– Pirija!? Kako ne znaš šta je pirija!? Jebate, kako se ono reče na hrvatski… Mare! Mareeee!
Bezuspješno se osvrtao i zvao konobaricu na štekatu jednog hvarskog kafića već dobrano pijan mladić, gol do pasa s Hajdukovim šalom oko vrata. Bio je zadnji dan kolovoza 2014. i ispred velikog LCD televizora za klimavim plastičnim stolom bez ijedne čaše na njemu, a prepunim praznih pivskih boca; onih zidarskih od pola litre; je grlio podebljeg i nešto starijeg mladića. I taj je bio bez majice s plavom Dinamovom šiltericom na glavi. Čekali su početak Velikog derbija, ali su ih maligani već svladali pa sad pričaju o koječemu. Konobarica im se skrila od pogleda misleći da će naručiti još jednu turu, a znala je kako to s njima završi.
– Ma di je ova mala kad je tribaš… Mareeee! Aj doji vamo, nećemo biru… kako se reče pirija na hrvatski!? – konobarica se nije pojavila pa Hajdukovac nastavi govoriti prijatelju – Ma znaš ono za točit vino (pokaže rukama oblik), sta mi je mozak, jebiga…
– Kaj? Traktur!?
– Ma ne traktor… jebate šta si glup! Ko to toči vino na traktor!? Ma pomozi mi reć… Mareeee! Neću biru, majke mi! Doji vamo, molin te…
Lijevak. Lijepo i točno nam ga je opisao, “da je pri vrhu vrlo širok“, zastupnik MOSTa nezavisnih lista Ivan Lovrinović. I sigurno bi s tim znanjem prošao kao kandidat za pomoćnog radnika u nekoj otočkoj poljoprivrednoj zadruzi, samo što on, nažalost, nije manoval koji će puniti botilje i demižane, nego političar koji će vrlo vjerojatno biti ministar nečega za Hrvatsku vrlo bitnog… financija ili gospodarstva, ovisno koja je “reforma” njemu dodijeljena. Ali, nažalost, kao političar ne prolazi, jer poput nekog političkog analfabete u navedenoj izjavi tumači kako “sporazum o zajedničkoj vladi nije klasična koalicija“, iako je definicija koalicijskog kabineta, vlada sastavljena od više stranaka
Svakako je vrlo čudno za jednog profesora da ne poštuje definicije; pa makar ne bile iz njegove struke; osim ako razlog ne leži u zaštiti “platforme” na kojoj su došli u trenutnu ucjenjivačku poziciju pa svaki dan izbace najmanje jednu novu i glupu hipotezu kako bi opravdali također glupo, čak i kod javnog bilježnika ovjereno(!), predizborno obećanje da neće koalirati ni s HDZom ni sa SDPom. I svaka takva hipoteza, neovisno koliko netočna i glupa bila, čim je MOSTovci izgovore postaje teorija koju ako netko, ne daj Bože, kritizira, odmah ga prozovu ili kao rušitelja MOSTa koji ih, zapomažu, prekomjerno granatira ili kao uhljeba HDZSDPa koji se bori za neopravdano stečene privilegije ili kao običnog idiota koji ne razumije kako su upravo oni poslani da riješe sve hrvatske probleme.
A mene sve to neodoljivo podsjeća na kralja Midu (grč. Mίδας), znate onog koji je zaželio da se u zlato pretvori sve što dotakne. Mida je, kako nas uči legenda, vrlo brzo shvatio svu glupost i neprovedivost svoje želje pa se izvukao kupanjem u rijeci Paktolu i pokazao kako uvijek ima rješenja za glupost ako je navrijeme shvatiš. Od MOSTa, doduše, to utopijski(?) očekujemo i sve je manje nade da njihovo prosvjetljenje, ako ikad stigne, neće kasniti.
Ima tu još jedna sličnost… jednom nepromišljen – uvijek nepromišljen naš grčki kralj se svojim postupcima zamjerio Apolonu pa je za kaznu zaradio magareće uši koje je, naravno, vidio njegov brico; a očito je imao velomišćanski mentalitet kao nama puno poznatiji Smojin; i da ne pukne morao je tu tajnu reć pa makar rupi koju je za tu prigodu, odan kralju, iskopao u zemlji. Ali sudbina je htjela da baš tu izraste trstika koja je na vjetru prošuškala “U kralja Mide magareće uši“.
Nisu li naša “neovisna” piskarala baš poput Midinog brice? Oportuno su i “neovisno” javno šutjeli ne želeći naškoditi voljenom SDPu ili HDZu, zabili glavu u zemlju i tamo istresli MOSTu sve što je zaslužio. Sada, kad je koalicija Hrvatska raste jasno odbila MOSTov ultimatum, odnosno već par dana prije kad su “neimenovani izvori iz vrha stranke” dojavili da će tako biti, njihova trstika je prošuškala. HDZova, točnije ona od Domoljubne koalicije još nije.
Još bi bilo lako da su samo “neovisna” piskarala prošuškala… međutim, prošuškao je i tehnički premijer Zoran Milanović, ali ovaj put neusporedivo ozbiljnije od onoga na što smo već navikli. Nekoliko je puta vidno razjaren nečim; možemo samo pretpostaviti kako se radi bijesu zbog neuspjelog pokušaja sastavljanja saborske većine ili zbog spoznaje kako je HDZ na dobrom putu za to; spomenuo saznanja o pokušaju likvidacije jednog člana MOSTa i neizravno, ali i nedvosmisleno, za to optužio HDZ rekavši da su se “na obrani od zuluma HDZ-a u Metkoviću, u Omišu, spominjali čak i pokušaji likvidacije“. S tom izjavom je povrijedio ili Članak 302. Kaznenog zakona koji se bavi neprijavljivanjem počinjenog kaznenog djela; ovdje je u pitanju ubojstvo u pokušaju; ili Članak 149. koji se bavi klevetom.
Neovisno je li ili koji je članak zakona povrijedio, ovakvoj retorici jednostavno treba stati na kraj jednom za sva vremena, jer su građani nesigurni i opravdano se pitaju u kakvoj to državi živimo u kojoj premijer zna za pokušaje političkih ubojstava i nikom ništa!
HDZ, odnosno Domoljubna koalicija se, vjerojatno, poslije SDPovog odbijanja ultimativno postavljenih uvjeta za tripartitnom vladom i nestranačkim premijerom već vidi u koalicijskoj vladi s MOSTom, koja će se doduše nekako drugačije zvati, bez korištenja te odvratne i blasfemične riječi – koalicija. Međutim, trebali bi dooobro o tome razmisliti. Ako zbog ničeg drugog, onda zbog ranije navedene MOSTove “platforme” i predizbornih obećanja koja bilo kakvu logičnu, ili bolje reći pragmatičnu, postizbornu političku odluku pretvaraju u za MOSTovce još odvratniju i blasfemičniju riječ – licemjerje. Jer nastupanjem svake političke logike i pragme nestaje njihovo pobjedničko obilježje koje im je donijelo zavidan rezultat, obilježje koje, ruku na srce, nikad nisu ni posjedovali osim za predizborno mazanje očiju – moral.
Moral je u politici vrlo rastezljiv pojam, zato s njim treba vrlo oprezno. Međutim, definitivno je čak i politički amoralno koristiti dobivene glasove birača ovako kako to radi MOST nezavisnih lista. Iako postoje postizborne analize relevantnih analitičara, poput Vuka Vukovića, koje pokazuju kako je “MOST pridobivao prvenstveno glasače HDZ-a” dovoljna nam je samo obična zdrava neopterećena pamet da bismo shvatili kako su glasači MOST vezali uz frontmana Božu Petrova, a Božu Petrova uz HRAST, GROZD, U ime obitelji, Opus Dei i štatijaznam što već, desnije i konzervativnije od samog HDZa.
Uz što god da su ga vezali, to sigurno ne ide u isti koš s koalicijom Hrvatska raste ma kako taj oksimoron politički moral rastezljiv bio. I baš tu je najveća amoralnost Bože Petrova, po egidom HRASTa, GROZDa, U ime obitelji, Opus Dei itd. je podvalio kukavičja jaja poput Stipe Petrine, HRIDi(?) i vidjet ćemo koga još.
HDZ trenutno hoda po vrlo tankoj žici. Malo kome iz njihovog tradicionalnog biračkog tijela se sviđa ovo skidanje gaća MOSTu i prihvaćanje njihovih infantilnih ucjenjivačkih zahtjeva poput tripartitne vlade i nestranačkog premijera. Štoviše, baš Tomislav Karamarko se prvi tome usprotivio još davnog; doista davnog u ovim okolnostima svakodnevnih promjena MOSTovih vizija; 23. studenog kad je za tripartitnu vladu izjavio kako “to nije dobro, jer i oni i mi, četiri godine se borimo protiv loše vlade“, a kasnije je nazvao i “drveno željezo“. Sada ga politička pragma tjera da prihvati sulude zahtjeve i ostane u igri za uspostavljanje saborske većine i formiranje vlade.
Ostati u igri… Da, za to je Karamarko poput Milanovića i svih ostalih zastupnika dobio povjerenje birača, to im je posao. Ali s kim ostaje u igri? S nekim tko igru iracionalno negira i s gnušanjem odbacuje? S nekim tko želi reformirati politička pravila na, demokratskom svijetu, neprihvatljiv način? S nekim tko ne zna koliko ljudi kontrolira, koliko u vlastitim redovima ima kukavičjih jaja?
HDZ preuzima veliki rizik ako ostane u MOSTovom lijevku kroz kojeg, kako ga političko-manovalski opisuje gospodin Lovrinović “na kraju može proći samo jedan“. Taj je lijevak najbolje usporediti s onim slavonskim za punjenje kobasica. Ni kod kobasica se, uz sve godine iskustva i recepturu, ne zna kakve će na kraju ispasti, ne može se predvidjeti kvalitet proizvoda koji će izaći iz lijevka. Ali se dobro zna u što izlazi, dobro se zna i što je u tome prije “vladalo“…
Foto:faH
