Desnica misli da rat nije dovršen jer zločinci nisu kažnjeni, a ljevica povraća na spomen branitelja

Koje li perverzije braniteljima u šatoru govoriti da moraju poštivati institucije i pustiti ih da rade kao i do sada.

Vinko Vukadin

HRVATSKI javni prostor je opsjednut politikom i pitanjem odnosa prema osloboditeljskom ratu, kojega su nazvali Domovinskim.

Svatko ima svoj stav. Oni desni rat smatraju nedovršenim jer još uvijek zločinci nisu kažnjeni, oni lijevi povraćaju i na sam spomen branitelja, a oni u sredini pokušavaju sebe prikazati kao jedini ispravni put: nema mi ili oni, treba biti zajedno. Pri tomu oni ne misle primarno na Srbe nego na različite Hrvate koji se ne mogu složiti oko osnovnih odrednica svakodnevne političke rasprave.

Kao neki slijepci uporno tvrde da narod zanima samo kruh, a branitelje prosvjednike zanima nešto drugo. Kao da ti branitelji nisu narod? Kojeg li spina.

Već godinama se u medijima promovira teza o braniteljima kao teretu, braniteljima kao nepoželjnim likovima koji traže nešto što narodu čini problem. Sam izraz branitelji i miješanje ratnika i kuhara je očito bio dobro smišljen ili naivno prihvaćen da bi kasnija svađa bila lakše provediva.

U zemlji koja tone se naravno uvijek javljaju pametni ljudi koji tumače da nam treba kruha, a ne ustaša i partizana kao sinonima za naš odnos prema zločinu i vlastioj povijesti. Njih to ne zanima jer oni su iznad toga. Da naravno da ih ne zanima jer njih zanima uglavnom vlastitta karijera, a jasni stavovi nikada nisu bili prednost u zemlji u kojoj se još uvijek najsigurnije jasle nalaze u državnoj štali.

Navodno da i narod zanima kruh, a ne svađa oko rata koji jedavno prošao. Narod zanima budućnost, a ne prošlost.Poprilično logičan stav, ali u praksi nepotvrdiv jer se upravo javna scena trudi stalno nam servirati nezavršenu povijest kao osnovicu za budućnsot.

U zemlji, kojoj je do prije par dana predsjednikom bila osoba koja ima izravnu vezu s pokretom koji je stvorio Jugoslaviju, je degutantno govoriti o budućnosti koja nema vez s tom raspravom, a istovremeno se svaki politički potez argumentira poveznicama s tom prošlošću. Zar u hrvatskom ustavu ne piše dnevno politička priča o ZAVNOH-u, instituciji komunističke Jugoslavije koju smo napustili baš ovim krvavim ratom? Zar uprvo ta petokraka nije jučerašnjom presudom iz Haaga proglašena simbolom zločina?

Narod, a pogotovu njegove intelektualce, ako ih ima, ne zanima narodni kruh. Narod ne zanima jer ima drugih briga, a intelektualce to zanima samo ako im služi da napune svoje džepove. Političare ne treba niti spominjati.

Javna rasprava i izbori dokazuju upravo suprotno. Da narod zanima kruh onda bi izišao na ulice i tražio smjenu ove nesposobne vlade. Umjesto toga postoji jako velik broj javnih govornika koji sasvim ozbiljno, diveći se samima sebi traže od branitelja iz Savske da napuste šator i prestanu s protestima. Kojeg li paradoksa: tumačiti da nas vode nesposbni političari, zgražati se nad presudom suda u Haagu, a istovremeno od onih koji imaju muda, ali nemaju ruke i noge, tražiti da prestanu raditi ono što bi trebao raditi svatko od nas: javno i glasno protestirati protiv nepravde, nesposobnosti i izrugivanja.

U Njemačkoj ovih mjeseci svakog tjedna se održavaju demonstracije pokreta Pegida, antiislamskog i izrazito nacionalističkog pokreta. Angela Merkel se jasno distancirala od njih, ali je naglasila da to spada u demokraciju. Hrvatski lijevi i intelektualni demokrati bi naravno odmah tražili raspuštanje jer se eto oni brinu za institucije države za koju su se borili ti demonstranti.

Koje li perverzije braniteljima u šatoru govoriti da moraju poštivati institucije i pustiti ih da rade kao i do sada.Pa zar protest i demonstracija nisu institucija u demokraciji? Ne, za komunstički ustrojene, makar nakon komunizma rođene, intelektualce i hobidemokrate je institucija isto što i šalter, a iza šaltera sjedi netko koga je vlast postavila.

Invalidi u kolicima napisaše prije par dana da se bore protiv Jugoslavena. ismijavali su ih jer su navodno glupi i naivni, Jugoslavena nema. Treba stvarno bitiz glupan pa tvrditi da su Jugoslaveni nestali nestankom te države. Njemačka je do dana današnjeg budna kad se radi o spriječavanju rada nekadašnjih nacista, a naši pametnjakovići su pronašli model kako se to radi u par godina bez ikakvog micanja tih istih.

Presuda u Haagu je braniteljima dala za pravo jer je pokazala i ukazala da su glavni nositelji projekta Velike Srbije bili JNA i jugoslavenski orijentirani političari.

No u Hrvatskoj je sasvim normalno da nam na televiziji serviraju baš one filmove koji veličaju djela te iste armije, njezine prethodnice. U Hrvatskoj je normalno da postoje trgovi njihovog maršala, čak štoviše hrvatski veleposlanici njegovu sliku drže u službenim prostorijama veleposlanstava.Za ovakve postupke treba dobar želudac, al ne može se nikom povraćati jer znamo zašto je to tako.

Naša demokratski neutralna elita me podsjeća na žabu koja se nalazi u hladnoj vodi i ne shvaća da je voda u loncu.Meni se povraća na one koji su uvjereni da će kuhar pustiti žabu iz lonca samo ako ga pogleda umilnim očima.Invalidi u Savskoj su odlučili da ne žele biti nečije žabe. Oni su shvatili da se žaba stavlja u hladnu vodu i lagano se kuha.

Ako je vama do toga da budete žabe, izvolite, al’ ne tumačite drugima da bi i oni trebali s vama u lonac.