Mnogo toga, bez čega sam mislila da nemogu, sam se u ovom periodu (da se meterološki izrazim) dugotrajne suše – odrekla. Putovanja sam prva križala… Luksuznu odjeću… Obuću…
Piše: Alma D. Brkić
Imam osjećaj za nijanse; valjda to ide uz hedonizam… I jako, jako mi je teško podvaliti. Gotovo pa nemoguće. Možda mi je u Senegalu bilo podvaljeno kamilje meso pod goveđe ali pod silom jakih začina se to lako dogodi… Sa vinom, kavom i cigaretama me nitko nikada nije zeznuo i stvarno bi mogla raditi kao degustator.
Prije mjesec dana mi je frend, kupio cigarete. Nagužvani celofan, kiseli okus u ustima. Ove cigarete su falsifikat, rekla sam čim sam ih probala. Kaj si ti ovo kupio na placu, pitam frenda aludirajući na cigarete kakve se periodički nude na Trešnjevačkoj tržnici i na Kvatriću. I koštaju 15 kuna (no pravom pušaču ne vrijede niti 5 kuna) Ma ne, kaže frend. Kupio sam ih u tvom samoposluživanju.
Nekoliko dana nakon te epizode, kupujem cigarete u istom samoposluživanju i mahinalno. Ponovo falsifikat. Nagužvani celofan i kiseo okus. Sad već popizdim i to ne radi love nego jer sam morala pisati bez cigareta. A cigarete povezujem s kreativnošću. Znam da nije tako ali tako je brijem, pa je na kraju ipak tako…
Tražim informaciju tko je distributer… Fibis. Zovem Fibis… Upute me na multinacionalnu kompaniju Japan Tobacco International koja ima sjedište u Zagrebu već desetak godina. I stvarno… Odem na njihovu web-stranicu -sve na njoj divno, savršeno organizirano, pomažu sirotinju itd… I ne žaleći truda -napišem mail u sjedište u Švicarskoj.
Prethodno sam pokušala a uredom u Zagrebu no do njih je nemoguće doći jer se nitko na telefone ne javlja, pa ne čudi da su deklarirani u javnosti kao jedan od najboljih poslodavaca.. Valjda su plaćeni da se ne javljaju… Nakon par dana mi se ipak javljaju iz zagrebačkog ureda.
Pravnica Japan Tobacco International, za javnost zaogrnuta velom tajne, mi sugerira da kutiju za koju tvrdim da je falsifikat ostavim na recepciji njenog ureda. A oni će mi javiti što su ustanovili. Prilično truda za nekoga tko je prevaren, pomislim -a i ostajem bez dokaza… Pa i za očekivati je ishod analize… “Sve je OK.” Dosjetim se i slikam original Winston i fejk Winston koji sam kupila u normalnoj trgovačkoj mreži. Razlika se na povećanim fotografijama dobro uočava. Naravno, i jedna i druga imaju markicu Ministarstva financija.
Ponovo kupujem cigarete na pedesetom mjestu -kiosk u Draškovićevoj. Ponovo fejk. Zahtijevam drugu kutiju, nenagužvanog i neodlijepljenog celofana i oni mi je daju. Znate, zbilja bi se osjećala kao idiot da hodam okolo i kupujem za vlastiti novac krivotvorene cigarete, da bi nekome nešto dokazala. Dokaz imam a naučila sam se i pragmatičnosti. A bilo bi lijepo da ishod priče s krivotvorenim Winstonom čitamo na naslovnicama umjesto što čitamo da su ulovili par jadničaka koji na placu prodaju škiju koju za svoju lovu i bez poticaja posade DA BI PREŽIVJELI.
Velika je nezaposlenost i neimaština -ljudi se moraju nekako snalaziti
Cijene cigareta su digli u nebesa i što je preostalo ljudima nego kupovati švercane cigarete i duhan!?! I ok; ako to košta 15 kuna jer ako cigarete koje koštaju 22 kune platim 15, s tom mogučnošću i računam… Ali tako varati ljude i prodavati falsifikate u normalnoj distribuciji… Strašno i drsko! Hrvatske trošarine i PDV su prevelike za džep hrvatskih građana. Naravno cigarete su u Njemačkoj i Velikoj Britaniji skuplje, ali su i plaće višestruko veće, pa to nije komparabilno…
Prije četiri godine rezani duhan činio je samo 1% udjela u ukupnoj potrošnji, a danas 21%, od čega je više od 80% ilegalna potrošnja. Dvadesetak kuna, koliko košta prosječna kutija cigareta, s obzirom na plaće i količinu nezaposlenih kod nas, postaje znatna financijska stavka u kućnom budžetu, posebno ako je u obitelji dvoje ili više pušača. Već dulje vremena pušači zamjenjuju skupu cigaretu domaćim duhanom.
Imotska krajina i Hercegovina su prapostojbina dobroga duhana. A i, ruku na srce, stanovnici tih krajeva nisu od onih koji s gnjušanjem odbijaju pomisao na šverc… U posljednjoj fazi aktivnog uzgajanja i otkupa duhana, do kraja 80-ih, staru sortu duhana zamijenila je hibridna Virginija, koja daje veći urod, ali duhan nije tako ukusan za pušenje ukoliko nije, (kao u tvornicama), dodatno obrađen.
Ekološki osviješten dio pušača shvatio je kako je domaći duhan koji nije previše tretiran pesticidima, izrastao iz domaćeg, a ne GMO sjemena, puno ukusniji i “zdraviji” od onog u cigareti… Naravno, ako se riječi “zdrav” i “duhan” uopće smije staviti u isti kontekst.
Na tržištu je trenutno cijena kilograma duhana od 80-120 kuna, pa i više, ovisno o njegovoj kvaliteti. Duhan, znan kao škija, danas se najviše puši zamotan u papirić u kojega se umetne mali filter, ili se puši na cigaršpic, a u opticaju su i mali punjači i prazne cigarete u koje se za malo vremena može napuniti količina dostatna za čitav dan.
Dok policija ratuje s malim proizvođačima duhana; praktički sa sirotinjom koja nastoji preživjeti krizu ili spriječiti odljev iz kućnog budžeta, tih 20 kuna dnevno za lošu naviku, duhanski lobiji vrlo su jaki i država će ratovat s uzgajivačima svim silama, a do tada će okretati glavu od svake pomisli da bi uznemirili nekoga od multinacionalnih kompanija koje su preuzele tržište duhanskim proizvodima u kojem se okreću milijuni eura.
A kako se “snalaze” oni s lovom…
Od ukupne količine cigareta u luci Bar, najveći broj dolazi brodovima iz luka ciparske Famagusta, kalabrijske Gioia di Tauro, rumunjske Constante, tunižanskog Port Saida i Dubaija. Prema dokumentaciji pošiljaoci su u najvećem broju slučajeva strane off-shore kompanije, a primaoci u Baru su također (pazi čuda!) off-shore kompanije (u najvećem dijelu) i crnogorske firme (u manjem dijelu).
Po novoj regulativi -za svaku krijumčarenu kutiju cigareta, EU od proizvođača naplaćuje KAZNU – što je rezultata sporazuma koji EU ima s 4 velike duhanske tvrtke: Philip Morris International (PMI), Japan Tobacco International (JTI), Imperial Tobacco Limited (ITL) i British American Tobacco (BAT). Spomenute tvrtke su se obvezale svoje proizvode prodavati samo legitimnim kupcima i sistem funkcionira tako da kompanije, između ostalog, plaćaju naknadu za svaku kutiju njihovih cigareta koja se zaplijeni u Europskoj uniji.
U izvješću neovisne revizorske kuće KMPG navodi se kako je u Europskoj uniji (EU) u 2015. godini konzumirano 53 MILIJARDE ilegalnih cigareta. Vlade država članica EU izgubile su 11,3 MILIJARDE eura u poreznim prihodima zbog navedenog kaznenog djela, s obzirom na to da je SVAKA DESETA KONZUMIRANA CIGARETA ILEGALNA.
Prošle godine je došlo do blagog pada šverca duhanom (onog na razini kontejnera i šlepera) u korist onog home-grown (čije uzgajivače država ganja žešće nego Ameri ISIL). Duhanska industrija smatra kako su strogo nadziranje dobavljačkih lanaca i razmjena podataka te provedba zakona s (naravno) njihove strane zaslužni što se količina ilegalnih cigareta prokrijumčarenih u državama članica EU smanjila za 20 %. To znači da je ukupno oko 90 % ilegalnih cigareta prokrijumčareno iz država koje nisu članice EU.
Izvješće KPMG-a ukazuje na prevladavajući trend sve većeg rasta ilegalnih ‘Illicit White’ cigareta a to su one koje se zakonito proizvode u jednoj državi, ali za koje postoje dokazi da su prokrijumčarene iz jedne države u drugu. Dakle oštećen je proračun države u koju dospiju.
Žao mi je svakoga tko pokuša minirati strastvenu interakciju između mene i cigarete. Plaćam je bilo gdje u svijetu koliko mi kažu da košta bez žaljenja. Pušim je svjesno da sebi time škodim i maksimalno nastojim umanjiti štetu po druge. Ne kupujem je nikada nigdje osim u ovlaštenim trgovinama. I ajmo reči da sam bila u situaciji vidjeti, pušiti i prepoznati krivotvorene… Na tvrd ste se orah namjerili žmukleri.
Ne dam da me varaju.
Alma Draganić Brkić/ledylike.hr
Zvonimir Boban dobio je dugogodišnji spor s AC Milanom oko smjene s mjesta sportskog direktora…
U Nyonu je održan ždrijeb četvrtfinala Lige nacija. Ždrijeb je odlučio da Hrvatska za Final…
Tragom usporedbi cijena u njemačkom i hrvatskom DM-u koje su izazvale burne reakcije u javnosti,…
Komentiraj