Zoran Milanović je objavio da za predsjednika Vrhovnog suda, najvažnije pravosudne institucije u zemlji, koja se brine o usklađenosti primjene svih pravnih normi i jednakosti pred pravosuđem, planira predložiti profesoricu Đurđević s Pravnog fakulteta u Zagrebu.
Evo što o profesorici Đurđević piše Večernji list:
“Znameniti ‘tajni izvor iz Milanovićeve Vlade’ svojedobno je skandalizirao odluku Vrhovnog suda o izručenju Josipa Perkovića i Zdravka Mustača Njemačkoj zbog udbaške likvidacije Stjepana Đurekovića riječima: “Hrvatski sudovi ne žele provoditi hrvatske zakone”.
Tada je i prof. Đurđević tvrdila da je odluka Vrhovnog suda protivna Ustavu.
Milanovićeve simpatije mogla je osvojiti i jer je s profesorima Alanom Uzelcom i Đorđem Gardaševićem tvrdila i da je odluka Visokog prekršajnog suda kojom je Marko Perković Thompson oslobođen za uzvik “Za dom spremni” u Čavoglavama – protuustavna. Kritizirala je i odluku Ustavnog suda u slučaju Ive Sanadera”.
Zaštita zločinaca
Gospođa Đurđević ne može ni po slovu, ni po duhu zakona, niti Ustava Republike Hrvatske, kako bi predsjednik Milanović rekao za Đuru Sesu ( protiv čega nemam ništa), biti ni sudac u slobodnoj i nezavisnoj Republici Hrvatskoj, zbog svega navedenog.
Štititi zbog fiktivnog očekivanja i iluzornih normi procesuiranja kaznenih dijela iz bivšega režima, protagoniste najtežih zločina, svjesno igrajući na kartu nelustriranog pravosudnog sustava i odlučujući se zbog paralize političkog poretka na faktičko nekažnjavanje zločinaca, svjestan je odabir opcije nekažnjenog zločina i iluzorne pravde, koja u biti neravnotežu pravosuđa čini još većom.
Kad s pozicije predsjednika Republike imamo takav prijedlog za funkciju predsjednika Vrhovnog suda, onda nedvosmisleno imamo zahtjev za kontinuitetom ideološkog, voluntarističkog i u krajnjem slučaju pravosuđa usmjerenog protiv same biti samostalne i slobodne države hrvatskog naroda.
Negacija hrvatske državnosti
Ne može predsjednik Republike Zoran Milanović danas koristiti ustavne norme za amnestiranje vrlo sramnog lex Perković pokušaja, kojim, ne samo da je Hrvatsku doveo u sukob s europskim pravosudnim standardima i izložio Hrvatsku civilizacijskom ruglu, nego je poslao jasnu poruku da suvremena Hrvatska nema slobodarsku narav i da ima totalistarički pravni kontinuitet.
Ta ondašnja Milanovićeva poruka, koju je eksplicitno poduprla profesorica Đurđević, jedna je od najtežih negacija samostalnosti Hrvatske, usprkos tome što je Milanović i onda, a očito i danas s ovim prijedlogom, to pokušao predstaviti suprotnim.
Zato je ovaj prijedlog predsjednika Republike najozbiljniji izazov saborskoj većini i predsjedniku HDZ-a i Vlade, Andreju Plenkoviću.
Ni pod cijenu ustavne krize ne smiju ga prihvatiti, jer to nije pitanje, kako Plenković komunikacijski pokušava reći, zametanja novoga dnevno- političkog sukoba, nego prvorazredno pitanje samoga esencijalnog načela smisla i svrhe postojanja hrvatske države.
U Milanovićevom prijedlogu se ne radi o imenu osobe, nego o najdubljem smislu negacije hrvatske državnosti.
Zato, Plenkoviću -ne! Ultimativno ne!
Anto Đapić/Foto:pxll
