Indexov kolumnist Željko Porobija napisao je povodom blagdana Velike Gospe zajedljiv komentar u kojem „objašnjava“ „kako je nesputana mašta od obične žene napravila super biznis“.
Porobija je, inače, bivši adventistički pastor koji je u međuvremenu postao ateist.
Sa stajališta egzegeze novozavjetnih spisa Porobija je u pravu kada tvrdi da u njima ne možemo pronaći obrazloženja za sliku Marije koja danas prevladava u pravoslavnoj i katoličkoj formi kršćanstva. Međutim, religijska slika svijeta, s vremenom se mijenja i transformira.
Pa je tako bilo i Marijom, majkom Isusovom.
Već u trećem stoljeću među kršćanima u Siriji razvila se misao da Marija nije obična žena, nego je „Theotokos“ (Bogorodica). Opći crkveni sabor u Niceji prihvatio je kao nauk vjere da je Isus „Homousios“, istobitan s Bogom, razvio nauk o Presvetom Trojstvu pa je iz tog izveden zaključak na koncilu u Efezu 431. da žena koja je rodila Isusa ima status „Bogorodice“.
Iz poštovanja prema toj ženi nastale su prekrasne ikone, freske, a u katoličkoj tradiciji građeni su također i kipovi Bogorodice.
Michelangelova „Pieta“, Rafaelovo i Leonarodove Madone te druga umjetnička djela plod su jedne religijske kulture i umjetnosti, djela koja su postala najveća ostvarenja ljudskoga duha.
Slično je glazbenim stvaralaštvom. Sjetimo se samo prekrasnih skladbi „Stabat mater“ (G. B. Pergolesi, D. Scarlatti, Vivaldi, Verdi, J. S. Bach) koje su nezamislive bez religioznoga osjećaja.
Slika o Mariji kao Majci Božjoj nije samo stvar religije nego i europske kulturne baštine kojoj svi pripadamo, neovisno jesmo li religiozni ili nismo. Blagdani su zato da ih poštujemo i sagledamo u širemu kontekstu kulture, a ne da nekritički pljuckamo po njima.
Dr. Jure Zovko/Foto:press