Na blagim padinama Daljske planine, duž desne obale Dunava koji oplavljuje Erdut i čini ga poluotokom u idealnim uvjetima za uzgoj loze – na nadmorskoj visini između 130 i 190 metara, blago nagnuti prema jugu, na lesnim nanosima, nalaze se Erdutski vinogradi na 490 hektara.
U vinariji Erdutski vinogradi nalazi se najveća vinska bačva na svijetu u upotrebi. Bačva je izrađena od slavonskog hrasta, tradicionalnom metodom cijepanja hrastovih duga od ukupno 109 hrastovih debala; zapremine 75 000 litara. Uvijek je puna i u njoj se uvijek nalazi graševina jer je graševina zaštitni znak vinogorja, a time i vinarije Erdutski vinogradi.
Na vinskim razgovorima s novinarom Tomislavom Stiplošekom, zabavno-edukativnoj interaktivnoj radionici koja je prilagođenea i vinskim znalcima i ljubiteljima vina koji tek uče, a održava se dva puta mjesečno u kavani Procaffe u Tkalčićevoj ulici u središtu Zagreba predstavila se vinarija Erdutski vinogradi .
Predstavljena su vina: Graševina vrhunska (2019.), Chardonnay vrhunski (2019.), Pinot Sivi kvalitetni (2019.), Pinot Crni-bijelo kvalitetni (2019.), Rose kvalitetni (2019.), Cabernet Franc kvalitetni (2018.), Merlot vrhunski (2018.) i Traminac mirisavi ledena berba (2012.)
Vina je predstavila glavna enologinja, Melita Rumbak, koja je tu poziciju u Erdutskim vinogradima “naslijedila” od svoje majke, tako da joj je ova vinarija “u krvi”.
Vina su izražene sortnosti i mineralnosti, a kroz cijelu liniju se vidi kontinuirani rad istog enologa. Osnovna linija mladih bijelih vina već je sada vrlo dobra. Linija Big barrel je njihova linija vrhunskih vina čije je ime asocijacija na najveću bačvu na svijetu u upotrebi. Ta linija će biti odlična; trenutno su to vina koja treba čekati, a na kušanju odaju veliki potencijal razvoja.
Vino koje je ostavilo najbolji utisak na publiku (naravno, ako izuzmemo ledenu berbu koja je svijet za sebe) je bijelo vino od sorte pinot crni. To je jako dobro, osvježavajuće vino, lijepih zelenih nota u mirisu, prilično aromatično, idealno za pijuckanje na ljetnoj terasi. Naravno, pitanje je marketinga, na koji način to vino približiti publici.
Povijest Erdutskih vinograda seže na početak 18. stoljeća. 1730. godina smatra se početkom vinogradarske tradicije tvrtke i cjelokupnog vinogorja. Kroz dugu i zanimljivu povijest vinogorja i vinarije proveo je povjesničar Hrvoje Pavić koji je u vinariji zadužen za marketing i turizam.
Josip Pavić, predsjednik nadzornog odbora Erdutskih vinograda, koji se povremeno uključivao u razgovor, osvrnuo se na činjenicu da malo koja vinarija u Hrvatskoj ima tako niske cijene uz ovakvu kvalitetu, ali to je trenutno njihova neminovnost jer treba podmirivati brojne obveze. Pavić je odnedavno i predsjednik Udruženja vinarstva HGK pa se osvrnuo i na rad i ciljeve Udruge.
“Kroz cijeli život naučio sam funkcionirati tako da prvo sagledaš potrebe i onda svoj rad prilagodiš potrebama, što konkretno znači da i Udruga i sama država Hrvatska moraju poticati mlade na razvoj vinarstva i vinogradarstva. Obišli smo neke strane vinske regije, kao što je Villány. Cilj vinogorja Erdut bi trebao biti da bude na razini Villánya. U tom smjeru bi trebala težiti i ostala vinogorja, osim Istre koja je tu već daleko napredovala. Dakle, osnovni cilj Udruge je pozicionirati Slavoniju, ali i cijelu Hrvatsku na vinskoj karti svijeta.”, rekao je Josip Pavić.
Upravo na tu temu povela se rasprava – je li moguće od Erduta napraviti nešto na razini Villánya? Možda najbolji odgovor na to pitanje dao je poznati vinski novinar, Ivo Kozarčanin: “Villány je svjetski poznata regija i uspoređivati se s takvom regijom je hrabro samo po sebi. Možemo li biti u tom rangu? Da, možemo, ali uz jako puno rada, puno vremena, pameti, a trebat će nam i ponešto sreće… I jednog dana, možda bi mogli biti u tom rangu.”
Uz vina iz hrvatskog Podunavlja, odlično su se sljubili sir Baranjac i kulen, kobasice i slanina od crne slavonske svinje iz Belja d.d.koja se u uzgaja na otvorenom. Za kulen i kobasicu koriste se najfinije crvene mljevene paprike i dime se u tradicionalnoj pušnici na prirodnom dimu bukovog drveta.
I na ovim Vinskim razgovorima Tomislav Stiplošek je, uz vinare, ugostio i predstavio druge goste.
Ivana Berišić, glavna urednica portala Poduzetna.com, pokrenula je vlastiti brend koji se bavi izradom nejestivih dekorativnih slastica. Prikazala je ukrasne magnete u obliku slastica i “tortu”, idealne dekoracije za slatki kutak privatnog ili poslovnog prostora.
Književnica Lea Brezar (poznata po hitu “Superjunakinje” i projektu poezije na tramvajskim stajalištima ‘Oda poeziji’ predstavila je svoj novi roman “Ogledala” koji je, kao i njezini raniji romani, usmjeren na poticanje empatije i emocionalne inteligencije. Najavila je i otvaranje prve privatne jezične gimnazije po waldorfskoj metodologiji.
“Jako sam sretan što su ovo već 21. Vinski razgovori, a opet se tražilo mjesto više, što je pokazatelj da dobro radimo i da su ljudi prihvatili koncept. Posebno me veseli činjenica da, osim vinara, predstavljamo ljude koji rade fantastične stvari, ali nisu toliko poznati široj javnosti”, rekao je organizator i moderator Vinskih razgovora, Tomislav Stiplošek.
Tako je ovog puta predstavio i mladog slastičara koji je ledenu berbu Traminca mirisavog Erdutskih vinograda sljubio s varijantom cheesecakea prema svojem autorskom receptu.
“Božidar Akrap je slastičar koji sa svojih nepunih 18 godina za vrijeme sezone u hotelu samostalno vodi slastičarnu a la carte restorana. Zašto je to bitno? Kad vidite njega, ali i mladog Hrvoja Pavića, vidite da u ovoj zemlji ima fenomenalnih mladih ljudi koji znaju raditi i to na vrlo visokoj razini kvalitete, žele raditi i, naravno, za to im treba podrška okoline.”, istaknuo je Stiplošek.
Božidar Akrap je slastičarstvo zavolio još u osnovnoj školi, najviše zbog mogućnosti i kreativnosti koje to zanimanje pruža. Završio je Ugostiteljsko-turističko učilište u Zagrebu, smjer slastičarstvo; praksu je odrađivao prvo u slastičarnici Ema na Malešnici i kasnije na Dubravkinom putu gdje je učio od Roberta Bašića, a dodatno se u sklopu Erasmus+ projekta educirao u Francuskoj i Poljskoj. Postao je Bluesunov stipendist te se, nakon završetka trogodišnje škole zaposlio u njihovom a la carte restoranu De Lucau, u Brelima, pod mentorstvom Ružice Jukičić. Trenutno stažira kod Roberta Hromalića u slastičarnici Le Kolač.
Već sada su njegovi kolači na visokoj razini i ono u što se publika Vinskih razgovora mogla uvjeriti, ima fantastičan osjećaj za slatko, tj. ono najbitnije, da kolači budu ukusni, lepršavi i ne preslatki. Trenutno su mu u fokusu edukacija i rad na sebi, a sljedeća stepenica upisivanje jedne od francuskih škola slastičarstva.
Kolač koji je publika Vinskih razgovora imala prilike kušati za podlogu je imao crumble od badema i muškatnog oraščića; na to je išla parfe krema od sira aromatizirana ružmarinom a završni sloj kolača bio je gel od višnje koji je kolaču dao potrebnu kiselinu. Kolač je dekorirao bademom i listićima mente.
Tomislav Radić/ Foto: T. Radić
