Povodom jučerašnje komemoracije održane na Dječjem groblju u Sisku dužnost nam je uputiti na neistinu iznesenu u pojedinim govorima tijekom same komemoracije. Usporedbom ovogodišnje retorike istaknutih predstavnika SNV-a s retorikom istih od prošlih godina, uočljivo je kako su oni u znatnoj mjeri izmijenili dio naracije koju su iznosili prijašnjih godina.
Po svemu sudeći, razlog za to jest okolnost da su naša istraživanja i artikuliranje novih spoznaja u rasvjetljavanju ovoga dijela hrvatske povijesti doprla do javnosti. Međutim, neovisno o tome, sporno je samo korištenje pojma “logor za djecu”, jer ta sintagma nije korištena niti u jednom dokumentu te nije potvrđena niti jednim materijalnim dokazom.
Drugim riječima, konstrukcije prema kojima je u Sisku postojao “logor za djecu” su nedokazane, neargumentirane i samim time u historiografskom smislu neodržive. Suprotno konstrukciji o “logoru za djecu”, radilo se o ad hoc formiranom dječjem prihvatilištu koje je za cilj imalo kolonizaciju velikog broja nezbrinute djece.
Ono nije bilo adekvatno, ono nije osnovano prema današnjim standardima zbrinjavanja, ali ono nije oformljeno s namjerom oduzimanja slobode ili namjernog i planskog oduzimanja života. U skladu s time, pojam logor u ovom kontekstu jest krajnje neadekvatan.
Dakle, kultura sjećanja je nužna i potrebna, ali ona koja je utemeljena na objektivnoj i racionalnoj istini.
Kako treba biti uporan u sjećanju, tako treba biti uporan i u istini. Nadam se kako će ona pronaći svoj put i kroz dobronamjerne portale koji objavljuju podatke koje su prethodno provjerili ili su barem tražili komentar struke. O različitim se događajima različito misli, ako su pogrešno interpretirani. Čak i ubojice imaju pravo iznijeti obranu na sudu, pa mislim da je dobro vrijeme da i struka iznese svoje argumente po navedenim pitanjima.
Želim navesti i kako je jedan od naših ciljeva sprečavanje sekundarne viktimizacije te sirote djece, jer iskorištavanjem njihove tragične sudbine u svrhu popularizacije nekih teza o planiranim ubojstvima koja trebaju “opravdati” srpsku agresiju 90-tih, čini se upravo to. Samo sada svjesno, perfidno i uz pomoć dijela medija. Svatko kome je iskreno stalo do sudbine te djece ili do toga da istina nađe svoj put, ne bi dozvolio da ovaj spin ili fake news uđe na ovakav način u javni prostor.
Ovaj jučerašnji događaj te pojedine govornike želimo uputiti na stjecanje novih znanja, u suprotnome moglo bi ispasti da namjerno šire nedvosmisleno pogrešne tvrdnje, to jest informacije koje ne odgovaraju činjenicama. Za razliku od greške u izvještavanju, lažna vijest podrazumijeva svjesno dezinformiranje javnosti.
Želim vjerovati kako ne postoji svjesno iznošenje neistina u trenucima koji trebaju predstavljati apsolutni pijetet prema nevinim žrtvama i želim vjerovati kako ćemo o ovom i sličnim tragičnim događajima svi misliti isto kada nam se dozvoli iznijeti istina. Nas ne dijeli povijest ili ljudi već zlonamjerni pojedinci.
Doc. dr. sc. Vlatka Vukelić/Foto: press
