Ljudi, sram vas bilo!!! Da ste se toliko okupirali ženama na kojima su se brutalno iživljavali četnici, kao što vas zanima video poznate ženske osobe, ne bi pravdu čekale toliko dugo.
Piše: Alma Draganić-Brkić
Tužno je to… Dok cijela nacija polemizira je li poznata ženska osoba u spolnom odnosu s trojicom bila drogirana ili ne, podsjetila bih na tisuće javnosti nepoznatih žena koje su postale akterice malo drugačijeg filma od ovog koji izaziva polemike!
Kao država nismo se postavili prema pravičnom vrednovanju zločina, a niti prema istinskoj potpori žrtvama kako bi prijenos traume bio što manji i kako bi mi sutra bili jedno snažnije društvo.
Silovanje je svrstano u najteže ratne zločine -zločin protiv čovječnosti. Odmah iz genocida. Do 2010. je evidentirano više desetaka tisuća silovanja. Procesuirano ih je samo 12.
Kada govorimo o aboliciji onda uvijek mislimo na 14 amandman američkog ustava koji kaže da onaj tko se pobunio protiv SAD ili neke od država koji je čine. U Hrvatskoj je nametnuto sasvim obratno -ljudi koji su bili na strani agresora su članovi hrvatskog parlamenta što je poslalo potpuno krivu poruku hrvatskoj i srpskoj javnosti. Danas opet imamo mlade ljude srpske nacionalnosti, koju Hrvatsku ne doživljavaju svojom domovinom.
Dakle, abolicija o kojoj govorim je nanijela velike štete u uspostavljenju međunacionalnih odnosa i pomirbi jer nedopustivo je da ljudi koji su bili u terorističkoj vladi na okupiranom području, predstavljaju vođe nacionalnih manjina i usmjeravaju ih na isti način kao 1991.
Podučeni smo u filmu da u američkom Ustavu piše da oni koji su se ogriješili o državu nemaju pravo biti na javnim funkcijama. To je možete zamislit kako kad je nama strašno kako je strašno žrtvama. To jednom za svagda treba riješiti. Ti ljudi ne mogu se baviti javnim poslom. Prvo trebaju bit osuđeni, trebaju dobit primjerenu kaznu a potom je još i kazna nebavljenje javnim poslovima.
Dokumentarni film Sunčica prikazuje temu prešućivanih zločina zlostavljanja i silovanja na okupiranom području te njihovo dugogodišnje zataškivanje. Redatelj i producent filma je Nikola Knez, Hrvat koji ima vlastitu filmsku produkciju u Sjedinjenim Američkim Državama.
Zločin je to koji se dogodio kao dio ratne strategije agresije Srbije i JNA na Hrvatsku. Žrtve se dvadeset godina nose s posljedicama ratnog stradanja. Zločinci oslobođeni odgovornosti žive i tu među nama. Država nije vrednovala žrtve za slobodu.
Tko je Sunčica?
Sunčica je imala samo osam mjeseci kada je zatočena sa svojom majkom u okupiranom Vukovaru. Njenu majku su zatvorili u stanu i držali kao roblje za silovanje.
Sunčica nije znala što čine njenoj majci, plakala je jer ju je trebala za sebe. Srpski vojnici kojima je svojim plačem ometala uživanje u vršenju zločina, bacali bi svoje teške vojničke jakne na nju. Nekim čudom Sunčica se nije ugušila pod tim vojničkim odorama, preživjela je osmomjesečna zatočenica.
Dvadeset godina poslije Sunčica je odrasla djevojka i zna sve što su činili njoj i njenoj majci. Sunčica je jaka, preživjela je okupatorske odore onda i prešućivanje zločina nad njom i njenom majkom danas. Hrvatska je satkana od snage mnogih Sunčica.
Sunčica je ujedno naziv knjige o silovanju žena u Domovinskom ratu autorice Marije Slišković, predsjednice udruga Žene u Domovinskom ratu. “Kao država nismo se postavili prema pravičnom vrednovanju zločina, a niti prema istinskoj potpori žrtvama kako bi prijenos traume bio što manji i kako bi mi sutra bili jedno snažnije društvo“, izjavila je Slišković prilikom premijere filma.
Foto:press
