ANALIZA IZBORA U BIH: Nema više dušo mostova, Herceg-Bosna moja država

Iako je predsjednik Vlade RH, Andrej Plenković, nakon iskazanog žaljenja što nije izabran Dragan Čović, kazao kako će Zagreb nastaviti dobru suradnju s bosansko-hercegovačkim institucijama i “gajiti dobre, kvalitetne odnose te se u isto vrijeme zalagati za poštivanje principa jednakopravnosti svih konstitutivnih naroda“, glasovima Bošnjaka izabrani član Predsjedništva Željko Komšić  žestoko je uzvratio.

PIŠE: Gordan Matković/Foto:arhiv

Komšić tvrdi da se predsjednik hrvatske vlade na neprimjeren način miješa u unutarnje stvari BiH kada komentira ishod općih izbora, a potvrdio je i da će ustrajati na podnošenju tužbe protiv Hrvatske ako se nastavi gradnja Pelješkog mosta, što je izjavio i prve izborne večeri u razgovoru s notornom HRT-ovom novinarkom Elizabetom Gojan (koja se, btw, u unutarnje uređenje BiH razumi ko Mara u krivi ku..c).

K tomu je zaprijetio srpskom članu Predsjedništva, Miloradu Dodiku, izjavljujući da nema ništa protiv da Dodik u svom uredu drži kakvu hoće zastavu no bitno je to da se odluke u Predsjedništvu BiH donose konsenzusom, a ako to netko opstruira, kako je najavio, “obit će mu se o glavu”.

Komšića je u nedavnoj izjavi za jedan austrijski radio, aktualni Visoki predstavnik u BiH, Valentin Inzko predstavio kao „Titova pionira“ sugerirajući da bi kao takav mogao biti „titovski“ kohezijski element, vezni igrač svih građana, i u budućnosti (!?).

Umjesto da brine o zaštiti Ustava, o dostojanstvu Suda koji je pozitivno odgovorio na tužbu Bože Ljubića, i ovakav izborni zakon proglasio „protivnim Ustavu BiH“ te da kao Visoki predstavnik čuva i štiti temelje Daytonskog sporazuma, kao što su njegovi prethodnici radili u slučajevima kršenja tog sporazuma, sankcionirajući brojne srpske i hrvatske političare tijekom zadnjih deset-petnaest godina.

Ostaje pitanje zašto ni sam Dragan Čović s vođama ostalih stranaka Hrvatskog narodnog Sabora, nije inzistirao na provedbi te Odluke Ustavnog Suda, nego je radije išao iskušati „sreću“ ili testirati zrelost Bošnjaka na tzv. „europskom putu“ BiH.

Razumjeti je pozive Nine Raspudića, Bože Petrova i ostalih koji pozivaju na bojkot izbornih rezultata izbora i proglašenje Komšića „personom non grata“. Onaj tko nema konkretne odgovornosti za budućnost hrvatskog naroda u BiH, može si dopustiti „luksuz“ populističkih izjava, ali budimo iskreni i realni, takve izjave su, iako melem za ranjeno ponosno srce Hrvata iz BiH, ipak čista demagogija koja nikad nikomu nije ništa dobra donijela.

Razumjeti je s druge strane i Božu Kovačevića koji poziva na „konstruktivnu politiku zasnovanu na uvažavanju svih relevantnih političkih igrača u BiH i usmjerenu prema jačanju dobrosusjedskih odnosa Hrvatske i BiH“ jer bi takav pristup bio „znatno bolji od dosadašnjeg igranja samo na jednu kartu“. Na istom tragu Ivo Josipović u procjeni mogućih posljedica izbornih rezultata kaže:

S druge strane, notorna Vesna Pusić i Stipe Mesić, prva na engleskom, drugi na samo njemu razumljivom jeziku, čestitaju Komšiću i zaključuju da „građani imaju predsjednika kakvog zaslužuju“. „Mislim da su vremena takva da sve države koje mi poznajemo u Europskoj uniji jesu građanske države. Ne znam zašto bi Bosna i Hercegovina bila izuzetak – zaključio je Mesić, pokazujući još jednom hrvatskom narodu u kakvoj zabludi bijaše birajući upravo njega za predsjednika RH u dva navrata.

Nekad i danas: Pomrijesmo gospodo, a vama je do smiha!

Stihovi Mehmed-age Pruščanina, od prije skoro 300 godina, kao da su pisani jučer u Livnu, Tomislavgradu, Bugojnu, Travniku, Stocu ili Zenici, svejedno, imaju dozu nad-vremenske analogije na sadašnju tešku situaciju za Hrvate, a kojom bi se mogla oslikati i tužna svakodnevica svih građana današnje BiH.

Vi koji odlučujete o budućnosti BiH, znajte da „Teška je ovo krajina, i krvava halina“. Zato, ne palite zapaljeno, ne odlučujte o narodu bez naroda, ne širite iluzije o „boljoj“, o „europskoj“, o „mirnoj“ Bosni (pa i Hercegovini), jer već iz Vaših priopćenja slutimo aluzije na vrijeme kada pogibosmo, na sve tri strane, a da ni sami ne znamo zbog čega i za koga.

Za svaki slučaj, prije bilo kakve „analize i priopćenja“, komentara i prijedloga što bismo trebali poduzeti, pročitajte ovaj arzuhal (tužbalica) još jednom, jer „pogibosmo gospodo, a vama je do smijeha“.

DUVANJSKI ARZUHAL

Mehmed-aga Pruščanin, rođen u gradu Pruscu kod D. Vakufa (tur. Akhisar – Biograd), Odatle je, nešto prije 1728., poslat u Duvno, današnji Tomislavgrad, da čuva granicu.

Evo pišem arzuhal,
Da vam kažem i svoj hal,
Propade nam vas mal
Siromasim, gospodo!
Bre pomagaj do Boga
Nije nigdi nikoga,
Nikom nije ovoga,
Što je nama, gospodo!
Stjeraše nas u Duvno
Kano konje u guvno,
Neka znate ufano:
Pogibosmo, gospodo!
Teška je ovo krajina
I krvava haljina,
Ali nas je malina
Neka znate, gospodo!
Ni čaršije ni hana,
A nestade duhana,
Već pijemo smrdana,
Razumite, gospodo!
Jamite nas iz Duvna,
Jer će biti buna,
Da je blizu Una,
Da skočimo, gospodo!
Nije nami do smiha,
Nesta nam iz miha,
Sve lijepo izdiha,
Pomrijesmo, gospodo!
A vama je do smiha,
Nama duša izdiha,
Pazite se griha,
Umrićete, gospodo!
Ovo tuga govori,
Jer nam veće dogori,
Niti kopaj ni ori,
Otkud ćemo, gospodo?