Netko je svojevremeno iz povjerljivih izvora otkrio kako ruski astronauti u pravilu u svemir odlaze mrtvi pijani, što je možda iznenađenje za Marsovce, ali za zemljane bi bilo iznenađenje da nije tako, jer trijezan letjeti brzinom pet puta većom od brzine puščanog zrna, uz spoznaju da je već nekoliko ‘brodova’ na tim misijama eksplodiralo, može samo mrtva pijana osoba.
PIŠE: Dr. Ivica Granić /Foto:pxll
Uglavnom, pokazuje se kako je čašica vjeran pratilac odgovornosti, kako u ‘Sojuzu’ tako i u stacionarnoj hrvatskoj politici.
Kada govorim o toj tekućoj temi nije nužno apostrofirati isključivo Vladimira ‘vnoter žnjim’ Šeksa, doajena spomenute ‘stare navade hrvatske’, u tom kontekstu može se govoriti i o slučaju Glavaš, (no)tornjaku koji se svakodnevno razvija i nezaustavljivo, zlatnim slovima, upisuje u leksikon hrvatskog povijesnog opsjenarija.
S druge strane, Glavašu bi hrvatski mediji mogli bi podići spomenik jer, da nije bilo njegovih nekoliko zadnjih presica, kao i razno raznih brzopoteznih parabola, preko ljeta bi na naslovnim stranicama objavljivali isključivo turističku statistiku začinjenu specijalnim izvješćima s SDP-ovih dosadnih egzibicija, koje analitičari nazivaju raznim imenima, poput sastanka užeg vodstva, skupilo se prošireno predsjedništvo, sastanak glavnog odbora, zasjedanje saborskog kluba, i tako dalje.
Afera SMS i glavni akteri
Interesantno je u kolikoj mjeri značajan dio javnosti podcjenjuje Andreja Plenkovića. Svojevremeno sam u jednoj polu javnoj polemici pokušao druga uvjeriti kako je gospodin Plenković sposobniji, lukaviji i perfidniji političar od Sanadera i Ivića Pašalića zajedno. Nije mi vjerovao, no ono što je krajnje interesantno jest činjenica kako doista značajan dio javnosti vjeruje da, eto, Plenki politički životari i čeka da bude ‘napadnut od strane rigidne desnica Vase Brkića’.
No, situacija bi mogla krenuti posve drugim smjerom. Plenković će svom silinom nasrnuti na Brkića s ciljem potpune alijenacije, jer je upravo Brkić, uz Ivana Domagoja Miloševića, ostao doslovno jedini ozbiljan član izvornog HDZ-a, koji je ujedno i član predsjedništva te stranke. Brkić se niti politički niti svjetonazorski ne uklapa u političku shemu Andreja Plenkovića, njegovi ljudi su beskrvni biljojedi poput Božinovića, Jandrokovića, Žalac, Murganić, Kuščević, Obuljen, Štromar, Pavić, i tako dalje.
Posve je jasno kako Glavašev napad nije slučajan, a u tom kontekstu treba sagledavati i najnoviju tzv. aferu s SMS porukama, i pritvorenim Vargom iz Belišća. Ne treba sumnjati kako će na finalmentu upravo Milijan Brkić biti osoba koja je ‘koristila njegove usluge’.
Ministrova odgovornost
Da groteska bude još i veća potrudio se osobno ministar policije Božinović, ponašajući se po matrici ‘držte lopova’. Naime, Ministar, koji bi u svakoj civiliziranoj i donekle uređenoj državi, odmah nakon izbijanja afere Premijeru ponudio mandat na raspolaganje, jer je na čelu administracije iz koje nezaustavljivo cure povjerljive informacije, on je, skupa s ‘ljudima od povjerenja’ nasrnuo na Brkića sintagmom ‘neka institucije rade svoj posao’.
Jasno je da ako su Jandroković, Božinović i sam Plenković ‘izišli’ u javnost sa ovim informacijama, da su im poznati i naredni potezi ili kraci koji će uslijediti, bez ikakve sumnje ići će na potpunu Brkićevu političku eliminaciju. Hoće li u tome uspjeti ili ne, vidjet će se uskoro. Pri tom će pokušati posve lišiti odgovornosti najodgovornije djelatnike SOA-e, policije i druge, dakle, uz sebe, najodgovornije ljude za curenje informacija.
Glavaševo ‘vađenje’
U klasificiranoj verziji izlaganja koju objavljuju mediji, a sve je gospodin Glavaš potvrdio i gostujući u ‘Novom danu’ N1 televizije, mogu se razumijeti samo nategnute analitičke i psihološke nijanse, neposredno provokativne koliko i izmjena ulja u motoru stare ruske Volge.
Jasno je iz tih Glavaševih egzibicija kako se na profane načine pokušava vaditi, i vladajućima dodvoriti, uglavnom putem uvaljivanja drugih. Općinstvu je pod nos gurnuo spektar ‘mutnih imena’ s kojima godinama uporno pokušava kupiti vlastiti imunitet. Danas Karamarko, Kovač, Stier, Šeks, Maletić, jučer Pašalić, Sanader, Hedl, Faber…
Lista je otvorena u nedogled, a kulminira, naravski, s Milijanom Brkićem. Bravo, nije se dosad znalo da Milijan Brkić stoji iza ukupnog zla koje je u Hrvatskoj počinjeno devedesetih, dvijetisućitih, pa i dalje. Opet, što bi drugo i mogao čovjek kojem nad glavom visi Damoklov mač, u položaju je kada u trgovanju informacijama i jednom, ali vrijednom, saborskom ručicom traži slamka spasa. S te pozicije shvatljivo je njegovo tako prozirno prenemaganje.
Svemogući Brkić i tzv. rušenje Plenkovića
Glavaševi temeljito apstraktni Castrovski elaborati, u kojima za javnost zapravo nema ničega prepoznatljivog osim njegovog filistarskog ‘trpanja’ Brkiću, promatraču bi ipak mogli sugerirati kako je u pozadini pokrenuta opsežna operacija rušenja Plenkovića, i to od strane ‘rigidne desnice Vase Brkića’. Što je posve nemoguće.
Na dnevnom redu te falange nije samo vukovarski tobože režirani prosvjed, o Brkićevoj frakciji se najprije govorilo ne samo kroz prizmu inkasiranja ilegalnih provizija, zatim polulegalnih bankovnih kredita, raznih privrednih malverzacija, dodjeljivanja poslovnih prostora u središtu Zagreba, nego i cjelokupnoj mreži dobro uortačenih i raspoređenih ‘ćelija’ i ‘trojki’, specijaliziranih za rušenje predjednika HDZ-a, u čijim je redovima čak i predsjednica Grabar Kitarović. I sa svima njima, uključujući i Predsjednicu, po partijskoj i vlastitoj volji, neograničeno raspolaže Milijan Vaso Brkić.
Glavaš na taj način ‘neupućenoj javnosti’ tobože pokušava otvoriti skrivenu škrinju s gusarskim blagom, odnosno na vidjelo istjerati popis otimača izgubljenoga kovčega. Činjenica kako ga u zadnje vrijeme ‘tak rad imaju’ mediji poput Telegrama, N1, Indexa, tzv. Slobodne Dalmacije, Novog Lista… upućuje na, recimo to tako, razotkrivanje intencije da se napokon prodre i razotkrije misterij najvećega državno – kriminalnog pothvata u novijoj hrvatskoj povijesti, ‘rušenju Andreja Plenkovića’, odnosno da se snažno kroči ka glavnome cilju – raspisivanju novih parlamentarnih izbora.
Glavaš kaže da tko to nije u stanju ‘racionalno percipirati’, bolje mu je da se ne bavi politikom. Situacija je upravo suprotna, radi se o klasičnoj manipulativnoj metodi krivog usmjeravanja javne pozornosti, dakle ako ste usmjereni na ‘točku a’, nećete gledati u ‘točku b’.
Proaktivni Branimir Glavaš
U Šenoinom ‘Postolaru i vragu’ autor navodi kako ’prođe vrijeme dođe rok, eto vraga skok na skok’. Kako će sam Glavaš u svemu tome proći, drugo je pitanje. U takvim situacijama kooperativnost vjerojatno može donijeti određene bodove, koji su Glavašu, obzirom na njegov položaj, jednostavno nužni. Stoga je i odlučio ne ponašati se stihijski i antikooperativno, negoli sračunato i racionalno. On baca mamce, prodaje mistifikacije i kalkulira, nadajući se da će profitirati na svome prikrivenome taktizerskom mudrovanju i ucjenjivanju.
Dakle, koliko je realna teza o rušenju Andreja Plenkovića, kako bi se potaknuli novi parlamentarni izbori i kome to u ovom momentu odgovara? Tzv. HDZ-ovoj desnici, na čelu s ‘rigidnim Vasom Brkićem’ najmanje. Jer čak i kad bi došlo do raspisivanja novih parlamentarnih izbora, izborne liste bi krojio upravo – Andrej Plenković, kao aktualni predsjednik stranke.
Ne treba niti napominjati koja bi se imena, u takvom raspletu, na njima našla.
Milijan Brkić svakako nije toliko niti mlad, a niti naivan. Gospodina Plenkovića, za sada, nikako nije moguće maknuti s mjesta predsjednika stranke, jer se po važećem stranačkom statutu predsjednik bira na konvenciji stranke, koja je uvijek – nakon parlamentarnih izbora. Jedino rješenje bila bi vlastita, dobrovoljna, abdikacija, no koliko je ona realna kada je u pitanju Plenković ne treba napominjati.
Predsjednik Bernardić i pasivni SDP
Osim što je teško povjerovati kako dijelu ‘desnog krila’ HDZ-a odgovaraju prijevremeni parlamentarni izbori, još je manje vjerojatno kako odgovaraju najvećem takmacu, SDP-u. Koji je, kako se čini, toliko slab i jadan, da se nije u stanju niti pošteno raspasti. Trakavica oko smjene gospodina Bernardića toliko je unazadila i unizila stranku da je pravo pitanje tko će za njih uopće više i glasovati, osim u tradicionalno notornim sredinama, poput PGŽ-a i većeg dijela srpske nacionalne manjine, koji su konstantni ‘tihi podupiratelji’ ove stranke. S rejtingom ispod sedamnaest posto svakako im se ne žuri nigdje, osim ako ne žele napraviti politički seppuku, to jest harakiri, te se tako trajno maknuti s hrvatske političke scene.
Što ne bi bilo dobro, ali je sve izvjesnije. Ako Davor Bernardić u narednih nekoliko dana, ili najviše tjedana, ne krene u svojevrsnu političku inicijativu, s ciljem vrlo, vrlo, naglašeno vrlo, vrlo strogog sankcioniranja otpadnika, po mogućnosti i izbacivanje treba biti opcija, posve je jasno kako će SDP nestati sa političke scene u sadašnjem obliku, mogli bi doživjeti sudbinu mađarske ‘Socijalističke partije’ i njihovog zadnjeg predsjednika Ferenca Gyurcsanya, koji je do tada vodeću mađarsku lijevu stranku trajno maknuo sa političke scene.
No, što bi se, u bilo kojoj varijanti raspleta, moglo dogoditi s notornom prilivodom, Branimirom Glavašem? Hoće li profitirati na denuncijaciji dojučerašnjih stranačkih kolega i prijatelja? Teško! Medijska ofenziva, pressice i spomenuta emisije N1 televizije, gdje se naširoko razmahivao svojim ‘analizama, procjenama i zaključcima’ temeljenim na dugotrajnom političkom iskustvu, za koje je i sam naveo da nema dokaza, više mu je odmogla nego pomogla.
Sudbina Branimira Glavaša
Jasno je kako nije kazao ništa što bi moglo bitno promijeniti Brkićevu poziciju. Javnost nije dobro primila njegove zakulisne opservacije. Teško da će mu zamišljena ‘kombinacija’ biti negdje nekakva olakotna okolnost, kojoj se nada. Moglo bi mu se dogoditi upravo suprotno, jer kako se javnosti već odavno popeo na živce, možda i pravosudni aparat jedva čeka riješiti ga se. Nitko, posebice suci, ne vole optuženika, doduše predmnijevanog, koji praktički svakoga tjedna saziva nekakvu konferencije za medije, gdje fantazira u nedogled, i to s takvim konstrukcijama koje nebi pale na pamet nikome drugome. Malo poniznosti, taktičnosti, političke i javne zavjetrine, bilo bi puno mudrije i primjerenije Branimiru Glavašu, obzirom na njegov pravosudno – politički status. Jer, vlasti dolaze, i odlaze. Ali, tko će odoljeti zovu medija.
Branimir Glavaš, koji je u svome zadnjem, koliko mastodontskome toliko bezsadržajnome, razgovoru za medije napao Brkića, ali i drugi koji tek namjeravaju napasti, morali bi razmisliti u čemu je tajna Brkićevog uspjeha. Upravo ne shvaćaju kako je Brkićeva tajna u njegovoj psihološkoj korespondenciji s vremenom, i s duhom nacije koja je definitivno umorna od raznih prilivoda, ljevičarenja, terora nacionalnih manjina, kojekakvih nevladinih udruga, briselskih ćata, tzv. kulturnjaka, Teršelićka i drugih ogromnih gutača javnog novca.
Upravo je prije par dana Ministar rada i mirovinskog sustava, Marko Pavić, najavio kako će ove godine nevladine udruge primiti više novca nego u zadnjih petnaestak godina. Dakle, najviše javnog novca onima koji najmanje rade, koji okolo nešto palamude, čiji je doprinos demokratizaciji hrvatskog društva praktički beznačajan. Ali, to je populist Andrej Plenković, formalni vođa ‘ljigavac koalicije’, koji svoju vladavinu temelji upravo na grotesknim ‘oriđinalima’ poput Branimira Glavaša, Sauche, Pupovca, Vrdoljaka, Njonje, Božinovića, prebjega Opačić i Ronko, te drugih iz ‘galerije besmrtnih likova’.
Drugi mandat predsjednice Grabar Kitarović
Za naciju bi dobitna kombinacija mogao biti i drugi mandate aktualne predsjednice. Koja bi se trebala pomaknuti ‘malo liberalnije’, malo više založiti za građansko društvo i za provedbu istraga nad pretvorbenim kriminalom. Reklo bi se, malo više pravaško – liberalno – suverenistički.
Takva predsjednica će u Hrvatskoj danas uživati autoritet, jer građani dobro znaju kakve su im ‘modele vladanja’ nametnule dosadašnje političke elite, napose predsjedničini prethodnici. Posebice Josipović, koji je zbog modela upravljanja ‘ustaška zmija’ ostao upamćen kao jedini predsjednik koji je izgubio izbore nakon prvog mandata, a njegova politička stranka na parlamentarnim je izborima upisala takav uspjeh da je pravo pitanje jesu li za njih glasovali i članovi uže obitelji.
U konkretnom slučaju, s obzirom na to da je priča oko SMS-ova otišla predaleko, ali niti izbliza toliko daleko da je ugrožena nacionalna sigurnost, jer kakva bi to nacija bila ako elementarnu sigurnost može ugroziti nekoliko poruka, Predsjednica bi mogla pozvati recimo šefa Sigurnosno-obavještajne agencije i doznati o čemu se radi. Ili sazvati Vijeće za nacionalnu sigurnost, kako bi stvar do kraja istjerala na čistac. Ona za to ima sve potrebne ovlasti.
