NISMO mi baš neki zdrav narod zadnjih godina. Psihički mislim… prebacilo nas je malo. A? Ne slažete se? Onda sigurno niste gledali intervju koji je vodio novinar TV Nove Mislav Bago s čelnikom MOSTa nezavisnih lista Božom Petrovom? Takav odnos prema nekoj osobi je nedopustiv, ne bih podržao “novinarski” stil gospodina Bage ni da je onakav razgovor vodio s… nemam pojma – hajde recimo s nekim odvratnim kriminalcem… Draganom Paravinjom na primjer (mislim da ćemo se složiti kako je malo koji zločin gnusniji od čak i “najblažeg” kaznenog djela protiv žena i djece …).
To nije bio samo verbalni nego i fizički napad. Izgleda vam pretjerano? E nije, evo i zašto…
Prvo, dok osoba visine gospodina Bage razgovara s muškarcem prosječne visine poslije napornog radnog dana, kad i najjači dezodoransi izgube bitku s prirodnim lučenjima znojnih žlijezda, svaki pristojan sugovornik stišče ruke uz tijelo jer je nos navedenog “novinara“, otprilike, u razini s njegovim pazuhom.
E sad, zamislite tek kad takav “novinar” još uđe u intimni prostor, prostor dozvoljen samo najbližim osobama (po pravilima neverbalne komunikacije oko pola metra udaljenosti), neprestano tuče po reveru sugovornika s papirićem-podsjetnikom i postavlja preduga “pitanja” na koja sâm odgovara ne dajući sugovorniku minimum šanse za pojašnjavanje, za sređivanje misli – za odgovor, jer gospodina Bagu odgovor niti ne zanima. Zar to nije i verbalni i fizički napad?
Neprofesionalno, neinteligentno, nepristojno, neodgojeno i pristrano “novinarstvo“, s elementima mržnje prema sugovorniku, bi navedenog “novinara” trebalo “unaprijediti” na mjesto striptiz čitača vremenske prognoze u sitnim noćnim satima na nekoj kvartovskoj televiziji. Međutim, gospodin Bago će ostati tu gdje jest, i nadalje će “podizati razinu” hrvatskog profesionalnog novinarstva… možda čak i dobiti pokoju nagradu za novinara godine. Zašto je tomu tako?
Zato što nas je, kako je na početku članka slikovito pojašnjeno, malo prebacilo? Tolika je trenutno polarizacija hrvatskih građana da gospodina Bagu bar trećina nakon ovog intervjua slavi kao novinarskog genijalca, a recimo isto trećina bi se fizički obračunala s njim. Iako se nitko od njih ne bavi glavnim problemom – neprimjerenim govorom mržnje koji se uvukao u naše medije, nego zaslijepljeni i nesposobni sagledavati svijet nikako drukčije osim iz vlastitog političkog rakursa, odobravaju verbalni i fizički napad na omraženog im političara, odnosno lomili bi noge “novinaru“. Kao osoba koja dugo i oštro upozorava na nedosljednost i političko licemjerje gospodina Petrova, učinit ću prvi mali korak, “Bago odlazi!“. Bez ikakve namjere da “novinaru” lomim noge, ali nešto se, dovraga, napokon mora pokrenuti…
Sve je to, cijeli taj govor mržnje, započeo Zoran Milanović u brojnim i učestalim pjenjenjima po političkim suparnicima sijući strah te polarizirajući do točke pucanja i tako podijeljene hrvatske građane. Velik broj građana je doista povjerovao u njegove riječi, podržane od Vesne Pusić i Ive Josipovića, od njih izrečene doduše na pristojniji ali ne i benigniji način, o neofašizmu, rasizmu, ksenofobima, crnoj guji, kriminalnoj organizaciji…
Doista su mnogi od nas u strahu glasali i tako ostavili na životu političku opciju koja je polarizirala Hrvatsku, a gospodarski je bacila na koljena.
Na kraju priče, ako se i ne slažete s mojim stavom, ako mislite da je Tomislav Karamarko taj koji je sa svojom retorikom polarizirao Hrvatsku – sve je u redu. Nema nikakvog razloga miriti nepomirljive stavove, ali zdravu pamet svi imamo. Poslije četiri godine govora mržnje u 24/7 predizbornoj kampanji, hajdemo na trenutak ne raspravljati o tome tko je pokrenuo strah, a tko pretjerano reagirao, nego neopterećenog uma pogledajmo najnoviji razvoj događaja…
Dok je smatrao kako postizborno može formirati parlamentarnu većinu Zoran Milanović je neprestano napadao predsjednicu Kolindu Grabar-Kitarović kako ne smije raspisati nove izbore, čak neizravno prijeteći i strašeći ustavnom krizom ako se Sabor u međuvremenu formira, a osporavajući ustavne stručnjake koji su dali suprotno tumačenje od njegovog. Osporavao je legitimitet nestranačkog premijera, dok je još bio samo ideja, vrijeđajući kako se skuplja po kavanama, institutima i zavičajnim klubovima.
Najmalignije od svega je bilo osporavanje legitimiteta mandatara za premijera i nakon što je Tihomir Orešković predao potpise potpore Predsjednici, koju sada prisiljava na raspisivanje izbora. Uz podršku Vesne Pusić koja je izgovorila najopasniju insinuaciju u mandatu, a koja kod zaslijepljenih pristaša koalicije Hrvatske raste dovodi u pitanje temeljno poštivanje pravne države: “To trebaju biti potpisi za mandatara kojeg su odabrali, a ne potpisi koji su dani za Božu Petrova ili Tomislava Karamarka, odrezana glava papira i prešaltana na nekog drugog.“
Prije nastavka ustvrdimo kako po Ustavu RH (Članak 110.) “Članove Vlade predlaže osoba kojoj je Predsjednik Republike povjerio mandat za sastav Vlade.” Osoba, a ne zastupnik!
Nadalje po Zakonu o Vladi Republike Hrvatske (Članak 3.) “Predsjednik Vlade i članovi Vlade moraju biti hrvatski državljani“, je sve jasno – Tihomir Orešković je legitimni mandatar za premijera i bit će legitimni premijer ako ga Hrvatski sabor potvrdi.
Biste li i dalje podržali političare koji to osporavaju, neovisno o ideologiji, koji vas zastrašuju i državu dovode u psihološku situaciju pripreme za državni udar? Kad na ovo pitanje u Hrvatskoj bude puno više odgovora NE, onda doista napredujemo u razvoju demokratske kulture, kažnjavamo ekstremne retoričare… bilo političke, bilo medijske.
E sada, neovisno o neospornom legitimitetu Tihomira Oreškovića za mandatara, mandatar za premijera je morao biti Tomislav Karamarko. On je relativni pobjednik izbora, on je presjekao gordijski čvor predugih pregovora, on je predsjednik stranke koja će infrastrukturno nositi provedbu reformi koje više godina spremaju… Nama treba politička vlada, vlada koja će se nositi s teškim svjetskim političkim krizama, a gospodin Orešković je trebao voditi gospodarski dio problematike.
Krivac što tomu nije tako je MOST, odnosno politička vrludanja gospodina Petrova. Nazovite me političkim naivcem, ali MOST se mora prizvati pameti i podržati Tomislava Karamarka za premijera nakon nekog vremena. Ne smijemo dozvoliti da budemo taoci nedosljednosti i heterogenosti jedne političke platforme, toliko užasno loše zamišljene da još nismo sigurni hoće li Sabor na, vjerojatno, tajnom glasanju na konstituirajućoj sjednici uopće podržati gospodina Oreškovića za premijera, odnosno ne znamo koliko bi se MOSTovaca moglo oteti kontroli.
Treba se za dobro Hrvatske nadati da je Tihomir Orešković ipak kompromis koji Božo Petrov može “prodati” zastupnicima svog loše zamišljenog projekta, da ćemo dobiti vladu i sa smirenim vodstvom napokon maknuti s vlasti političare opasne retorike te posljedično iz medija njihove agresivne apologete.
