TOMAC: “Smatrao sam obavezom u knjizi “Crveni predsjednik” obrazložiti zašto bi bila katastrofa kada bi Josipović dobio i drugi mandat.”
Kardinal Josip Bozanić sa svojim pomoćnim biskupima primio je predstavnike stopostotnih ratnih invalida koji više od mjesec dana štrajkaju dan i noć u šatoru, u znak prosvjeda protiv politike hrvatskih vlasti koja sustavno diskreditira Domovinski rat i izjednačava žrtvu i agresora i na stotine drugih načina nastoji veliki Domovinski obrambeni rat pretvoriti u građanski rat i sukob s podijeljenom odgovornošću.
Nakon sastanka koji je trajao dva i po sata izjavu je dao u ime stopostotnih invalida njihov predsjednik Đuro Glogoški, a Kaptol se oglasio sa vrlo preciznim i jasnim priopćenjem o svrsi i sadržaju razgovora. U priopćenju Kaptola daje se podrška zahtjevima branitelja te se izražava zabrinutost zbog odnosa državnih institucija prema ljudima koji su podnijeli najviše žrtava za obranu i slobodu hrvatske domovine.
Kardinal u priopćenju ističe da su se branitelji žalili na izjednačavanje agresora i žrtve, napadača na Hrvatsku i hrvatskih branitelja, na podcjenjivanje i sotoniziranje i uskraćivanje prava istinskim stradalnicima rata. U priopćenju se ističe da su se branitelji s pravom žalili na medijske manipulacije i prikazivanje branitelja kao problematičnih ljudi.
U priopćenju je također istaknuto da prevladava negativan odnos državne vlasti i društvenih institucija prema nosivim vrijednostima hrvatske države i društva te da ima niz primjera izjednačavanja agresora i žrtve i gaženja hrvatskog identiteta. A na prijem branitelja kod kardinala Bozanića i na priopćenje o sadržaju razgovora, a posebno na podršku koju je kardinal dao braniteljima, vrlo grubo je reagirao Jutarnji list, u članku uokvirenom na dvije stranice koji potpisuje Inoslav Bešker.
Osporeno je pravo kardinalu da prima branitelje, da s njima razgovara, osporeno je i grubo napadnuto priopćenje te se otišlo tako daleko da se stavovi koje je izrazio kardinal o hrvatskom identitetu podrugljivo uspoređuju s događajem na splitskim Pujankama. Bešker piše:
“Kada svećenik blagoslovi spomenik braniteljima na Pujankama gdje je grb sličniji ustaškome nego ustavnome i gdje piše da su branitelji bili “za dom spremni” a to jest bio borbeni poklič ustaškog poklika”, je li onda istina da je to bio oslobodilački rat protiv agresije (kako se meni činilo i čini) ili da je to bio ustaški rat kako su trubili Đukanović i Rašković? Ili kada branitelji kažu da treba zgaziti dvije “crvene zmije” Josipovića i Milanovića, demokratski izabrane (kao i oni prije njih)?
Je li istina primijenjena tu i sada zapravo ustaška država i njezino poimanje nacionalnih i ljudskih prava ili olaka demokracija, koja nam na vlast dovodi ono što smo zaslužili? To nam ne kaže ni jedan od naših nadbiskupa- dovoljan im je sam pojam “istina”, zna se.
Svoj članak Bešker završava tekstom. “Pošto je podržao i pronio političke poruke- o gaženju hrvatskog identiteta i nosivih vrijednosti države i društva (redoslijed je također znakovit), o izjednačavanje agresora i žrtve- kardinal Bozanić, da je odgovoran, odustao od kriptiranih poruka poput one o istini, ne bi koristio invalide, nego bi hrabro muški, rekao politički; što je za Crkvu u kojoj je on najviši rangiran dostojnik hrvatski identitet, odnosno nosiva vrijednost države? Ili odgovor možemo pročitati na Pujankama.”
Dakle, Ninoslav Bešker u ime Jutarnjeg lista direktno optužuje kardinala Bozanića da on i Katolička Crkva u Hrvatskoj kriptirano podržavaju ustaše te ga optužuje da je kukavica jer nema hrabrosti to javno kazati.
Taj članak još je jedan dokaz pored niza drugih dokaza o sotonizaciji i Domovinskog rata, branitelja i Katoličke Crkve, dokaz da se izmišljaju i proizvode ustaše i da se branitelji koji su stvorili hrvatsku državu pokušavaju krivotvorinama pretvoriti u rušitelje vlastite države i njene najopasnije neprijatelje.
Usporedno s ovim groznim napadom na istinu, na branitelje, na Crkvu, na identitet i dostojanstvo hrvatskog naroda, paralelno smo svjedočili i nove napade koji potvrđuju da je kardinal bio u pravu kada je ne samo razumio žalbe branitelja nego i kada ih je podržao u njihovim zahtjevima. Bešker se strašno uzbuđuje kada neki branitelji govore o dvije “crvene zmije” Josipoviću i Milanoviću, ali ga ne smeta kad predsjednik države cijelu Hrvatsku vidi kao zmijsku ustašku dolinu, jer i Bešker ju tako vidi. Ne smeta ga kada Josipović za znatan dio svoga hrvatskog naroda u izraelskom Knessetu kaže da im u srcima živi ustaška zmija.
Evo još nekoliko novih dokaza o sustavnim pokušajima da se krivotvori istina, da se izjednači žrtva i agresor, da se velikosrpski osvajački genocidni rat pretvori u navodni građanski rat s podijeljenom odgovornošću. Predsjednik Ivo Josipović koji cijeli svoj mandat vodi politiku izjednačavanja žrtve i agresora, koji se cijelo vrijeme zalaže da se povuče tužba za genocid koja je Srbija učinila, koji od 2007. godine, prije nego što je postao predsjednik države sustavno pomaže monstruozne haaške optužnice protiv Hrvatske, protiv državnog i vojnog vodstva Hrvatske, koji pomaže petu kolonu u Hrvatskoj na čelu sa Vesnom Teršelič i Documentom, čiji je strateški cilj izjednačiti žrtvu i agresora, amnestirati agresora i lažno optužiti žrtvu te podijeliti krivnju.
Kako se mogu osjećati branitelji kad znaju za takvo djelovanje Documente ako Ivo Josipović prije nego što ih je posjetio u šatoru u kojem dan i noć, iako bolesni štrajkaju, posjećuje Documentu i Vesnu Teršelič i izjavljuje da je ona savjest hrvatskog društva. Nije li to nova uvreda i novo izazivanje branitelja. Kada se tome doda da je Ivo Josipović nedavno rekao da je i on svojevremeno radio u Documenti i da je napisao Pravila po kojima i danas radi Documenta jasno je da, nažalost, nema razlike između Vesne Teršelič i Documente i politike Ive Josipovića.
Ohrabrena odličjima i puna sebe nakon što ju je Josipović proglasio savješću hrvatskog društva, ona je odlučila ići i dalje. Počelo ju je smetati i sam naziv Domovinski rat. Ironično kaže, Domovinski rat kao naziv treba ukinuti jer on iritira Srbe te zato predlaže da se umjesto naziva Domovinski rat u Hrvatskoj u službenu upotrebu stavi riječ “rat u Hrvatskoj”.
Dakle, po Vesni Teršelič nema više ni agresora ni žrtava, nema više ni osvajačkog rata, nema više ni heroja Domovinskog rata ostao je samo nekakav građanski rat kao nacionalni sukob u kojem su i jedni i drugi činili zločine. Namećući takvu koncepciju koju nameće i predsjednik Josipović već punih pet godina dolazimo do uzroka sukoba branitelja sa sadašnjom vlašću, dolazimo do uzroka događanja u Vukovaru, dolazimo do uzroka dubokih kriza u Hrvatskoj.
Dolazimo do razloga zašto je politika koja želi ukinuti Domovinski rat, amnestirati Srbiju kao agresora i podijeliti odgovornost tako žestoka u diskreditiranju branitelja i u nastojanju da se heroji pretvore u neki remetilački faktor razvoja demokracije u Hrvatskoj. Tu su uzroci nezadovoljstva branitelja i njihove odlučnosti da neće prestati prosvjedovati dok se hrvatska politika ne promjeni. I prilikom obilježavanja sjećanja na tragediju Vukovara ali i na herojsku obranu Vukovara opet su se sukobile te dvije politike.
Ova državna politika, čija je savjest Vesna Teršelič, pokušala je sve učiniti kako bi izazvala vukovarske branitelje da dođe do sukoba i mogućih ekscesa da bi onda pred izbore mogli strašiti hrvatski narod od nekih novih “balvanaša” koji ruše institucije hrvatske države. Strašno je što dio medija pokušava stopostotne invalide, koji su žrtvovali dijelove svojih tijela u stvaranju i obrani Hrvatske, proglasiti opasnošću za tu njihovu Hrvatsku.
Branitelji su savjest hrvatskog društva a ne Vesna Teršelič. I podrška kardinala Bozanića dala im je novu moralnu snagu da ne popuste kao što nisu popustili niti 1991. Zna hrvatska peta kolona koja želi nametnuti krivotvorine o našoj prošlosti kolika je moralna snaga Katoličke Crkve. Zato su tako žestoko udarili i po najvećem autoritetu kardinalu Bozaniću. Očito je da neće uspjeti. Oni su već na odlasku i zato su u panici i spremni su na sve prljave metode i borbe da bi se zadržali na vlasti.
Napad na stopostotne invalide i kardinala Bozanića još jedan je dokaz da ih je zahvatila panika ali i dokaz da pomalo shvaćaju da promjene dolaze i da će u božićnom raspoloženju i branitelji i hrvatski narod znati povući pravi potez, promijeniti sadašnju vlast na demokratski način. To je i poruka stotina tisuća ljudi iz Vukovara koji su dolaskom još jedanput potvrdili da neće nikom dozvoliti da hrvatski Vukovar postane srpski Vukovar.
A Ivo Josipović koji je tropoljupcem zapečatio svoje savezništvo sa četničkim vojvodom, srbijanskim predsjednikom Nikolićem, koji je osobno sudjelovao u agresiji na Hrvatsku, tim je zapečatio i svoj odlazak s vlasti. Josipović je imao pet godina vremena da nešto napravi. Nije napravio ništa.
Današnje stanje u Hrvatskoj u cjelini i u svim područjima je ne samo lošije nego i katastrofalno, u odnosu na prije pet godina. A njegova politika crvenjenja Hrvatske, otvaranje ideoloških sukoba i prihvaćanje velikosrpske koncepcije koja amnestira Srbiju i njenu agresiju pretvara u građanski rat s podijeljenom krivnjom nanijela je neprocjenjive štete i hrvatskom narodu i hrvatskoj državi.
Smatrao sam svojom obavezom u knjizi “Crveni predsjednik” argumentirano obrazložiti zašto bi bila prava katastrofa kada bi Josipović dobio i drugi mandat.
Dr. Zdravko Tomac/Foto: mm
