Danas je u Hrvatskom saboru donesena Deklaracija o položaju hrvatskog naroda u BiH, kojoj se oporba snažno suprotstavljala s obrazloženjem da predstavlja “miješanje u unutrašnje stvari BiH”.
Istovremeno, premijer Andrej Plenković još jednom je, na dvodnevnom Summitu EU koji se održava u Bruxellesu, govorio o nezavidnom položaju Hrvata u BiH, točno na 23.-u godišnjicu potpisivanja Daytonskog sporazuma u Parizu, 14.prosinca 1995.
A evo, kakvu su sudbinu tekst i duh tog dokumenta doživjeli u BiH i u Srbiji:
Daytonski sporazum nikada nije bio službeno preveden ni ratificiran u Parlamentu BiH, pa čak niti objavljen u ”Službenom glasniku BiH”. Predsjedništvo Republike Bosne i Hercegovine koje je jedino imalo pravo donijeti odluku o potpisivanju Daytonskog sporazuma to nije nikada učinilo. Zbog toga je Ured visokog predstavnika (OHR) još uvijek ovlašteni tumač Daytonskog sporazuma. Današnja političko-administrativna podjela i struktura vlasti u BiH bili su prihvaćeni kao dio Daytonskog sporazuma, a sastavni dio tog dokumenta je i ustav današnje Bosne i Hercegovine.
Posebno je zanimljiva i poučna sudbina originalniih tekstova Daytonskog sporazuma. Primjerak koji je bio uručen izaslanstvu RS u Daytonu, po povratku njihova izaslanstva iz Pariza, bio je navodno pohranjen u sefu tadašnjeg predsjednika RS Radovana Karadžića ili predsjednika Narodne skupštine Momčila Krajišnika.
Originalni primjerak Daytonskog sporazuma koji se čuva Hrvatskom povijesnom muzeju u Zagrebu.
Međutim, potkraj 2017., jedan originalni primjerak Sporazuma pronađen je kod bivšeg tjelohranitelja “ministra vanjskih poslova RS” Alekse Buhe, koji ga je pratio u Parizu na potpisivanju Sporazuma, nakon dojave da ga pokušava prodati na “crnom tržištu”.
Primjerak originalnog teksta koji je bio predan šefu srbijanskog izaslanstva Slobodanu Miloševiću također je nestao iz beogradskog Arhiiva, navodno tijekom svrgavanja Miloševića s vlasti, 2000.godine.
Svoj primjerak na sigurno je pohranila samo Republika Hrvatska, a osim Hrvatske, BiH i Srbije po jedan primjerak Daytonskog sporazuma bio je uručen i vladama SAD, Njemačke, Francuske, Velike Britanije i Rusije, čiji su čelnici bili svjedoci potpisivanja tog dokumenta.
Nakon svečanog potpisivanja Daytonskog sporazuma, hrvatsko izaslanstvo povuklo se u hotel da analizira događaj. Na slici s lijeva na desno: D. Bekić, J. Vranitzany, G. Šušak, predsjednik Tuđman i s leđa: M. Žužul, H. Šarinić i M. Granić/ Foto:privatna arhiva
Treba naglasiti da Izvornik na engleskom jeziku ima posebnu težinu jer je u Sporazumu jasno istaknuto kako će u slučaju bilo kakvog prijepora oko njegova sadržaja i duha prednost nad formulacijama na bosanskom, hrvatskom, odnosno srpskom jeziku, imati upravo ona – na engleskom !Za originalni primjerak Sporazuma koji je bio uručen bošnjačkom izaslanstvu, početkom 2008. godine, tadašnji Predsjedavajući Predsjedništva BiH Željko Komšić ustvrdio je da ga više nema u Arhivu BiH. Tijekom istrage koja je zbog toga pokrenuta, otkriveno je da su nestali i hrvatski i bošnjački i srpski primjerci.
Zbog toga je na zahtjev Zastupničkoga doma Parlamentarne skupštine BiH, Francuska potkraj 2009. godine Sarajevu dostavila ovjerenu fotokopiju originala Daytonskog sporazuma sa svim aneksima.
Ali, niti mnogo godina kasnije, tekst Daytonskog sporazuma u BiH nije bio službeno preveden jer za to “nije bilo političke volje”.
