Boris Traljić: Najvažniji tjedan u političkoj karijeri Andreja Plenkovića

Plenković je morfij za Milanovića koji nije više na domaćem terenu, ne može voditi ad hominem personaliziranu kampanju i otuda njegove greške.

Znoje se, svjesni te činjenice, i anketari i mediji koji prenose rezultate istraživanja njihovih agencija. Bilo je, na primjer… eh, baš neugodno gledati HRTov Dnevnik u kojem se Branimir Farkaš i Tatjana Munižaba ograđuju od vlastite TV analize i ispričavaju zbog toga što je anketni uzorak “samo deset tisuća birača” (a koliki bi trebao biti?) pa još dodatno naglašavaju kako “svaku anketu treba uzeti s rezervom“.

Iako možemo maliciozno pretpostavljati kako bi njihova nelagoda bila značajno manja da nisu morali objaviti uvjerljivo vodstvo Narodne koalicije (61 mandat) nakon obrađenih deset izbornih jedinica (HDZ 56, MOST 13, ŽIVI ZID 6, IDS 3, HDSSB 1), treba uzeti u obzir i mogućnost kako su doista svjesni da će skora budućnost demantirati ove brojke (za usporedbu, RTL anketa: NK 62, HDZ 55, MOST 12, BM 3, ŽIVI ZID 3, IDS 3, HDSSB 2). A hoće, iz jednostavnog razloga – velik je broj neodlučnih birača, preko dvadeset posto, koji će po svemu sudeći više nego ikad dosad presuđivati o konačnom rasporedu boja na postizbornim grafikonima.

Na brojnost neodlučnih birača je utjecala opća zbunjenost zbog dinamičnih promjena na hrvatskoj političkoj sceni – “prekonoćni” nestanak nekih visokopozicioniranih političara i parlamentarnih stranaka uz, također “prekonoćnu”, pojavu nekih novih – te dodatna zbunjenost zbog iznenađujućih, izuzetno velikih predizbornih gafova dvoje od troje glavnih kandidata za participaciju u izvršnoj vlasti – Narodne koalicije i MOSTa nezavisnih lista.

Nadalje, treba uočiti kako se ti neodlučni birači trenutno nalaze u svojevrsnom političkom purgatoriju gdje pročišćavaju grijeh lošeg odabira na prethodnim izborima i razmišljaju kojoj opciji ovaj put dati glas. Njima treba pridodati i značajan broj onih koji su se zbog lojalnosti nekoj političkoj opciji predstavili anketarima “kao sigurni” iako su demotivirani – neće, doduše, promijeniti vlastite preferencije, ali je i vrlo mala šansa da će im u nedjelju trebati osobna iskaznica.

Iznenađujuće bi bilo, nevjerojatno čak, da takav čaršijsko-kafanski narativ ne demotivira za izlazak na izbore onaj dio birača SDPa koji se smatra urbanima, koji je dobro živio u komunizmu, koji je obrazovan i koji dvoji, istinabog još uvijek oportuno konspirativno, je li raspad Jugoslavije bio baš neophodan i tko je izazvao rat. Nemali se broj SDPovih birača može prepoznati u prethodnoj rečenici i njima su opcije nakon Milanovićevog führerovskog istupa značajno sužene. Pametno? Da. Ukoliko ih užasno dosadna nedjelja baš natjera na šetnju do biračkog mjesta nekako im je najbliži taj “SDP supstitut”, iako bi, usput, puno točnije bilo da se stranka zove “Obrazovano” – “pametan se s pameću ne hvali” jer “da su sve pameti na prodaju, svatko bi svoju kupio”, dok obrazovani, e to je sigurno, jesu.

Dakle, nikako se ne bi moglo nazvati pametnim ni očekivanje da će Narodna koalicija u nedjelju osvojiti pet-šest mandata više od koalicije Hrvatska raste u studenom, poglavito ako znamo kako su “prirodni” SDPovi partneri Hrvatski laburisti supstituirani s “neprirodnim” HSS-KB (Krešo Beljak) i da je novonastala Narodna koalicija dodatno opterećena s ksenofobnim istupima frontmana Zorana Milanovića. Nadalje, gotovo je nemoguće da će novouvedeni beogradskočaršijski retorički stil privući birače desnog dijela političkog spektra ma koliko Milanovića Nino Raspudić, uvaženi domoljubni bard – da, očito je opća zbunjenost obilježje ovih izbora – uzdizao u politička nebesa kao hrvatskog državnika na tragu prvog hrvatskog predsjednika, pa je jedini logičan zaključak da Narodna koalicija mora osvojiti (značajno?) manji broj glasova od onih koje je osvojila koalicija Hrvatska raste na prošlim izborima.

Manji broj glasova ne znači uvijek i manji broj mandata. Naime, u općoj zbunjenosti i neodlučnosti birača, a vidjeli smo zbunjenost i anketnih agencija/medija/opinion makera, moguće je očekivati značajno manju izlaznost. Vjerojatno je to natjeralo MOST nezavisnih lista da promjeni početnu predizbornu strategiju u kojoj su ciljali na čak milijun(!) glasova i pokušali se postaviti kao ozbiljna politička opcija, čak uvjetujući Božu Petrova za premijera.

Relativno brzo su shvatili da ih hrvatska javnost percipira kao negativnu, ucjenjivačku političku platformu i, umjesto da privuku zbunjene birače, počinju gubiti vlastitu “bazu” koju pokreće mržnja prema HDZu i SDPu, koja želi ucjenjivati moćni politički duopol i gledati ih kako se znoje i kako pristaju na ultimativne, često sulude, zahtjeve. Njihova nova predizborna strategija je samo najobičnije vraćanje ucjeniu cilju homogeniziranja vlastite biračke baze zahtijevanjem “avansnog” prihvaćanja njihovih umotvorina, odnosno pet zakona/pravilnika za koje su najprije tražili hitno usvajanje prije konstituiranja Vlade RH, a nakon što im je Peđa Grbin objasnio kako je to tehnički neizvedivo zbog “banalne” činjenice da jedan od “avansnih” pravilnika donosi baš Vlada(!), prilagodili priču dodavši 30 dana grace perioda i saborsko izglasavanje samo “nekih zakona”.

Je li ovo politički gaf? Objektivno jest, doduše objektivno je i cijeli MOST politički gaf, međutim činjenica je da su ovim potezom uspjeli homogenizirati vlastitu biračku bazu i s, vjerojatno, pedeset do sto tisuća glasova manje nego na prethodnim izborima, a uz očekivanu manju izlaznost, računaju na podjednak broj mandata.

U cilju pokazivanja opće predizborne zbunjenosti spomenimo i Tihomira Dujmovića, još jednog pogubljenog domoljubnog barda, koji u MOSTu vidi “spas” od velike HDZ-SDP koalicije, iako je baš MOST nakon prošlih izbora suludo tvrdoglavo inzistirao na tripartitnoj vladi – čitaj: velikoj koaliciji! (uskličnik je bardov omiljeni interpunkcijski znak pa eto…)

Dakle, možemo opravdano pretpostaviti da će dvije od tri političke opcije koje su ozbiljni kandidati za participaciju u izvršnoj vlasti dobiti manji broj glasova od onog dobivenog na prošlim izborima. Dijelom je to zbog političkih gafova, a dijelom zbog pojave Andreja Plenkovića, novog predsjednika HDZa (zbog njega su, doduše, i radili političke gafove pa je upitna ova potreba za razdvajanjem) koji je kao uljuđen, obrazovan, dopadljiv i elokventan konzervativac idealan izbor za najveći broj hrvatskih birača. Zbog čega onda HDZ ne dominira u predizbornim anketama?

Andrej Plenković je sedirao burnu hrvatsku političku scenu. On je, najvažnije, i morfij za Milanovića koji zato nije više na domaćem terenu, ne može više voditi ad hominem personaliziranu kampanju, i otuda njegove greške. Uz to je Plenković diplomatskim, uljuđenim diskursom izuzetno brzo vratio HDZ na “početnu poziciju”, ali sada treba napraviti sljedeći korak – mora pokazati državničku čvrstoću.

Ovo je, zato, najvažniji tjedan u političkoj karijeri Andreja Plenkovića jer samo o njemu i njegovim potezima ovise rezultati izbora. A kako bi uvjerio one neodlučne hrvatske birače da je dostojan biti nešto više od vrhunskog briselskog parlamentarca mora se oštro suprotstaviti MOSTu. Da, baš MOSTu, jer Milanović je završena priča, izvršio je politički suicid – a o “mrtvima” sve najbolje. Ostale političke opcije nisu vrijedne niti se pojaviti u predizbornoj retorici ozbiljnog pretendenta za predsjednika Vlade, dakle ostaje samo MOST.

Da stvar za Andreja Plenkovića bude lakša “avansnom ucjenom” su se “nabacili na volej” i jedino što sad treba je poentirati, zabiti gol, odnosno jasno i čvrsto (može i uljuđenim diplomatskim riječima) reći “Gospodo iz MOSTa, DOSTA!” Štoviše, to je za njega win-win situacija, jer, ili će sam sastavljati Vladu, ili će surađivati s MOSTom… oni će sigurno postizborno dopuzati HDZu, neovisno o čvrstoći kritike koju istrpe.

foto:hdz.hr