Devet mjeseci od agresije na Ukrajinu: “Putin i Medvedev kao Hitler i Musolini”

Prvi je završio samoubojstvom zbog stida od poraza u Velikom ratu, a drugog su demokratske snage objesile za noge da bi bilo svima jasno kakav kraj čeka vođe fašista.

Piše: Oleksandr Levčenko (Antena M)

Devet je mjeseci od početka neisprovociranog ruskog napada na Ukrajinu. Ukrajinci su dostojanstveno izdržali test čvrstoće Svojom borbom Ukrajina je skinula masku sa zvjerskog obraza Kremlja. Zločinački karakter kremaljskog rukovodstva napokon je spoznao (skoro) cijeli svijet.

Na početku rata Kijevu su davali 2-3 dana do kapitulacije, ali se situacija brzo počela kardinalno mijenjati. Od kraja veljače do kraja ožujka Zapad je vagao treba li uopće  snažno pomoći Ukrajini. Konačno, od početka travnja polako je sazrijevalo razumijevanje o neophodnosti potpune podrške Kijeva u teškim borbama s ruskim agresorom.

Ipak, još su dva mjeseca ruski lobisti, duboko ukorijenjeni u strukture NATO i EU, uspijevali blokirati niz važnih odluka o slanju oružja i pomoći Ukrajini. Zato su prva tri – tri i po mjeseca bili su iznimno teški za ukrajinsku vojsku.

Poslije prvih tjedana žestokih borba ukrajinskoj vojsci počelo je ponestajati granata, mina, municije, a najočitija bila je potreba za teškim naoružanjem. Sve je to ukrajinska armija dobivala od prvih dana rata, ali, na žalost, u vrlo ograničenim količinama. To je dalo mogućnost ruskoj vojsci da iskoristi trenutak  iznenadnog masovnog vojnog napada i kasnijeg napredovanja na istoku Ukrajine, kada je ruska prevaga u teškim naoružanjima bila preko pet puta, a količina ispaljenih granata 10-14 puta.

Uloga Angele Merkel

Angela Merkel sada priznaje da je na kraju svog mandata izgubila utjecaj na Vladimira Putina i da je ruski vojni napad na Ukrajinu apsolutno nije iznenadio. To je, zapravo, priznanje da je službeni Berlin u posljednjih 20-25 godina vodio apsolutno krivu politiku u odnosu na Moskvu.

Tu je politiku započeo još Gerhard Schröder, koji je poslije završetka mandata njemačkog kancelara počeo raditi za Kremlj u „Gazpromu“ i „Rosnjeftu“ dobivajući višemilijunske iznose za svoje veze i kontakte.

Schröder je postao najveći lobista ruskih interesa u Njemačkoj. Njega je predsjednik Komiteta za vanjsku politiku američkog Kongresa Tom Lantos nazvao političkom prostitutkom. No, seksualne zaposlenice u Lantosovoj domovini   počeli su prosvjedovati  Za njih je bilo ponižavajuće usporedba njihovoga posla s djelatnošću bivšeg njemačkog kancelara u interesu Kremlja. Tom Lantos je morao  povući takvo poređenje.

Angela Merkel od 2005. do 2021. imala sve ovlasti da stopira porast ruskog utjecaja u Berlinu ali to nije nikad uradila. Pri tome, svi su znali za špijunski rad Vladimira Putina u Istočnoj Njemačkoj 1986.-1990. kad je Merkel tek počela svoju političku karijeru, baš u Istočnoj Njemačkoj gdje je odrasla i živjela još u doba socijalizma. Ne treba zaboravljati da u povijesti sve slučajnosti imaju svoju logiku.

Teroristički napadi

Poslije niza poraza na ukrajinskim ratištima, 10. listopada Moskva je posegla za masovnim raketnim napadima na ukrajinske civilne objekte, uglavnom energetskog sustama. Još jedan teroristički napad od više 70 krstarećih i balističkih raketa dogodio se 23. studenog . Samo Kijev i regija bili su pogođeni 31 projektilom. 21 projektil ukrajinska protuzračna obrana uspjela je srušiti. Kijevu i mnogim drugim mjestima ruski agresori nanijeli ogromnu štetu.

Nekoliko dana glavni grad ostao je s minimalnom količinom električke energije i vode. Kremaljske zvijeri izjavile su kako ruske rakete moraju prinuditi Ukrajince da krenu prema sklapanju mira. Uz podrazumijevanje da Kremlj anektira privremeno okupirane ukrajinske teritorije. U stvari, Moskva traži legalizaciju okupiranih ukrajinskih prostora da bi kasnije opet krenula u ratni pohod i uništila ukrajinsku državnost.

Kijev nema izbora i mora se boriti do kraja za svoju zemlju, svoj narod i samu mogućnost postojanja. Stoga takav ruski prijedlog nikad neće prihvatiti. I to je stav ne samo političkog rukovodstva nego i čitavog ukrajinskog naroda.

Najniži političar na svijetu

Dmitrij Medvedev, najniži političar u cijelom svijetu (kad je bio predsjednik Ruske Federacije za njega su posebno radili predsjedničku fotelju dječjeg razmjera da ne bi smiješno izgledao u očima svojih građana) izjavio je da Rusija još ima dosta raketa za paljbu. Jasna poruka da Ukrajinu očekuje još niz ruskih raketnih napada.

Taj politički liliputanac svojim je izjavama već zaradio nekoliko doživotnih robija, pošto Međunarodni sud za zločine rata nema smrtnu kaznu. Međutim, on govori ono što je dosta popularno u ruskom društvu.

To što su Vladimir Putin i Dmitrij Medvedev uradili s ruskim narodom, naučivši ga da misli isključivo u kategorijama šovinizma, osvete, prijetnje i agresije, ostavit će, na žalost, traga na sljedeća desetljeća ruske povijesti Ruski fašizam – rusizam je ušao u srž cijelog ruskog društva.

Putin i Medvedev postali su novi Hitler i Musolini. Podsjetimo, prvi je završio samoubojstvom zbog stida od poraza u Velikom ratu, a drugog su demokratske snage objesile za noge da bi bilo svima jasno kakav kraj čeka vođe fašista.

Povijest ima tu naviku da se ponavlja.