poljoprivrednim zemljištem.
– Pošumljavanje neobraslog šumskog zemljišta i umjetna obnova šume nakon šumskog požara pionirskim vrstama drveća prvi je korak u zaustavljanju degradacijskih procesa na tim staništima. Degradacijske oblike šuma treba zaštiti od degradacijskih procesa kao što su požar, nekontrolirana sječa, brst, paša i prenamjena. U panjači, makiji i šikari, osim zaštite, treba pomoći progresivni razvoj. U garigu, šibljaku i kamenjari treba pokrenuti i pomoći povratak šumske vegetacije.
Degradacijski oblici šuma trenutno nemaju visoku gospodarsku vrijednost, ali zato pružaju važne općekorisne funkcije koje smanjuju posljedice klimatskih promjena i poboljšavaju zaštitu i unapređenje čovjekova okoliša. Obezvrjeđivanje i prenamjena degradacijskih oblika šuma te onemogućavanje melioracijskih radova sve to ugrožava.
Samo odgovornim gospodarenjem cjelinom šumskog ekosustava, stavljanjem u prvi plan njege, obnove i zaštite šuma, a odmakom od gledanja na šumu kao izvora drvne sirovine, ispaše ili pasivno zaštićenog objekta prirode, moći ćemo sačuvati naše šumsko blago i uporabiti ga kao saveznika u smanjivanju posljedica klimatskih promjena – zaključuje akademik Anić.
R.I. /Foto:promo
