U završnici predizborne kampanje i zbrajanja rezultata prijevremenih parlamentarnih izbora gotovo neprimjetno prošao je dvodnevni posjet i izjave Carigradskog patrijarha Bartolomeja I. Hrvatskoj.
![silvana_oruc_ivos-11111111[1]](https://www.maxportal.hr/wp-content/uploads/2015/04/silvana_oruc_ivos-1111111111.jpg)
Piše: Silvana Oruč Ivoš
Carigradski patrijarh, tako je održao liturgiju u pravoslavnoj crkvi u Jasenovcu na način da je bez ikakvih skrupula manipulirao povijesnim činjenicama, iznosio podatke o broju žrtava u Jasenovcu za koje se zna da su lažirani i to u svrhu „opravdanja“ za velikosrpsku agresiju počinjenu u Hrvatskoj.
Bartolomej I. je u duhu takve huškačke politike – koja bi trebala zabrinuti sve državnike (ako uopće takvih ima u Hrvatskoj), političare i analitičare – pozivao Srbe da i idu putem svojih otaca junaka i svetaca što se u zemlji koja još nije zaliječila ratne rane nakon velikosrpske agresije može tumačiti s velikom nelagodom. Zanimljivo je tko je sve nazočio liturgiji.
Milorad Pupovac koji zarađuje od srbovanja u Hrvatskoj i Vojislav Stnimirović kojeg se dovodi u vezu s ratnim zločinima počinjenima u Vukovaru. Ni prvi niti drugi nikada nisu rekli ni riječ protiv četnikovanja. Nikada se nisu nedvosmisleno izjasnili o karakteru Domovinskog rata i nikada nedvosmisleno nisu rekli da je Srbija izvršila agresiju na Hrvatsku. Ali zato obojica lijepo žive na proračunu Hrvatske i njenih građana. Štoviše, Pupovac poručuje da je Bartolomej I. došao „ohrabriti nas da ne zaboravimo odgovornost prema ljudima koji su stradali u vremenima zločina, a Jasenovac je nesumnjivo jedan od najvećih zločina počinjenih ne samo u 20. stoljeću“.
U Jasenovcu su počinjeni zločini i nisu stradali samo Srbi ali to ne znači da tim žrtvama i brojkama treba manipulirati i koristiti ih za poticanje najnižih strasti kao što to sustavno čine Pupovac i ekipa.
Bartolomej I. je u Hrvatskoj sudjelovao i na simpoziju na temu holokausta. Dakako, sudionici simpozija mahom su bili sve samo ne relevantni. Na primjer direktor Centra Simon Wiesenhtal iz Jeruzalema Efraim Zuroff koji je godinama poznat po negativnom odnosu prema samostalnoj hrvatskoj državi i Domovinskom ratu.
O kakvoj se osobi radi možda najbolje ilustrira podatak da je Zuroff sredinom srpnja prošle godine, tijekom intervjua Radioteleviziji Srbije mrtvo-hladno izjavio da se „događaji u Srebrenici ne mogu nazvati genocidom“ te pojasnio da su ubijeni u Srebrenici samo muškarci. Samo ta skandalozna i sramotna tvrdnja bila bi dovoljna da nitko na ovom svijetu Zuroffa ne samo ne shvati ozbiljno već i da ga se svi oni koji drže do sebe klone.
Što reći za osobu kojoj nije genocid to što su tijekom pet, šest dana pripadnici vojske Republike Srpske i srpske paravojne formacije ciljano pobili 8372 muškaraca bošnjačke nacionalnosti. A među njima je svaka četrnaesta žrtva – dijete. Oko šest stotina maloljetne djece. Inače, najmlađa žrtva Srebrenice službeno je curica, stara jedan dan, a o žrtvama onih preživjelih koji su izgubili sve ne treba ni govoriti.
Zuroff „stručnjak“ koji ima dvostruke kriterije, sudjelovao je na samozvanom znanstvenom skupu koji je za cilj imao uvećati jasenovačke žrtve, državu Hrvatsku prikazati genocidnom, naglasiti kako se opet u Hrvatskoj budi nacionalizam i desničarenje, a sve bi to onda bio alibi za agresiju na Hrvatsku. Ako pogledamo unatrag godinu dana, to se sustavno radi. Tome u prilog ide i Zuroffova izjava nakon skupa u kojoj je poručio da bi Srbija pogriješila ako bi šutjela na obnovu ustaške ikonografije i pokušaje ublažavanje tog razdoblja. Drugim riječima, poziva ih da nastave s ratnohuškačkom retorikom. Još jedan nepristrani sudionik simpozija bio je i Aleksandar Vulin, srbijanski ministar rada koji je prošle godine u Hrvatskoj otvoreno huškao protiv blaženog kardinala Stepinca.
Cijelo to društvo, koje voli povijest i povijesne teme, nije se, međutim, nikad osvrnulo na nekoliko ključnih stvari koje su se događale u njihovom dvorištu. Na primjer o tajnom sastanku četničkog vojvode Draže Mihailovića s nacističkim vojnim izaslanstvom u selu Divci pokraj Valjeva. Ili o dogovoru iz travnja 1941., nakon kapitulacije Kraljevine Jugoslavije, kada je službena Srbija i vlada Milana Nedića dogovorila suradnju nacista i Srbije.
Slijedom tog dogovora Srbija je u kratkom roku donijela rasističke zakone protiv Židova i Roma. Prvi je bio obilježavanje Židova žutom vrpcom na kojoj je pisalo Jevrejin-Jude. Ta je odredba stupila na snagu 19. travnja 1941., odnosno mjesec dana prije nego u NDH unatoč glasnim kritikama kardinala Stepinca i Crkve u Hrvata.
Nikad nisam ni čula ni pročitala da su Zuroffu, Barolomeju I. ili bilo kome iz spomenutog društva, ove povijesne činjenica smetale.
I Bartolomej I. koji u Hrvatskoj bez zadrške predimenzionira zločine Jasenovca, nije se osvrnuo na činjenicu da Srpska pravoslavna crkva nikada nije ni glas digla, a kamoli nešto drugo poduzela protiv takve rasističke odredbe. Naime, episkopi Srpske pravoslavne crkve vrlo brzo su počeli surađivati s nacistima, pa su sastanci vrha SPC-a i nacista bili česti. Štoviše, SPC je javno izrazila spremnost na suradnju s nacistima.
O tom svjedoči i priopćenje Sv. Arhijerejskog Sinoda SPC iz srpnja 1941.: „Sveti Arhijerejski Sinod će lojalno izvršavati zakone i naredbe okupatorskih i zemaljskih vlasti i utjecat će preko svojih tijela na potpuno održavanje reda, mira i pokornosti.“
Skandaloznije od provociranja raznoraznih bartolomeja i zuroffa po Hrvatskoj samo je činjenica da državni vrh takve prima u službeni posjet i daje im priliku da legaliziraju svoje laži.
Foto:pxll
