Povodom 25 godina od ubojstva Aleksandre, Marije i Mihajla Zeca, Antifašistička liga održala je u srijedu komemoraciju i položila vijence kod Adolfovca na zagrebačkom Sljemenu, ustvrdivši da se radi o jednom od najsramotnijih poglavlja novije hrvatske povijesti jer su institucije države “na kraju praktički zaštitile počinitelje zločina i time odaslali zastrašujuću poruku građanima”.
Imućni zagrebački mesar Mihajlo Zec ubijen je kada je pokušao pobjeći iz svoje kuće na Trešnjevci u koju su oko 23 sata upale naoružane osobe, a njegovu suprugu i maloljetnu kći ubojice su odvele do planinarskog skloništa doma Adolfovac na Sljemenu te ih tamo pogubili.
Nedugo nakon što je policija pronašla tijela, uhićeni su pripadnici Merčepove postrojbe – Munib Suljić, Igor Mikola, Siniša Rimac, Nebojša Hodak i Snežana Živanović od kojih su neki pred istražnim sucem priznali ubojstva, no na suđenju je utvrđeno kako pred istražnim sucem nisu imali odvjetnika, a što su po zakonu za tako teško djelo morali imati, pa su njihovi raniji iskazi “izbačeni”, te su oni oslobođeni.
Pravosuđe nije procesuiralo počinitelje zločina, a isplata jednokratne novčane pomoći Dušanu i Gordani Zec 30. travnja 2004. ostala je jedini čin podrške preživjelima s hrvatske strane.
Antifašistička liga u priopćenju ističe da unatoč građanskim inicijativama i kazališnoj predstavi redatelja Olivera Frljića ni danas nema spomenika na mjestima pogubljenja na Trešnjevci i na Sljemenu.
“Ovaj zločin jedno je od najsramotnijih poglavlja novije hrvatske povijesti. Počinitelji su bili pripadnici specijalnih policijskih postrojbi koji su oslobođeni zbog proceduralnih grešaka. Na ovom mjestu, na 25. godišnjicu tog tragičnog događaja za obitelj Zec i sramotnog za Hrvatsku trebali bi umjesto predstavnika organizacija civilnog društva i Zagreba stajati Predsjednica Republike i predsjednik Vlade, kao i predstavnici najviših sudskih vlasti”, rekao je na komemoraciji predsjednik Antifašističke lige Zoran Pusić.
Kao najsramotnijim je u ovom slučaju za Hrvatsku ocijenio potpuno zakazivanje institucija države koje su “na kraju praktički zaštitile počinitelje zločina i time odaslali zastrašujuću poruku hrvatskim građanima i prouzročili sramotu za našu državu, koja će je još dugo pratiti”.
Novinar Drago Pilsel podsjetio je da je nakon toga “Siniša Rimac postao tjelohranitelj ministra obrane Gojka Šuška, a 30. svibnja 1995. primio orden Nikole Šubića Zrinskog, visoko priznanje za junački čin u ratu iz ruku tadašnjeg predsjednika Franje Tuđmana”.
“Za Srpsko narodno vijeće ubojstvo obitelji Zec jednako je stravično i teret je ovog društva kao i egzekucija hrvatske obitelji Čengić 1992. u Erveniku. Vrijeme je da se prestanemo sjećati poraza i pobjeda i da našu djecu učimo o civilnim žrtvama, o sudbinama ovih i svih drugih ljudi u proteklom ratu. Sjećanje na Aleksandru Zec mora biti duboko antiratno sjećanje koje bi u našem obrazovnom sustavu kod djece trebalo izazivati fiziološko gađenje, a ne oduševljavanje ratnim vozilima i oružjem”, poručila je Aneta Lalić iz Srpskog narodnog vijeća.
Aleksandra, Marija i Mihajlo pokopani su u Gornjoj Dragotinji, pokraj Prijedora, rodnom mjestu Mihajla Zeca.
MP/Foto:FaH
