Malo koja tema danas na pragu 21. stoljeća zaokupljaja toliku pažnju naše i cjelokupne svjetske javnosti, kao što je to slučaj s Pandemijom Covida 19, bolešću koja je u vrlo kratkom vremenu uspjela poljuljati ne samo najmoćnija gospodarstva svijeta, već u dobroj mjeri oblikovati i psiho sociološki profil gotovo svakog pojedinca i društva u cjelini.
Parole „ novo normalno”, „socijalna distanca”, „budimo odgovorni” i dr. već su u tolikoj mjeri ovladale svjetskom populacijom i našim životima da se ozbiljno moramo zapitati kako ćemo se uopće jednom kad sve ovo prođe priviknuti na staro normalno te koje će socijalne, psihičke i druge posljedice ostaviti na svima nama.
Upravo ovo je i trenutak da se upitamo, zašto danas u eri sveopćeg tehnološkog, gospodarskog, znanstvenog i svekolikog napretka svjedočimo nikad manjem povjerenju spram političkog i znanstvenog establišmenta i sve raširenijem stvaranju i širenju tzv. „teorija zavjera”.
Pitanja su to na koja ćemo odgovore po svemu sudeći trebati dugo i strpljivo čekati uz bojazan da bi u međuvremenu mogli platiti visoku cijenu. Pitanje, jesu li takve teorije proizvod i posljedica sve većeg nepovjerenja u one koje smo bez pogovorno slušali i u koje smo vjerovali. Jeli ono posljedica sve većeg razmimoilaženja i oprečnih mišljenja i stajališta između pojedinih znanstvenih autoriteta, cjelokupne znanstvene zajednice i tzv. političkih elita, ili je to možda dio dobro smišljenog globalnog plana, kojem na ruku ide i kolektivna memorija zaborava.
Jesmo li uljuljkani u svemoćnost strelovitog tehnološkog i znanstvenog napretka zaboravili na povijesne i ne tako davne lekcije i ključnu evolucijsku činjenicu, da kao ljudska bića nismo sami u ovom kozmosu te smo zaboravili i da u suživotu s našom vrstom postoje i one puno starije od nas na koje smo zaboravili i koje se kao i ljudska vrsta prilagođavaju novim uvjetima, čak bolje i od nas samih.
Ne osvrćemo se više kao na znakovite i poučne istine i izjave ne samo nekih od najpoznatijih autoriteta, ozbiljnijih svjetskih znanstvenika, pa je tako neprimjetno ispod radara prošlo i mišljenje jedne od korifeja znanosti kad su zarazne bolesti u pitanju, čuvene virologinje iz bivše države, dr. Ane Gligić izrečeno pred više od dva mjeseca, a koja je ostala upamćena jer je 1972. godine bila na čelu tima koji je izolirao virus velikih boginja.
Između ostalog, osobito treba istaknut njene riječi vezane za pandemiju Covida 19, kako nas korona „stalno i svako malo iznenađuje” pri tome istaknuvši citiram: „Čim se pojavio Covid 19 rekla sam: ‘on će ostati, jer je u prirodi nastao i u prirodi opstao. Kad se u prirodu „čačne” to je kao da ste dirnuli u osinjak’.”
Navedena znanstvenica smatra kako se radi o „prirodnom žarištu virusne infekcije” i ne zanemarujući današnje mogućnosti laboratorijskog inženjeringa, odlučno odbacuje teoriju da je virus u laboratoriju nastao da bi iz njega namjerno bio pušten. Navodi također da u prirodi ima preko 700 vrsta virusa od kojih je za sada samo manji broj njih opasan po zdravlje čovjeka, no pitanje je samo vremena koji će od njih s različitih vrsta životinja prijeći na čovjeka.
Također i nedavna izjava grupe znanstvenika kako bi otapanjem velikih ledenih površina na polovima zemlje u budućnosti moglo dovesti do oslobađanja nama nepoznatih virusa, u čudu je ostavilo samo one koji ne poznaju njihovu prirodu preživljavanja. Tim više, začudila me šutnja na pitanje jednog zabrinutog građana, može li virus opstati na zamrznutom mesu.
Bez bilo kakve namjere da ističem svoju malenkost, ili pak nekog povrijedim, podsjetit ću na svoj članak koji je pod naslovom
„Pandemija korona virusa: ”Jesmo li nešto propustili”, objavljen već početkom travnja mjeseca u pojedinim tiskovinama i portalima (Slobodna Dalmacija, portalu HR svijet i dr.) i to u vrijeme kad se još izbjegavalo govoriti o pandemiji Covida 19, o tome kako zaštitne maske nemaju gotovo nikakvu zaštitnu učinkovitost, kako se virus ne prenosi aerosolom i zrakom. Na sve to moj odgovor bio je u samom naslovu komentara.
Posebno sam istaknuo začuđujuću činjenicu o izostanku bilo kakve zajedničke strategije u suzbijanju i širenju bolesti, apostrofirajući Europsku uniju (EU) i osobito Svjetsku zdravstvenu organizaciju (WHO).
Posebno su zbunjujuće česte kontradiktorne izjave pojedinih znanstvenih krugova i pojedinaca koji svojim oprečnim izjavama izazivaju sve više nepovjerenja i sumnji sve šireg kruga javnosti. Kako naime protumačiti pojedine znanstvene radove kao onaj objavljen pod znanstvenim radom u prestižnom znanstvenom časopisu (namjerno ga ne navodim), kako je virus na zemlju dospio putem meteora, pao negdje u Kini i preživio!?
Neviđena utrka velikih svjetskih farmaceutskih koncerna tko će prvi „izbaciti” cjepivo protiv covida 19, pretvorila se u utrku s preponama na 100m do najnovije izjave o tzv. „kontroliranom riziku”, bez obzira tko bi sve to na kraju mogao skupo platiti.
Nakon svega, što smo drugo mogli očekivati doli nepovjerenja širokih masa širom svijeta pa i kod nas, jer su mnogi od onih koji su više morali učiti iz povijesti i svojih slavnih i nebrojenih pred časnika počevši od Roberta Kocha, Luj Pastera, Eduarda Jennera, tvorca prvog antiviralnog cjepiva pa do našeg slavnog tvorca svjetskog Javnog zdravstva Andrije Štampara.
Dobar broj njih po svemu sudeći propustili su neke bitne lekcije iz povijesti.
Da ne bi bilo zabune, čovječanstvo i znanost u to nema sumnje, susreli su se s velikim izazovom, s virusom za kojeg se znalo da je itekako sklon čestim mutacijama, ali u ovom slučaju za znanost još uvijek nepoznatim uz saznanje da nije sve u čudotvornoj epruveti i molekularnoj genetici.
Na kraju, zašto se nakon svega čuditi običnom i već preplašenom puku i o „teorijama zavjera” kad smo svjedoci ne malog broja znanstvenika koji su u službi velikih kapitalističkih koncerna i farmaceutske industrije. Zašto se čuditi običnom puku kad im se nameću različiti politički pokreti (od desnih do lijevih) i njihovi kvazi intelektualni predvodnici koji u nedostatku bilo kakvih suvislih i po život značajnijih programa, tom istom puku bezočno serviraju „ teorije zavjera” i svojom retrogradnom propagandom, među kojom i one protiv zaštitnog cijepljenja, vraćaju svijet u prošlo stoljeća.
Dr. sc. Mate Brstilo /Na fotografiji Luj Paster/public domene
