Da je Tuđman živ bi li Krešić i njega izbacio iz Generalskog zbora?

Iako zvuči nevjerojatno ipak je istinito. Nijedan general ni visoki časnik koji je bio s dr. Tuđmanom na Kninskoj tvrđavi u dane slavne Oluje danas više nije pripadnik Hrvatskog generalskog zbora (HGZ). Posebno iritira činjenica da je ponajveća ratna legenda, general Ante Roso, teško bolestan i na liječenju u Francuskoj, ovih dana također izbrisan iz evidencije u Generalskom zboru.

HGZ nastao je 2005. godine s ciljem biti braniteljem i čuvarom vrijednosti i digniteta Domovinskoga rata i samih branitelja, koji su za vrijeme vladavine Mesića i “šestojanuarske koalicije” bili od vlasti gotovo svakodnevno ponižavani i derogirani.

Tako je ondašnji predsjednik Stjepan Mesić, nakon pisma 12 generala 2000. žurno umirovio sedmoricu tad još aktivnih –  Gotovinu, Ćosića, Krstičevića, Kapulara, Filipovića, Norca i admirala Domazeta Lošu.

Kao svojevrstan odgovor na sve to, i kako bi se “rashrvaćivanje Domovine” zaustavilo te spriječila ostala ponižavanja, umirovljeni hrvatski generali predvođeni Ljubom Ćesićem Rojsom, Željkom Glasnovićem, Marinkom Krešićem, Pavlom Miljavcem, Antom Rosom, Miroslavom Tuđmanom, Domazetom Lošom osnovali su u studenom 2005. godine udrugu Hrvatski generalski zbor (HGZ).

Ljubo Ćesić Rojs tvrdi da danas, 19 godina od osnivanja HGZ,  slična poniženja i izbacivanja koja su doživljavali tada od Mesića, generali doživljavaju od predsjednika HGZ-a Marinka Krešića.

Zbor su napustili mnogi poznati časnici, brigadir Sačić, generali Tolj, Kapural,  Glasnović, Hebrang, Biškić, Jelavić, Galić te admiral Domazet Lošo. Ne možemo ne postaviti pitanje: da je pokojni predsjednik Tuđman živ, bi li Krešić i njega izbacio iz HGZ? Ne bi bio prvi takav. Zar nisu oca Domovine Antu Starčevića austrijski i mađarski špijuni izbacili iz HSP-a kojeg je on osnovao?

 

 

Lošo je prilikom izlaska iz Zbora javnosti pojasnio kako Zbor nije zamišljen kao protokolarna bezlična masa nego institucija koja će pravovremeno reagirati na društvene nepravde i razobličavati ih, osobito ako je u pitanju zaštita nacionalnih pitanja.

Na ponašanje HGZ se žalio još jedan ratni general Rahim Ademi. Nakon što je objavio knjigu „Samo istina“  ( koja je, budimo otvoreni, puna laži i o Ademiju i drugim generalima i koju je trebalo zabraniti) nije mu bilo dopušteno primiti zlatnu plaketu u službenim prostorijama koju mu je dodijelio kontroverzni Mladen Pavković.

Ademi je  tada rekao da su ga duboko ponizili i uvrijedili kao da je četnički, a ne hrvatski general.  Iz HGZ-a su  kasnije objavili da nije bio sporan Ademi nego Mladen Pavković za kojega su rekli da je osuđeni silovatelj, a taj slučaj je predmet sudskog spora.

Nakon što se Marinko Krešić s nekoliko suradnika iz udruge uoči Dana državnosti u prostorijama Islamskoga centra u Zagrebu susreo s izaslanstvom Udruženja generala BiH, nastao je lom u HGZ.

Uslijedilo je otvoreno pismo 12 generala predvođenih Ivanom Toljem u kom su zamjerili predsjedniku HGZ-a zašto se sastao u Islamskom centru s bošnjačkim generalima predvođenim Džemalom Merdanom koji je 90-tih kao oficir JNA sudjelovao u napadima na Hrvatsku. Oni ga sumnjiče da je kasnije, kao oficir Armije BiH, počinio zločine nad Hrvatima.

Rojs je tada rekao da iza svega stoji Stipe Mesić, a udrugu je nazvao „gemišt i jorgan bojnom“. Upravni odbor ga je zbog vrijeđanja izbacio iz udruge iako, tvrdi Rojs, po Statut, to može učiniti samo Skupština pa je to izbacivanje bilo pravno nevaljano. Stoga je pokrenuo tužbu, a na sudu ga zastupa Vesna Škarec Ožbolt.

Krešić je Skupštinu sazvao za 27. siječnja 2024., a na a istu nije pozvao Rojsa koji tvrdi da Skupština niti je legalna, niti je imala kvorum, niti je sazvana po propisanim odredbama Statuta.

Rojs kaže da Krešić nije pozvano 10 članova Zbora strahujući ga bi bio preglasan. S popisa su, bez ikakve odluke, uklonjena četiri  generala: Ljubo Ćesić, Ante Roso, Đuro Matuzović, Darko Rukavina, zatim komodor Augustin Kontrec te brigadiri Darko Horvat, Miodrag Demo, Marinko Sosa, Anton Vrdoljak i pukovnik Vlado Taborski.

Kako je Skupština održana isti dan kad je bio i pokop generala Ivana Zorice Zuluua,

na pokopu su bili ministar Tomo Medved, generali Ante Gotovina, Mladen Mikolčević i Ljubo Ćesić. Na Skupštini je u zapisnik upisano da je gen. Mikolčević nazočio prilikom glasovanja iako je u isto vrijeme bio na pokopu. Je li glasao telefonski ili  video vezom, nije nam poznato.

U priči oko HGZ-a ni Rojs nije bez grijeha. Dapače, upravo je on bio pogonsko gorivo i generator koji je učinio sve da na posljednjoj Izbornoj Skupštini HGZ-a njegov kum Krešić bude izabran za šefa Generalskog zbora, a kad je tikva pukla na vidjelo je izašao prljav veš koji se nakupljao godinama. Primjerice i dok je Rojs bio najaktivniji član generalske udruge, brojni generali, među kojima je i Ante Gotovina, nisu htjeli čuti za HGZ.

Josip Milić/Foto: press