Dr Janjiček: HDZ i SDP trebaju odovoriti hoće li maknuti guvernera Vujčića nakon izbora

SVE češće se pojavljuju napisi i komentari guvernera Vujčića u ime HNB-a o tome kako hrvatsko gospodarstvo ulazi u deflaciju.

Deflacija se u ekonomskoj znanosti definira najčešće kao iskaz ekonomske stagnacije te je onda guverner odmah počeo izvlačiti zaključak kako je deflacija nešto tragično, a inflacija nešto valjda povoljno.

U ekonomskoj povijesti je poznato vrijeme kada je inflacija bila vrlo visoka, recimo tijekom 70-ih godina, ali su gospodarstva svijeta unatoč toj inflaciji patila od ekonomske stagnacije, pa je čak bio i izmišljen naziv stagflacija, stagnacija i inflacija.

Rusija recimo bilježi pozitivne stope inflacije od preko 7% cijele ove godine, a prošle godine su bile dvoznamenkaste. Sa druge strane, tijekom cijele ove godine se bilježi pad ruskog BDP-a, pa je u srpnju ove godine bio pad od -0,6%, dok je u srpnju prošle godine bio zabilježen pad BDP-a od -4,5%.

Gospodarski razvitak Rusije isključivo je vezan za uvoz tehnologije iz EU, Japana, SAD i Canade. S obzirom na sankcije koje su uspostavljene uvoz novih tehnologija je onemogućen za Rusiju. Sa druge strane, pad cijene sirove nafte i cijene plina, uveliko je smanjilo valutni priljev u Rusiju. Istodobno je Rusija kao protumjeru zabranila uvoz hrane iz država EU, SAD i Canade, pa je suočena sa drastičnom nestašicom hrane. Ti su čimbenici djelovali na relativno visoku stopu inflacije u Rusiji.

Kada su u pitanju SAD, tamo je situacija drugačija. Američko gospodarstvo nakon financijske krize iskusilo je deflaciju i pad BDP.Dakle, postojala su dva slučaja sa različitim rezultatima, a ekonomska povijest govori o pregršt sličnih primjera.

No, prije nego se pogleda situacija u Hrvatskoj, potrebno je imati na umu jednu važnu ekonomsku spoznaju. To je postojanje dvaju vrsti inflacije. Jedna je inflacija potražnje i druga je troškovna inflacija.

Prva vrsta nastupa sa rastom potražnje, a razloga za jačanje potražnje može biti više. Na primjer, rast prihoda, porast broja stanovnika, promjene u preferencijama potrošača sa uvozne na domaću robu i slično. Dakako deflacija potražnje se može dogoditi, ali se tada događa pad prihoda, pad broja stanovnika, te nepovoljne promjene preferencije potrošača.

Druga vrsta inflacije, troškovna inflacija, nastaje sa rastom troškova. Općenito svi troškovi mogu biti podijeljeni u 4 skupine. Troškovi radne snage, materijalni troškovi, troškovi poreza i troškovi pozajmice kapitala. Materijalni troškovi rastu najčešće zbog rasta cijena energije, kao cijene nafte, plina, električne energije, ali i troškovi reprodukcijskog materijala, kao sirovine.

Troškovi radne snage nisu tako uobičajeni, jer rast cijene satnice rada ne izaziva inflacije u suvremenom dobu. Troškovi poreza izazivaju i utječu na rast inflacije i to sa rastom poreznih postotaka i/ili uvođenjem novih poreza. Troškovi pozajmice kapitala također djeluju na rast inflacije i to kroz rast kamatne stope na poslovno kreditiranje. Naravno, deflacija također može biti troškovnog oblika, pa zbog pada materijalnih troškova, poreznih, bankovnih i troškova radne snage.

Kada je Hrvatska u pitanju, HNB pliva u neznanju njezina guvernera. Pad cijena energije, a poglavito goriva na svjetskom tržištu, djeluje povoljno na svako gospodarstvo koje uvozi energiju i samim time i na hrvatsko gospodarstvo. Pri ne promjenjenoj kupovnoj moći hrvatskog puka, pad cijena energije djeluje na pad materijalnih troškova što može samo pozitivno djelovati na hrvatsku potražnju. Nije to nikakva deflacija nastala padom potražnje, već deflacija nastala padom materijalnih troškova kroz pad cijena energije.

Dakle, pad cijena robe na hrvatskom tržištu posljedica je izravno pada cijena energije što doista djeluje pozitivno po hrvatsko gospodarstvo. No, HNB ipak predviđa rast inflacije u 2016 godini, a objašnjenje za to se pruža kroz rast cijena prehrambene robe i „očekivanog“ rasta cijena nafte.

Naravno pitanje koje se nameće samo po sebi jeste, koliko su precizna ovakva predviđanja sa stajališta uzroka moguće inflacije u 2016. godini?

Inflacije u Hrvatskoj će biti, ali za to neće biti „krivi“ porasti cijena prehrambene robe, a niti rast cijene nafte. Naime, Hrvatsko tržište je već odavna pretrpano jeftinom prehrambenom robom iz uvoza niske kakvoće. Nema nikakvog razloga vjerovati da se to neće nastaviti i u budućnost, osim ako neka nova vlada ne bude „bonska“ vlada kao nekad komunističke vlade.

Cijena nafte neće bitno rasti i ni ne treba to očekivati. U ratove na bliskom istoku uključena je većina država izvoznica nafte, koje moraju naftu izvoziti po bilo kojoj cijeni, kako bi financirali ratovanje. Među te države naravno treba uključiti i Rusiju, koja je već duboko zagazila u „ratne igre“ diljem svijeta i Europe!

Dakako svatko će onda postaviti pitanje, pa hoće li onda biti inflacije ili deflacije u Hrvatskoj u ovoj godini?

Biti će inflacije, ali razlog je posve druge naravi. Država Hrvatska je visoko prezadužena država, koja je uzimala i uzimati će kredite od komercijalnih banaka, bilo iz tuzemstva ili inozemstva! Samo koji mjesec ranije  država se zadužila kod domaćih financijskih institucija prodajom državnih obveznica.

Novačni priljev u državni proračun koji je prodajom državnih obveznica omogućen, djeluje na rast novčane mase i samim time povećava količine novca u optjecaju. Taj porast novačne mase biti će i jeste jači od pada cijene nafte i plina na svjetskom tržištu i stoga će doći do određenog jačanja inflacije.

Pri tomu ne treba zaboraviti, da svaka pojava inflacije neminovno vodi rastu kamatne stope i samim tim će poticati daljnji rast inflacije kroz porast troškova poslovnog kreditiranja. Kamatna stopa je cijena novca i svaka tvrtka treba kratokoročne poslovne kredite, a rast kamatne stope uvećati će bankovni trošak poslovanja tvrtki.
Pitanje na koje bi trebale odgovoriti prije svega „liderske“ stranke pred ove izbore je hoće li se bilo tko od njih konačno usuditi maknuti guvernera HNB koji je doista tako NESPOSOBAN!

Foto: pxll