Iza nas je uzavreli politički tjedan, nakon rata sigurno najvreliji. Primarni razlog za to su izborni rezultati, koji su se posložili na takav način da je nemoguće sastaviti vladu bez nove “treće opcije” MOSTa nezavisnih lista. Ali ne i jedini razlog.
Piše: Boris Traljić
Da je devetnaest mandata osvojio ORaH ili Hrvatska konzervativna stranka ili bilo koja kako-tako uređena politička organizacija s glavom i repom, bilo bi uzbudljivo. Ali ni blizu ovoliko.
Trenutno temperaturu na hrvatskoj političkoj sceni do ekstrema podiže činjenica da MOST nije nikakva uređena politička stranka nego skupina lokalnih i/ili marginalnih političara, na brzinu sklepanih do te mjere da se do roka za prijavu izbornih lista nije znalo tko će se sve naći unutra. I kao takav je došao u poziciju za “pametovanje” i “držanje lekcija“, a svjedoci smo da, na vlastitu štetu, njegovi izabrani saborski zastupnici to i rade.
“Stručnjaci za finski rat iz Špičkovine ili Vukovine nam objašnjavaju koliko je bilo mrtvih kao da su ih oni osobno prebrojavali“, obrušio se premijer Zoran Milanović 18. ožujka 2013. na profesora povijesti iz OŠ Vukovina, Bruna Bergera. Da je gospodin Berger kojim slučajem dobio posao učitelja povijesti u Gradecu (3681 stanovnika, popis 2011.) ili Tompojevcima (1565 stanovnika, popis 2011.) umjesto u Vukovini (947 stanovnika, popis 2011.) već bismo imali koaliciju HDZ-MOST i mogli bi se napokon početi nadati provedbi programa i stabilizaciji Hrvatske. Ili pak da je premijer u navedenom, jednom od mnogih, izlijeva bijesa odlučio poniziti i obezvrijediti neku drugu ruralnu sredinu umjesto Špičkovine (764 stanovnika, popis 2011.), na primjer Veliku Kopanicu (3308 stanovnika, popis 2011.) čija načelnica Ružica Vukovac, predizborna “zvijezda” MOSTa, za samo stotinjak preferencijalnih glasova nije ušla u Sabor. Samouvjereno je, kao i njen šef Božo Petrov, odlučila biti posljednja na MOSTovoj izbornoj listi ali…
Evo kako trenutno stoje stvari… devet saborskih mandatara MOSTa nezavisnih lista su žitelji gradova i općina daleko ispod 20.000 stanovnika:
• Ljubica Ambrušec, načelnica općine Gradec
• Miro Bulj, Suhač (571 stanovnik, popis 2011.)
• Josip Katalinić, Marčelji (2148 stanovnika, popis 2011.)
• Mario Klobučić, Metković (16788 stanovnika, popis 2011.)
• Ivan Kovačić, gradonačelnik Omiša (14936 stanovnika, popis 2011.)
• Tomislav Panenić, načelnik općine Tompojevci
• Stipe Petrina, načelnik općine Primošten (2828 stanovnika, popis 2011.)
• Božo Petrov, gradonačelnik Metkovića
• Ines Strenja Linić, Saršoni (1532 stanovnika, popis 2011.)
Dvoje ih je iz malih gradova do 50.000 stanovnika:
• Ivica Mišić, Vinkovci
• Robert Podolnjak, Varaždin
I osam (minus Drago Prgomet i još ???) ih je iz velikih gradova:
• Slaven Dobrović, Zagreb
• Ivan Lovrinović, Zagreb
• Juro Martinović, Zagreb
• Jasna Matulić, Zagreb
• Irena Petrijevčanin Vuksanović, Zagreb
• Drago Prgomet, Zagreb
• Gordana Rusak, Zagreb
• Miroslav Šimić, Osijek
Jedino što ih homogenizira je “platforma” na kojoj su i dobili devetnaest mandata, a može se podijeliti u četiri točke:
• Jedini cilj naše političke egzistencije je služenje vama, hrvatskim građanima
• Dosta je nesposobnosti HDZa i SDPa
• Nema koaliranja s HDZom i/ili SDPom
• Hrvatskoj su neophodne reforme
U stvarnosti se “platforma” sastoji od samo jedne točke – hipokrizija.
Jer kako drukčije nazvati nečije žrtvovanje za našu dobrobit, ako se taj ne zove Isus Krist? Kako nazvati političara koji tvrdi da je u politici zbog obiteljskog života i odgoja vlastite djece u lokalnoj sredini, a danas je ozbiljan kandidat za premijera? Kako nazvati predizbornu, kod javnog bilježnika(!) ovjerenu, izjavu kako “neće koalirati s nekom strankom koja je upravljala Hrvatskom u proteklih desetak godina“? Kako nazvati postizborno nuđenje vlade HDZ-MOST-SDP uz njihovo moderiranje? Kako nazvati “točno osamnaest (brojkama 18!) mogućih scenarija i modela Vlade, od kojih neki imaju i po nekoliko dodatnih podverzija” za koje tvrde kako su ih u tri dana pripremili?
Kako nazvati situaciju u kojoj Hrvatsku žele reformirati ljudi čiji je najveći objektivni politički domet trebao biti da slušaju i na gradskim vijećima (ne)prihvaćaju izvještaje lokalnog dobrovoljnog vatrogasnog društva, potpomažu kulturno umjetničko društvo za dan općine, odlučuju o zamjeni prozora na osnovnoj školi ili ambulanti (ako ih imaju), nabavljaju nove “frižidere” za mrtvačnicu i odrede naknadu za grobna mjesta (groblje sigurno imaju) i da nakon obiteljskog posjeta Zagrebu (ili Splitu, Rijeci, Osijeku) na prijedlog kćerke ili sina ili supruge uvedu LED rasvjetu u mjestu?
Kako, dovraga, drugačije nazvati takve reformatore koji su ili navedeni “lokalci” ili odbačeni političari ili stručnjaci, doista stručnjaci ali već dobrano frustrirani zato što nitko godinama nije dijelio njihovu viziju svehrvatskog oporavka, zato što nitko nije shvatio genijalnost njihovih prijedloga?
S tim se trenutno muči naša domovina. Situacija se mijenja iz dana u dan… nekad čak i iz sata u sat. MOST je ozbiljno razmišljao o ponovljenim izborima očekujući bolje rezultate, zato su i nudili nerealnu vladu HDZ-MOST-SDP. Kako mediji, uključujući mali doprinos i autora ovog članka, sve više otpuhuju maglu s MOSTa potpora građana im eksponencijalno opada. Zaboravimo zato ponovljene izbore i očekujmo ovaj tjedan prijedlog nekog drugog modela vlade (od onih osamnaest).
MOST se naglo (bolno?) okreće pragmatizmu i vjerojatni zaključci s klauzure na Plitvicama su:
• Ako ne ostanemo jedinstveni, politički smo mrtvaci,
• Hrvati su tražili promjene, koalicija Hrvatska raste je izgubila izbore i logična je podrška Domoljubnoj koaliciji,
• Međunarodna politička situacija olakšava ne davanje podrške koaliciji kojoj “teroristi putuju biznis klasom“
• Podrška Domoljubnoj koaliciji jamči stabilnu vladu “samo dva” partnera,
• Podrška Domoljubnoj koaliciji otvara prostor za premijera iz redova MOSTa,
• Podrška Domoljubnoj koaliciji jamči dugoročnost MOSTa jer se, po svemu sudeći, radi o biračkom tijelu sličnog svjetonazora (potvrditi naručenim istraživanjem javnog mijenja),
• Rastezanjem pregovaračkog procesa umanjiti štetu od očekivanih napada koalicije Hrvatska raste kako smo izdali birače.
MOST je doista lagao birače. Predizbornom “platformom” se doveo u nemoguću situaciju iz koje će se vjerojatno izvlačiti razvlačenjem pregovora i inzistiranjem na nekoj populističkoj “overtransparenciji“, kako bismo “zlatne ribice Hrvati” zaboravili predizborna obećanja dok se zabavljamo s “insajderskim” informacijama.
Jer osim što pamte kao zlatne ribice, Hrvati su, srećom za MOST, i “neobrazovani” pa ne znaju da je:
koalicija – savez političkih stranaka koje se udružuju radi ostvarenja nekoga programa,
a
koalicijski kabinet – vlada koja je sastavljena od više političkih stranaka.
A MOST će ostati dosljedan, nema koalicije! Samo podrška jednoj političkoj opciji radi ostvarivanja programa reformi uz preuzimanje odgovornosti ulaskom u vladu…
Foto:most
