Jako je licemjerno kada mediji danas glume glavne detektive u istragama seksualnog zlostavljanja, dok su s druge strane ti isti mediji psihički zlostavljali, etiketirali i zlonamjerno instrumentalizirali nečiju slobodu i osobu zbog fotografije pretvorili u seksualni objekt.
Zadnjih tjedana medijski je prostor tematski preplavljen seksualnim zlostavljanjem i uznemiravanjem. Koliko shvaćam dio je to projekta koji se iz Srbije “prelio” na Hrvatsku, kao svojevrsni nastavak globalnog Metoo pokreta, koji je “u regiji” artikulirala Jelena Veljača.
Međutim, očito je tadašnja kampanja zapravo završila čim je Veljača odradila niz službenih sastanaka s političkim protagonistima, ali se tada nije dogodilo ništa ključno. Jer da je, valjda bi već tada isplivale ove optužbe za seksualno uznemiravanje o kojima danas čitamo i slušamo. Ono što mene pak uznemiruje u svemu ovome je iskorištavanje žrtve za senzacionaliziranje slučaja. Prokazuju se zlostavljači imenom i prezimenom, no kreće i vrlo osmišljen linč po “zapovjednoj odgovornosti”.
“Plejbojeva zečica”
Propituje se tko je sve kriv što se zlostavljačko ponašanje u društvu tolerira i tomu se pokušava dati ime i prezime i svesti problem na osobu, koja je k tome još neka javna ličnost, pa se tema zgodno iskorištava za obračune koji imaju potpuno drugačiju pozadinu. A sada se osvrnimo na meritum – mediji mogu, kada postoji neka druga potreba, obilježiti ženu isključivo kao seksualni objekt! Tada nema govora o ravnopravnosti, ljepoti izražavanja, želji za definiranjem žene u široj društvenoj ulozi – tada postaneš preko noći “plejbojeva zečica”.
Jako je licemjerno kada mediji danas glume glavne detektive u istragama seksualnog zlostavljanja, dok su s druge strane ti isti mediji psihički zlostavljali, etiketirali i zlonamjerno instrumentalizirali nečiju slobodu i osobu zbog fotografije pretvorili u seksualni objekt
Dakle, što je s tim oblikom zlostavljanja? Kada te mediji guraju isključivo u prostor percepcije kroz prizmu seksualnosti. Je li to “samo” zlostavljanje ili je stvar k tome i licemjerna?
Upravo je medijska klima odgovorna za seksualne aluzije, jer se žene putem portala i tiskovina i novinarskih članke svode na seksualne objekte lišene ostalih vrijednosti ili sposobnosti. Npr. zbog potrebe za senzacijom, najednom je nebitno što si majka, iako i europske konvencije ukazuju na zaštitu obitelji. Ako je u pitanju senzacija, a još k tome i politička, uključiti će se vrlo istančan medijski radar pa ćeš biti svedena na “robu” i to će te pratiti u svim člancima koji se u budućnosti o tebi objave. Javno pitam – je li to seksualno zlostavljanje? Degradiranje svih ostalih sposobnosti osobe svakako jest!
Trenutni procesi ne idu u prilog žrtvama, već ih grubo iskorištavaju, a sve u ime “javnog interesa”, gdje su “mete” zapravo neki drugi ljudi, koji smetaju iz nekih drugih razloga.
Dr. Vlatka Vukelić/Foto:M. Arbutina
