General Ante Gotovina, hrvatski heroj i ikona Domovinskog rata i stvaranja Hrvatske države, sutra će u Kninu, povodom proslave 25. obljetnice oslobodilačke vojnoredarstvene operacije “Oluja”, održati govor.
U hrvatskom narodu omiljeni general, neoosnovano optužen pred Haškim sudom za planiranje etničkog čišćenja i ratne zločine u sklopu navodnog zločinačkog poduhvata na čelu s tadašnjim predsjednikom RH Franjom Tuđmanom, govorit će u gradu zbog čijeg je oslobađanja nepravedno proveo pet godina u bijegu i sedam godina u zatvoru.
Generalov govor slušat će njegovi suborci, prijatelji, znanci i poštovatelji, njegova obitelj. Slušat će ga i njegovi ratni i poratni neprijatelji, ljudi koji nisu dijelili ili ne dijele vrijednosti za koje se borio. Ne samo oni koji su osnovali i oružano branili samoproglašenu srpsku marionetsku paradržavu u Hrvatskoj te ga lažno optužili i teretili pred Haškim sudom, već i oni koji su ga proganjali nakon završetka Domovinskog rata. Oni koji su organizirali, poticali, financirali i provodili hajku na njega i njegovu obitelj.
Govorit će pred sudionicima “Oluje” i autentičnim svjedocima zbivanja koja su Hrvatsku dovela do nužnosti vojne intervencije, ali i pred mladim ljudima, koji su rođeni nakon Oluje ili su za vrijeme Domovinskog rata bili premladi da bi shvatili svu pozadinu Hrvatskoj nametnutog rata.
Ti ljudi, u kasnim tridesetim i mlađi, o Domovinskom ratu i Oluji znaju samo ono što smo im mi stariji prenijeli i što im prenosimo. Koliko smo u tome uspješni i vjerodostojni?
Prateći ovih dana kako vodeći hrvatski mediji najavljuju 25. obljetnicu “Oluje”, nigdje se nije mogla pronaći ozbiljna i objektivna analiza pobune značajnog dijela srpske manjine u Hrvatskoj, koja je terorom uspostavila svoju samoupravu, na pet godina okupirala trećinu Hrvatske i ugrozila našu opstojnost i prosperitet.
Medijskim prostorom dominiralo je pitanje, koje nije ni trebalo biti pitanje, hoće li se u Kninu na službenoj državnoj proslavi Dana pobjede i domovinske zahvalnosti i Dana hrvatskih branitelja pojaviti potpredsjednik hrvatske Vlade, SDSS-ovac Boris Milošević.
Potpuno je ostalo neobjašnjeno kakav je bio karakter krajinske vlasti i zašto se “Oluja” jednostavno morala nadviti nad Krajinom. To je iznimno važno pitanje za svakog tko nije osobno svjedočio tom vremenu, a želi objektivno procijeniti sve okolnosti koje su obilježile uspostavu teritorijalne cjelovitosti Republike Hrvatske.
Nakon što su HDZ i SDSS, a zapravo mr. sc. Andrej Plenković i dr. sc. Milorad Pupovac, po dvotjednom natezanju koje je više nalikovalo pregovaranju o razmijeni ratnih zarobljenika no dogovaranju “svjetonazorski i programski bliskih” koalicijskih partnera, usuglasili potpredsjednički reciprocitet: Milošević u Knin za Medveda u Grubore, krenulo je medijsko glorificiranje “Plenkovićevog plana za proslavu Oluje” i peglanje evidentnog političkog ucjenjivanja i nadmudrivanja koalicijskih partnera.
Sve je oko Knina odjednom postalo glatko, dragovoljno, željeno, spontano i nedogovoreno, kamoli uvjetovano… Genijalno, državnički i nacionalno osviješteno i odgovorno.
Vladi bespogovorno odani i skloni mediji i pojedinci pokazali su se posebno revnim u opravdavanju zapravo isforsiranog, a tobože bezuvjetnog međusobnog uvažavanja i pripremi javnosti i kninskog terena za sutrašnji Dan pobjede i domovinske zahvalnosti.
Osobne ratne traume i sudbine pojedinih SDSS-ovaca i mudroslovlja posebnih savjetnika predsjednika Vlade upotpunosti su tendenciozno okupirali medijski prostor.
Pisalo se o proživljavanjima osmogodišnje djevojčice u kninskom zbjegu, osvetničkoj zločinačkoj likvidaciji bake potpredsjednika Vlade.
Iskusni diplomat, premijerov savjetnik Mate Granić je u opsežnom intervjuu svoju važnost u stvaranju Hrvatske države gotovo poistovjetio s ulogom predsjednika Tuđmana čiji je suverenizam iz doba stvaranja Hrvatske države stavio u ravan sa svojim “novim modernim suverenizmom hrvatske države kojem posebnu snagu daje potpredsjedničko mjesto u Vladi predstavnika srpske političke stranke”. Eto, po Graniću bismo bili još moderno suvereniji da smo uz potpredsjedničko mjesto srpskoj političkoj stranci dali i neku ministarsku poziciju.
Drugi premijerov posebni savjetnik, akademik Zvonko Kusić u Plenkovićevo – Pupovčevom ili kninsko-gruborskom reprocitetu vidi “čin povijesne težine kojim sama akcija Oluja i Domovinski rat dobivaju dodatni legitimitet”.
Dodatni, ali ne i potpuni legitemitet.
Nedostaje li, po akademiku Kusiću, za potpuni legitemitet “Oluje” i Domovinskog rata još samo blagoslov Mile Martića, posljednjeg predsjednika tzv. Republike Srpske Krajine?
Ako nedostaje, treba imati na umu da je spomenuti osuđeni ratni zločinac, trenutno u egzilu u Estoniji na odsluženju tridesetpetogodišnje kazne zatvora. U tom slučaju za potpuni legitimitet morat ćemo još dosta pričekati, osim ako se diplomatskim putem, po principima Granićeva modernog suverenizma, ne uspijemo izboriti za ublažavanje Martićeve kazne.
Jučer smo iz medija doznali i kako je najvažniji gost proslave u Kninu, a zapravo njen domaćin, potpredsjednik Vlade RH Boris Milošević “vrlo zadovoljan Gotovininim sudjelovanjem u Kninu i da je rekao da sve što kaže general on može potpisati”. Izgleda da je već pročitao Gotovinin kninski govor. Očito nas u Kninu očekuje prava fešta.
U sklopu te sveopće pomirbe, pod Gotovininim potkroviteljstvom, bilo bi lijepo kad bi Gotovinin govor u Kninu iz prvog reda, tik uz potpredsjednika Vlade Borisa Miloševića i mudre premijerove specijalne savjetnike, slušao i Vladimir Šeks. Čovjek koji se prije 15-ak godina kao predsjednik Hrvatskog sabora, inzistirajući na Gotovininu identificiranju, otkrivanju, uhićenju i transferiranju, prometnuo u glasnogovornika hajke na generala
Vjerojatno je i Šeks vrlo zadovoljan Gotovininim sudjelovanjem u Kninu. Vjerojatno bi i on danas mogao potpisati sve što kaže general. Iako tako baš i nije bilo 2005…
No, bez obzira na sadržaj Gotovininog govora i težinu izrečenih riječi teško je očekivati da će se Šeks za svoje: “identificirati, otkriti, uhititi i transferirati” javno ispričati i zatražiti generalov oprost. Još je teže očekivati Miloševićevu ispriku za petogodišnju torturu tzv. Republike Srpske Krajine, a pogotovo potpuni odmak SDSS-a od velikosrpske politike devedesetih godina prošlog stoljeća.
Politike koja je uzrokovala strašna razaranja i veliku pogibelj u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, a na koncu i egzodus srpske manjine iz Hrvatske. Tu politiku i danas, više ili manje prikriveno, provodi i potiče aktualni srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić, dokazani radikalni ratni huškač četničkog usmjerenja. Upravo zbog toga postoji realna mogućnost da kninsko pomirenje na visokoj državnoj razini bude samo još jedna u nizu obmana u režiji najuspješnijeg etnobiznismena hrvatske politike.
Vrijeme će pokazati rađa li se u Kninu novo lažno, suvremeno bratstvo i jedinstvo ili se, kako nas uporno uvjeravaju Plenković i njegovi sljedbenici, postavljaju zdravi temelji zajedničke hrvatsko srpske budućnosti.
Dr. Trpimir Goluža/foto:pxll
