Sjećate se nezainteresiranih babetina koje su uvijek brijale nešto svoje, kada vam se najviše žurilo i gledale “kroz vas”? E te!
Piše: Alma D. Brkić
Odem u poslovnicu PBZ, izvaditi potvrdu o postojanju računa naše udruge. Dakle, pravna osoba i sve ima na internetu… No, treba POTVRDA jednoj od džabalebaroških institucija koje žive na proračunu…
Neću širiti priču jer na kraju i to je trebalo izvaditi da banka uzme 70 kuna a Grad 40 kuna pristojbi. Eto tako me je nečija “lukavost” da opravda višak zaposlenih zombija u džabalebaroškoj instituciji, koštala dva ručka za dijete i mene. I ne samo ručka…
Ajde reko’ kad sam već tu pa platit ću i režije!
Prvo ne radi automat za redne brojeve. Čačkanje, drgljanje, potraga za čovjekom koji održava… Pola sata. Ajde dobro. I tako je kiša vani. Dođem do broja. 730. Pogledam displej -na njemu 699. Zagledam se u broj i zapitam ima li u njemu simbolike… Brzo će to pomislim, Ipak ima sedam šaltera.
Prvih pola sata (nakon onih pola sata da se osposobi automat) mi je proletilo… Vani kiša lije, a gomilu ljudi trebam nazvati i na gomilu mailova odgovoriti… Baš mi je i dobro došlo u improviziranoj kancelariji i sa ajfonom u ruci, obaviti sve zaostatke! 725. Banka puna puncata, penzići se uskomešali, hodaju k’o tigrovi u kavezu i traže šeficu poslovnice. Tko zna koliko čekaju… Došli su prije mene! Jedan maše štakom.
Mislim si -Bože kako su ovi penzići zaguljeni, imaju toliko vremena samo za sebe i stalno jamraju da im se žuri. Pola sata. Gledam…
PBZ kao druga najveća banka u Hrvatskoj, u kojoj bankari gotovo pola poslovno sposobnog stanovništva, pretvorila se u mješavinu Name i SDK iz najgoreg doba socrealizma s najgorim mogućim konotacijama i asocijacijama koje su te dvije institucije u nama izazivale!
Od sedam šaltera rade dva a na ostalih pet prijatna atmosfera dobre zajebancije i smijuckanja s jedne strane pulta… A s druge – i zaštitar skužio da je atmosfera usijana i preselio se iz predvorja u glavnu dvoranu… Odmjerim ga onako kržljavog i pomislim -ajd šta bi on da penzić sa štakom lupi neku od bezobraznih i bahatih šalteruša?!? Pa svi bi se mi tukli za penzića; kako god nadrkan bio! U pravu je čovjek. Dostojanstvo je ono što mnogi od nas još uvijek uspijevaju sačuvati.
Ljudi prilaze šalterima streljajući pogledom šalteruše PBZ-a ali njih to uopće ne dira….
Smjena. Zato je i bila graja među njima. Friške ženskice. Besprijekorno začešljane, diskretno našminkane, u bijelim bluzicama i krasno njegovanih ruku izgledaju kao da nemaju nikakve veze; ne samo s ostatkom ljudi u dvorani, već niti s državom gdje rade! Niti jedna ne diže pogled prema osobama s druge strane šaltera a kada ga dignu zabulje se u točku iznad glava ljudi, poput istinskih diva u teatru kada glume tešku scenu…
Potpuno sam sama
U banci sam već sat i pol što znatno nadmašuje moja očekivanja i planove… Navečer mi stižu gosti -kuća mi je u đumbusu, kolači i čili nedovršeni, čaše i beštek neizglancani, stolnjak nepopeglan. Vidim ja -vrag odnio šalu i odlučim potaknuti frku…
“Dobar dan, mlada damo! Ne bi vas smetala i da mi se ne žuri rekla bi -lijepo vas je vidjeti kako vam je tako ležerna atmosfera i zabavno na poslu. Nek je bar nekome u Hrvatskoj tako…” Žena me pogleda i u maniri celebrityja hladno kaže “Vi ste na redu?”
“Nisam, rekoh ali ovom dinamikom biti ću preksutra a to mi je ipak malo kasno. Obavila sam sav svoj administrativni posao za portal, firmu i udrugu dok ste preuzimali smjenu. Šefa poslovnice vas molim!” Ja pristojna. Dolazi nova šefica. Ustvari je jedna od njih “s druge strane pulta”. Ona je u plavom ansamblu. I nasmijana od uha do uha.
“Kako vam mogu pomoći? Inaće, ako Vam se baš tako žuri, možete sve obavljati internetski.”
“Hvala na informaciji ali ja to ne želim. (Da stvarno; malo mi je što buljim u kompjuter 10 sati dnevno a većinu “slobodnog vremena” me zrači smartfon..) Sigurna sam da postoji još prilično ljudi koji svoje financijsko poslovanje nisu preselili u virtualni prostor jer o tome nemaju najbolje mišljenje. Mislite li da je normalno da vam od sedam šaltera rade dva i na ta dva rade ženske brzinom heroinskih ovisnica na rekonvalescenciji?”
“Pa znate nema nas dovoljno ali imamo mi službu kojoj možete uputiti vaše kritike… Evo dati ću vam mail adresu…”
“Ma koje služba i koja kritika?!? Zar mislite da se još imam vremena s vašima dopisivati?!? Inzistiram da otvorite sve predviđene šaltere za ove jadne ljude koji čekaju kao da dijelite nešto a svaki mjesec im uredno zaračunate naknadu za vođenje poslovanja!!!” derem se ja..
“Nitko vam nije uredan platiša k’o penzići a vi ih tretirate bez imalo poštovanja. A koliko ste ih kao jamce svojim “povoljnim kreditima” uništili i u grob strpali… Još iz tretirate kao gamad! Kako se ne stidite -pred pultom su vam iznemogli starci, koji čekaju više od sat i pol dok se vaše šalteruše hihoću i vježbaju elegantne pokrete tijela i pogled u prazno”
U međuvremenu -jedna žena koja radi na “pravnim osobama” (pazite -JEDNA u Privrednoj banci u centru Zagreba) otvara svoju kabinu i prima me na red. “Pitam je -pa dobro šta je ovo??? Moja mama je u ovoj banci odradila 30 godina. Baš u ovoj! Raditi tu je bilo pitanje prestiža u Jugi, a danas čekam u redu kod vas “za pravne osobe” a uzela sam broj da u dvorani platim režije kad sam već tu… Je li moguće da ste vi obrađivali 3 pravne osobe u dva sata??? Pa šta radite sami???”
“Da”, kaže ženskica. “Potpuno sam sama. Nisam ni pauzu koristila!”
Kad sam odlazila iz banke okrenula sam se licem prema dvorani i rekla “Doviđenja!”. Dvorana mi je u zboru odgovorila “Doviiiđeeenjaaa!” Mislim da šalteruše nisu. A penzić sa štakom me čekao na izlazu “Kak ste ih sprašili svaka čast. Tak treba! Ja uvijek plaćam 9. pa ak bu vam zgodno…”
Dakle Privredna banka Zagreb je institucija a ne samo banka! To je megabrend. Nakon što smo svi enormnom cifrom; koju nikad nećemo doznati točno kolika je, sanirali opljačkane banke, Talijani su za siću preuzeli srž gospodarskog napretka naše zemlje… Privrednu banku Zagreb! Posljedice njihovog dugogodišnjeg besćutnog lihvarenja i otimačine ćemo još dugo osjećati…
Prvo su prekrasan austrougarski interijer koji je ulijevao respekt i sigurnost pretvorili u estetski cirkus i grozotu. Godinama su zarađivali na izuzetno visokim kamatama na kredite koje su naplačivali građanima. Obično je kreditna referentica bila atraktivnija ženskica malo prozirnije košuljice ili dubljeg dekoltea. Uz to, su se Talijani u matičnoj zemlji suočavali s velikom krizom, zbog čega im je neophodna gotovina… Interesa je iz Hrvatske odnijela milijarde…
Pa kad je to sve tako… Da li je moguće da se nitko nije sjetio uvjetovati barem da određeni broj ljudi zapošljavaju i time barem donekle ublaže posljedice krize proizašle iz pljačke u kojoj su i oni imali jednu od ključnih uloga???
Prka je najvažnija karika u privatizaciji PBZ-a koja već po ovome što znamo (a to je malo) zaslužuje ući u svjetske kriminalističke anale, pa i nije čudno što ga na čelnom mjestu te banke već gotovo dva desetljeća ustrajno drže talijanske gazde. Padne li Prka, domino efektom mogli bi pasti mnogi u Lijepoj našoj, a bome i u Italiji… Sjetite se Jorga Heidera i Koruške banke.
Mediji su ljetos objavili da je rastrojeni Božo Prka, predsjednik Uprave Privredne banke Zagreb, nasrnuo na ministra financija, nakon što je pozvan na razgovor u Poreznu upravu kako bi pojasnio odkud toliko milijuna ušteđevine na inozemnim računima. Stvarno je čovjek šparan!
Drago mi je da Lalovac kao ministar financija, nije fasciniran moćnim bankarskim lobijem u Hrvatskoj poput riječkog terminatora Slavka Linića.
Sve su nam oteli, isrkali su ono malo života iz naše proizvodnje, ljudima su istresli iz džepova i kovanice.
Ne mislite li da su mogli (barem) malo više naših ljudi zaposliti?
Fuj! Stoka bešćutna, gramziva… Mrzim ih.
Alma Draganić-Brkić
