Kad sam prije par dana, uključivši radio na pola vijesti čuo da je predsjednik RH, Zoran Milanović, govoreći o nekoj spomen ploči iz vremena Domovinskog rata, rezolutno zaključio: “To treba maknuti, baciti negdje. To nema veze s Domovinskim ratom”, na trenutak sam pomislio da je Hrvatska napokon, nakon 20 godina, dobila predsjednika državnika.
PIŠE: Dr. Trpimir Goluža/Foto:Uredpredsjednika
Predsjednika koji je odlučio maknuti sramotno spomen obilježje iz Borova Sela. Spomen ploču zločincu Vukašinu Vuletu – Šoškočaninu, glavnom i odgovornom za masakr nad hrvatskim policajcima u Borovu Selu u svibnju 1991. godine.
Na toj ploči ćirilicom je ispisano: “Ovde počiva Vukašin Vule – Šoškočanin. Tragično preminuo u talasima Dunava u 32. godini života 15. maja 1991. – komandant odbrane Borova Sela, za narodnog junaka proglašen na velikoj narodnoj skupštini u Belom Manastiru 25. septembra 1991. I sada gledam Borovo, rođeno moje selo, braću i sestre i srpske borce. Moje bitke biju žestoko, ponosno dižu čelo i srpske zastave visoko i tvrdo na srpskoj zemlji stoje.”
Tog dana predsjednik je bio u posjetu Spomen području Jasenovac. Usprkos obligatnom socijalnom distanciranju, s njim su bili i premijer i predsjednik Sabora te izaslanici nacionalnih manjina i antifašista. Visoko društvo, na 75. obljetnici proboja posljednjih zatvorenika, podno spomenika “Kameni cvijet”, položilo je zajednički vijenac u spomen na žrtve ustaškoga logora Jasenovac.
Kad sam isti dan navečer, gledajući dnevnik, krajičkom oka spazio da je u predsjednikovoj sviti bio i Milorad Pupovac, posumnjao sam da sam po pitanju spomen ploče u dubokoj zabludi. I bio sam. Predsjedniku Milanoviću nije sporna Šoškočaninova ploča u Borovom Selu već smatra da treba “maknuti i negdje baciti” spomen ploču jedanaestorici poginulih HOS-ovaca u Domovinskom ratu, postavljenu u Novskoj.
Na njoj je ispred imena poginulih pripadnika HOS-a uz križ i službenu insigniju HOS-a navedeno: “Neovisnost i suverenost Republike Hrvatske životima su izborili i pripadnici Hrvatskih obrambenih snaga”. Po predsjedniku ta ploča, valjda za razliku od Šoškočaninove, “nema veze s Domovinskim ratom”.
Plenković i Jandroković prešutno su podržali tu Milanovićevu nakanu, a Pupovac implicite pohvalio njihovo držanje, izjednačujući aktualni tercet najviših državnih dužnosnika s njemu najdražim triom Mesić – Sanader – Šeks.
U subotu, 2. svibnja 2020. navršit će se 29 godina od masakra u Borovom Selu. Za taj zločin u kojem je mučki iz zasjede ubijeno dvanaest, a ranjeno dvadeset i dvoje hrvatskih policajaca nitko još nije odgovarao. Vjerojatno niti neće jer Državno odvjetništvo RH navodno drži bespotrebnim daljnja svjedočenja i moli svjedoke masakra da zaborave što se događalo tog kobnog dana u Borovom Selu!!!
Hoće li kompletni državni vrh pojačan svojim najmilijim, vječnim koalicijskim partnerom, pronaći moralnu snagu i okupiti se 2. svibnja u Borovom Selu? Hoće li polaganjem zajedničkog vijenca odati počast i iskazati zahvalnost žrtvi masakriranih hrvatskih policajaca?
Teško je očekivati da će se netko od najodgovornijih za sramotno neprocesuiranje ratnog zločina odvažiti i na komemoraciji jasno odrediti glede Šoškočaninove ploče: “To treba maknuti, baciti negdje. To nema veze s Domovinskim ratom”. Za to ipak treba imati državnotvorni karakter.
Vijenac sigurno neće izostati. Važno je da isti usprkos Pupovcu ne završi u Dunavu “tragično u talasima preminulom narodnom junaku” već da bude položen uz spomenik ubijenim hrvatskim policajcima.
Trpimir Goluža/Foto:Uredpredsjednika
