Bilo lijepo da je biskupija u Klagenfuru uspjela zabraniti pokolj na Bleiburgu

Suludi Australac Brenton Tarrant, odjeven u vojničku uniformu ispalio je oko sto hitaca i pritom ubio 49 ljudi iz puške ukrašene imenima srpskih mitskih junaka na ćirilici.

To ujedno ruši vjeru i oduševljenje Ante Tomića u uniforme kao simbol zaštite i dobrote. Osobito ako se radi o uniformama JNA. ”Remove kebab” trenutno je najpopularnija himna White Powera na internetu. Ustvari je već prerasla Withe Power i pretvorila se u Hate Muslim egidu u glazbenom smislu.

Našem pak Brentonu inspirativnije su djelovale pjesmice “Bog je Srbin”, “Karadžiću, Karadžiću” te “Od Bihaća do Petrovca sela“ s tipičnim srpskim melosom.

Tako on pjeva u formi klasičnog epskog deseterca… “Od Bihaća i Petrovca sela, srpska zemlja napadnuta cela; Karadžiću vodi Srbe svoje, nek’ se vidi nikog se ne boje. Joj da vide hrvatske ustaše, ne dirajte vi ognjište naše. Iz Krajine krenuli su vuci, čuvajte se ustaše i Turci…“.

I tako je zaluđujuća srpska vruća ideologija bez problema na internetu pomela hrvatsku tvrdu nacionalističku budnicu kao što je recimo “Vjera u Boga i seljačka sloga“. Za Indeks.hr i Vojislava Mazzoccu to je normalno k’o klasična istočna boza. Brenton Tarrant je pred par godina boravio u Hrvatskoj. Kad je vidio što se tu radi sa Srbima, odlučio je da čitavom ”svetu” ukaže na tragediju srpskih staraca, žena i nejači u toj “ustašiji“.

Kao usput, naša ljevičarska novinarska falanga stidljivo spominje kako su na Brentonovom oružju ćirilicom bila ispisana imena Miloša Obilića, Stefana Lazara i Marka Miljanova Popovića, sve srpskih mitskih junaka od Kosova polja pa nadalje, niz srpskih poraza koji se i danas gromoglasno slave kao virtualne pobjede.

E, sad malo mašte. Što bi Indeks.hr, Net.hr, Novosti, Goran Gerovac, Branimir Pofuk, Ante Tomić, Jurica Pavičić, Ivanka Toma, Slavica Lukić, Hrvoje Klasić na N1, Vedrana Rudan, Žonja, Rada, Rade i familija, Nenad Stazić i (za)ostali antifašisti pisali i govorili da je “živčani“ Brenton umjesto “Od Bihaća do Petrovca sela“ i drugih četničkih pastoralnih pjesmuljaka slušao recimo “Juru i Bobana“ i to prije nego li je strojnicom prošarao po muslimanskim vjernicima.

Tako nešto je jednom sebi zaželio Ante Tomić maštajući da sve hrvatske desničare treba iskrcati na Maksimirski stadion i ta,ta,ta… Hrvoje Klasić bi na N1 odmah zatražio da se Plenki hitno ispriča australskim partizanima.

Kad smo već kod Hrvoja Klasića, tog zaista raritetnog ”istoričara”, treba reći da je naš Hrvojica nedavno na svojoj privatnoj TV-N1 gostovao s politologom zanimljivog imena. Ljubitelj Karadžića i Miloša Obilića je Brenton, a Klasićev gost je bio Brentin… No, nevažno. Naš ”istoričar” je komentirao Bleiburg i pokušaj Katoličke crkve u Koruškoj da preko Hrvatske dokaže svijetu kako njihov najpoznatiji političar Adolf Hitler nije rođen u Austriji nego u Širokom Brijegu.

Vojni “stručnjak“ Klasić poslao je poruku svim antifašistima, orjunašima, jugovićima i kripto komunistima: “Hrvati se trebaju ponositi partizanskom vojskom!“. S onima koji su tu vojsku 5. kolovoza 1995.g. porazili do nogu i poslali kući Klasić se ne želi opterećivati. Možda bi ih spomenuo da smo mi 1995.g. postupili s njima, kao oni 1945.g. s onima na Bleiburgu.

Sad zamislite kako je studentima ljevičarskog Filozofskog faksa u Zagrebu kojima Klasić predaje povijest. Srećom tu su i Jakovina i Ivo Goldstein koji će zbunjenim studentima objasniti da se u Hrvatskoj od 1991-1995. radilo o bratoubilačkom ratu. Partizani su se borili protiv partizana. Zato je sigurna opcija ponositi se partizanskom vojskom. Za Gardijske brigade njima ostaje samo gađenje…

Kažu na fejsu: “Kako bi bilo lijepo da je biskupija Gurk-Klagenfurt uspjela zabraniti pokolj na Bleiburgu 1945.g.“.

No otišli smo malo predaleko od Lijeve naše na Novi Zeland, u Australiju i Austriju. Hajmo se mi vratiti našim elitnim farizejima, lijevim bleferima koji su silom povijesnih prilika izašli iz komunizma, ali komunizam nikada i nikako iz njih.

Neki dan u emisiji ”Otvoreno“, da bi se napokon doznala prava, a ne patvorena istina o Bleiburgu, pozvalo se, a koga drugog nego Arsena Bauka i Anku Mrak-Taritaš. Pozvalo se i Božu Vukušića, voditelja Počasnog bleiburškog voda u Hrvatskoj. Međutim, tada su se spontano digli naši progresivci na svoje rahitične lijeve nožice i iz duboko moralnih razloga otkazaše sudjelovanje. Voditelj Damir Smrtić se od toga na smrt preplašio.

Drhtavim je glasom obavijestio cijenjene pretplatnike da je progresivcima problem biografija Bože Vukušića. Isti je, naime, (na)vodno (ili (uz)vodno) bio u Njemačkoj osuđen jer je na onaj svijet poslao jednog udbaša koji je kao elitni “turist“ došao u Njemačku da Vukušića pošalje gore u oblake. I to je sve zajedno diglo tlak na 300 našim partijskim čistuncima pa su Smrtiću javili: “Non pasaran“.

Na prvi pogled to je za njih pitanje njihovih moralnih načela. E, samo da nema Šokre Beljaka, njihovog koalicijskog partnera koji je navodno pravomoćno osuđen stručnjaka za auto radije. Ali ta činjenica naše čistunce ne smeta. Beljak nije nikoga ubio, misle progresivci. Mislite..? A HSS?! I tako dok Bauk (komunizma) baulja Lijepom našom i dok Anka (partizanka) kao australski klokan skače iz afere u aferu dotle ubojica svog ubojice neće u naš pretplatnički raj.

Sada malo logičke gimnastike koje se ni Aristotel ne bi posramio. Anka Mrak i Arsen Bauk imaju malo principa, ali ih se baš zato nikada ne drže. Dokaz: I Anka i Arsen, tvrdi ljevičari, odjednom postaju mekani i jako drže do mišljenja Katoličke crkve. Naravno one u Koruškoj.

No evo i male teorije zavjere. Hrvoje Hitrec je odmah shvatio da se u Koruškoj brkaju kruške i jabuke. Ne misli da se radi samo o lijevim lobijima nego “cum grano salis“ treba pogledati i prema Vatikanu. Možda je baš od tuda došlo zeleno svijetlo “hrabroj“ biskupiji.

Hitrec svojim ciničnim skalpelom reže do samih živaca pa nudi jedan prilično uvjerljiv zaključak: “Ako je Papa u nedoumici oko genocida nad Hrvatima 1945.g, žurno treba pozvati Irineja da mu objasni…“. Ako se to u nekoj skoroj budućnosti pokaže istinom evo nama novih vjernika štovatelja našeg Franje. Bit će među njima sigurno i Mrak Taritaš, Bauk, Klasić, Jakovina, Markovina, Darko Pavičić, Ante Tomić, Boris Vlašić pa čak i Vedrana Rudan. Eto nama opet starog 45-to godišnjeg jedinstva naroda, Crkve i države.

Inače, lik i djelo “najpopularnije“ oporbene političarke Anke Taritaš-Mrak ozbiljno je ugrozila Ivanka Toma u Jutarnjem. Naslov: “Kako je korodirala pozlata na moralnoj ikoni Anke Mrak Taritaš“.

Ne kužim o kakvoj to pozlati piše Ivanka? Da je nespretna Gabrijela Žalac nanizala samo 10% onog što je Toma u svojoj “presudi“ nanizala za našu Anku, već bi robusnu ministricu davno zaboravili i prežalili.

Čim je Anka postala ministrica odmah se dala izbrati za predsjednicu Jedriličarskog saveza Hrvatske iako je znala da je EU komisija dala obveznu uputu kako ministri ne mogu biti predsjednici športskih saveza. Zatim, dolazi opjevana Gunja i kaznena prijava načelnika Gunje DORH-u protiv Anke, ali tu je prijavu negdje putem maca popapala.

O kvadratu stana skupljem nego je kvadrat na Zrinjevcu u centru Zagreba, o zlatnim četkama za WC-e bolje i ne govoriti. Branimir Brizar izdao je račun Ankinom supruga na 645.000 kn. za uređenje njenog stana. Anka se prekrižila i javno svima objavila kako nema pojma o čemu se radi te zaprijetila svim desničarima sudom zbog klevete.

Nakon izvjesnog vremena Anka se ponovno javila u medijima, ali ovaj puta kako bi se pohvalila da je pola nepostojećeg duga već vratila. Da dalje ne nabrajam dosadne ovozemaljske stvari kao neprijavljivanje u imovinskoj kartici prihoda, stana od 73 m2, garaže itd. Sjetite se kad je bila Gunja. A Ivanka piše o “pozlati“ na moralnoj ikoni naše Anke. I sad samo zamislite da je sve to napravila Gabrijela Žalac.

Ni anđeo Gabrijel ne bi joj pomogao. Goli otok bi ponovno otvorili samo za nju. Gospođa Poletajev, supruga Maksima Poletajeva, čovjeka iz samog vrha ruske Sberbanke koja je u Agrokor plasirala 600 milijuna eura, baš u to vrijeme dobila je hrvatsko državljanstvo na preporuku naše Anke.

Naša Anka tvrdi da u to vrijeme “pojma nije imala“ tko je gospođa Poletajev. Sve to govori kako je duboka istina koju je svojedobno duhovito definirao američki diplomat Harriman.

Na pitanje jedne dame na nekom diplomatskom prijemu što je najvažnije u politici Harriman joj je ljubazno odgovorio: “U politici su važne samo dvije stvari. Prva je novac. A druge se ne mogu sjetiti…“.

Savez antifašista Hrvatske odlučio je unijeti malo reda u glave desničarskih krkana. Desničarski trogloditi imaju upornost nosoroga, ali ni malo invencije i mašte. Znaju samo pričati o Bleiburgu, Macelju, Križnom putu itd. Obzirom da ih s križnog puta ne mogu skrenuti ni Klasić, Jakovima i Markovina, stvar su u svoje proleterske ruke uzeli najbolji od nas, a to su naši neumrli antifašisti. Naše antife su odlučili verificirati zadnje izjave Josipovića, Nobila, Mesića i Stazića. Ako je i bilo nekih nevjerica, križanja i kolutanja očima, sada nakon novog “komunističkog manifesta“ više nema – kako bi rekli Ličani – ”delime”.

Pa evo što kaže naš SUBNOR: “Jugoslavenska armija nije ubijala žene i djecu, već je smaknula određeni broj ustaša, četnika kao i civila, koji su ustašama služili tijekom cijelog Drugog svjetskog rata“. Aleluja…!!! Iz ove fino izbalansirane rečenice proizlazi da su neki četnici i civili služili ustašama četiri godine.

Evo poslastice za naše mlade titoiste s Filozofskog faksa. I sad bi trebala “sledovati“ drugarska opomena od srpskih četnika: ”Mi, bre, da smo služili ustaše za vreme rata? Nema više drugari dolaska u ‘Kuću cveća’.

Sledeći put ćemo da se vidimo kad ponovno osvojimo Knin”. To znači nikada… a to je za njih tako jako tužno. Možda će zazvučati malo cinično, ali u priopćenju SUBNOR-a ima i istine. Recimo, tvrdnja da JNA nije ubijala žene i djecu pije donekle vodu. Naime, u Macelju i Hudoj jami naši su humanisti bacali u jame žive i žene i djecu, a da ih prije toga nisu ubili već su ih zatrpali…

Pred dva dana pojavila se na fejsu slika par stotina ženskih pletenica ispred ulaza u Hudu jamu. SUBNOR se još nije oglasio s pravom istinom da je zapravo u to doba bilo u partizanima ”in” nositi ženske pletenice. Pa su to pletenice poginulih partizanskih heroja… Javio se i jednomandatni Titov gardist Ivo Josipović. S pravom je iznenađen i uvrijeđen.

Žonja iz Večernjaka dala je sve od sebe. Kaže Ivo: “Porazno je da imamo mise za ustaške zločince, a za partizane nikada nisu služene“. Da, stvarno malo čudno.

Da se kato(lički) svećenici nisu sjetili održati misu na dan 7. veljače 1945.g. kad su pripadnici 11. dalmatinskog korpusa pobili 65 franjevaca. Neke su ubili, a neke su, poštujući tradiciju od 27. srpnja 1941.g. iz Srba, jednostavno žive zapalili.

Josipović je profesor kaznenog prava na Pravnom fakultetu u Zagrebu i to navodim samo da razbistrimo pojmove. Svako ubijanje bez sudskog postupka i pravomoćne presude je zločin. I sad bivši predsjednik žali i tuguje da nigdje nisu služene mise za one koji su žive ljude zazidali u napuštene rudnike. Uz to i civile, žene i djecu proglašavaju ustašama. Samo u sjeverozapadnoj Hrvatskoj i Sloveniji ima 1.700 jama. Dobro kažu psihijatri: nitko nije zdrav, ima samo onih koji još nisu pregledani.

Javio se jedan fosilizirani Jugoslaven, notorni Branimir Pofuk. I neka je. Živi u demokratskoj RH u kojoj nema Golog otoka, ni straha od 11. dalmatinske te kucanja na vrata u 4 sata ujutro. On je Večernjakov specijalac za ofucane zadatke kao što je ovaj: “Katolička crkva u Austriji i Hrvatskoj nisu iste i jedna se očito lažno predstavlja“.

Inspirirao ga je vjerojatno Nenad Stazić koji je svojom suptilnom boljševičkom metaforom zasiktao: “Vi sa crnim križem nećete više držati mise za ustaše, nećete više…“

I kad u državi u kojoj se preko 84% žitelja deklariraju kao katolici, likovi kao što su Josipović, Stazić i Pofuk mogu ovako, neakademski rečeno, lupetati onda je to znak da živimo u jednoj šizofrenoj i stresnoj demokraciji. Dokaz je što se sa dragovoljcima izruguju oni koji su se kao kojoti vukli iza Mladića, nazivajući ih pogrdno šatorašima. Daljnji dokaz su oni koji ciljano na dnevnoj bazi histerično vrište o ustašama, a još se za sada ipak ne usuđuju javno pokazati zadovoljstvo mauzolejom Draži Mihajloviću u Beogradu.

No nećemo dugo čekati dok prva delegacija progresivaca ipak jedan dan ne ode u Beograd pokloniti se Draži. Putem će odlučiti, u “Leskovačkom vozu“, hoće li prije u Kuću cvijeća ili u Čiča Dražinu kolibu. Na kraju krajeva, neki dan se u Višegradu skupila intelektualna četnička krema. Brade do poda, zakrvljene oči, a ”Beogradska filharmonija”, tako draga našem Brani, pratila je “Dražinu sonatu u b’ duru“: Od Topole sve do Ravne Gore, sve su straže đenerala Draže“.

I kad je na sjednici Doma naroda Parlamentarne skupštine BiH predloženo da se osudi četnički dernek, delegati HDZ-a BiH su to odbili učiniti. Stara priča o guskama u magli. Najžalosnije je što ni jedno objašnjenje ne drži vodu. Izetbegović i Komšić nisu i ne mogu biti ozbiljan razlog za propuštanje četnika ispod radara.

Bandić se vratio iz Dubaja. Tipičan grad koji ga je fascinirao. Drugi tjedan će skočiti u Malu Aziju da vidi kako napreduje Beograd na vodi… ali one koji glasuju za njega boli ona stvar za zemljopis. Njih zanima eventualno samo geografija…

Na nedavnom savjetovanju naših pravobraniteljica u zaključku je rečeno da se naročita pažnja mora posvetiti izvanbračnoj djeci kao i onoj iz mješovitih brakova. Navodno je jedna pravobraniteljica zatražila da se precizno definira da su izvanbračna djeca sva ona koja su rođena ”izvan Brača”. A dijete iz mješovitog braka je svako dijete ako je otac muško, a majka žensko. To je bila kreativna hrvatsko-instanbulska pravna konverzacija.