U hičkokovskoj završnici okončan je prvi krug predsjedničkih izbora i moram priznati da ovakvu napetu utakmicu nisam nikada gledao u našoj slobodnoj Hrvatskoj.
Kolinda Grabar Kitarović je izborila drugi krug predsjedničkih izbora u krajnje nepovoljnim uvjetima kada su gotovo svi mediji u Hrvatskoj bili izrazito protiv nje.
U svojevrsnoj koaliciji bile su dvije televizije, Bujica i N1 TV što je svima do sada bilo gotovo nezamislivo. Koalicija lijevih, desnih i ultra desnih, uglednih analitičara, uglednih političara kao što su Mesić, Manolić, nije viđena u Hrvatskoj čak ni prije pet godina kada je Kolinda Grabar Kitarović išla u utrku protiv Ive Josipovića.
Kada se sjetim tog epskog vremena, svi desni portali uključujući i Bujicu TV, bili su apsolutno jedinstveni, među komentatorima je vladalo domoljubno jednoumlje, vidjela se jasna razdjelnica između lijevog i desnog političkog spektra, no ni to nije bilo dovoljno da Kolinda Grabar Kitarović bude relativna pobjednica u prvom krugu tih predsjedničkih izbora.
Pobijedila je na kraju na jedvite jada! I svi su zaboravili kako je veličanstveno ta epska pobjeda proslavljena!
Danas u ovakvim medijskim okolnostima, bila je prava umjetnost ući u drugi krug i zbog toga smatram da je ovo velik rezultat Kolinde Grabar Kitarović i njenog tima na čemu im treba iskreno čestitati.
Njen ulazak u drugi krug sa neznatnom razlikom iza Zorana Milanovića, zapravo je pokazatelj da nije izgubila potporu hrvatskog naroda i da hrvatski narod nije nasjeo na antikolindovsku agendu u kojoj su dominirale floskule bez ijednog argumenta da je Kolinda Grabar Kitarović tijekom svog prvog mandata učinila bilo kakvu pogrešku koja bi naštetila nacionalnim interesima Republike Hrvatske.
Sve se svelo na populističke tračeve, jer njeni oponenti ništa drugo nisu ni mogli izmisliti.
Pojava Miroslava Škore kao kandidata suverenističke desnice u ovoj utrci bila je potpuno legitimna, njegova želja za političkom pobjedom je potpuno razumljiva, no međutim činjenica je da je njegova kandidatura izrazito odgovarala Zoranu Milanoviću što se na kraju evidentno prelilo u rezultate prvog kruga predsjedničkih izbora.
Ismijavali su luzera Zorana Milanovića kada se kandidirao, ili kada su ga kandidirali, a već tada sam tvrdio da se radi o opasnom projektu, već tada sam tvrdio da Zorana Milanovića nisu kandidirali idioti i smušenjaci već oni koji fantastično poznaju tehnologiju izbora, oni koji su ga vidjeli kao pobjednika. Danas se to vidi kao apsolutna realnost, danas je svima jasno da je Milanoviću prostrt crveni tepih na putu prema Panatovčaku.
Majstori manipulacija su znali da će kandidatura Miroslava Škore dovesti do bratoubilačkog rata na desnom političkom spektru, štoviše, znali su da će Škorina kandidatura dovesti do frakcijskog sukoba unutar HDZ, znali su da određeni broj HDZ-ovaca želi poraz Kolindi Grabar Kitarović kako bi se obračunali s Andrejom Plenkovićem i na tim spoznajama gradili su svoju strategiju projekta Milanović na Pantovčaku.
Prva točka te strategije bila je usmjerena prema ideji da onemoguće Kolindi Grabar Kitarović ulazak u drugi krug, a glavni alat im je bio medijsko podgrijavanje mržnje i raskola na desnom političkom spektru. Istovremeno pojava „crnog labuda“ u HDZ-u je klasičan proizvod udbo ljevice pomno pripremljen u dosluhu s viđenijim članovima HDZ-a koji su nezadovoljni svojim statusom u stranci.
Miroslav Škoro je slučajno ili namjerno postao trojanski konj u desnom biračkom tijelu, a crni labud je figurirao kao trojanski konj unutar HDZ-a i sve to na apsolutnu korist Zoranu Milanoviću što se konačno zrcali u rezultatima prvog kruga predsjedničkih izbora.
Pomno isplaniranu urotu rušenja Kolinde Grabar Kitarović u prvom krugu predsjedničkih izbora spriječio je razboriti hrvatski narod, poglavito onaj dio hrvatskog naroda koji nije nasjeo na ove kreativne manipulacije. Ono što nas žalosti i što je ostavština prvog kruga ovih izbora je duboki raskol na desnom političkom spektru koji bi mogao bitno utjecati na izbor Zorana Milanovića za predsjednika Republike Hrvatske u drugom krugu.
Već danas čujemo zastrašujuće glasove sa desne strane da je u drugom krugu potrebno podržati Zorana Milanovića, jer bi njegova moguća pobjeda navodno srušila mrskog im neprijatelja Andreja Plenkovića. Nova suverenistička desnica u rušenju Andreja Plenkovića vidi dodatni raskol u HDZ-u i vidi HDZ-ov gubitak parlamentarnih izbora na čemu će oni politički profitirati nadajući se da na parlamentarnim izborima mogu osvojiti 25 saborskih mandata.
Suverenisti u tom scenariju ne vide ili ih uopće ne zanima, da HDZ-ov gubitak parlamentarnih izbora dovodi dugoročno na vlast SDP sa osnaženom i ujedinjenom ljevicom, pa bi u tom scenariju na oba sveta hrvatska brda imali snažnu crvenu vlast koja bi dominantno kontrolirala sve poluge vladanja Hrvatskom uključujući i kompletan obavještajni sustav.
Ako Zoran Milanović osvoji Pantovčak, SDP i ujedinjena ljevica će iste sekunde rasti 10%, a HDZ će bez ikakve sumnje pasti 10%. U takvim okolnostima SDP i ujedinjena ljevica plus manjinci dobivaju apsolutnu pobjedu, bez problema sklapaju većinu i nikakva velika koalicija s mrskim HDZ-om im nije potrebna.
Suverenisti i razbijeni HDZ čiji će se pojedinci možebitno preliti Suverenistima ostaju čvrsta, neučinkovita oporba. Nema vlasti, nema promjena koje Suverenisti zagovaraju! Naprotiv, može se očekivati novi set SDP-ovih anacionalno-.odnarođenih zakona koji će zakomplicirati svaku ideju o možebitnim promjenama u Hrvatskoj putem narodnog referenduma.
Kada HDZ, nakon mogućeg pada Andreja Plenkovića preuzme netko koje sklon demokršćanstvu ili suverenizmu, Stier, Kovač ili Karamarko, dok se HDZ konsolidira, izliječi rane od gubitka Pantovčaka i Banskih dvora i postane poželjan koalicijski partner Suverenistima proći će baka s kolačima. Kada se HDZ konsolidira sa nekim novim vodstvom automatski će se glasači suverenista vratiti u svoje prirodno okruženje, svojoj matičnoj stranci i infrastrukturi što će oslabiti Suvereniste.
Oni koji misle da će HDZ nestati s političke scene, oni koji misle da je to realno moguće pravi su politički hlebinci.
Predsjednica Kolinda Grabar Kitarović je bila dobra predsjednica i to svi znaju. Bila je daleko bolja od Mesića i Josipovića i to je kristalno jasno.
Njeno rušenje u drugom krugu predsjedničkih izbora i dovođenje Milanovića na Pantovčak, a to se može dogoditi jedino suverenističkim protestnim glasovima i nikako drugačije, po meni bi značilo čin etičke veleizdaje Republike Hrvatske. Rušenje Kolinde Grabar Kitarović neće nužno srušiti Andreja Plenkovića i za takve tvrdnje ne postoji baš ni jedan objektivan dokaz.
Hrvatska od 01.01.2020. predsjeda Europskom unijom i u tom periodu Andreja Plenkovića neće nitko pomaknuti ni milimetra s njegovih funkcija, a unutar HDZ-a nema takvih hrabrih budala da ruše vlastitu Vladu za vrijeme predsjedanja Hrvatske Europskom unijom. To bi bilo samoubojstvo, to bi bilo izrazito štetno za globalne interese Republike Hrvatske, a upravo taj scenarij priželjkuju Suverenisti.
Za neki budući HDZ, ali i za budućnost Hrvatske od presudne je važnosti da Kolinda Grabar Kitarović ostane predsjednica, a ratove HDZ-ovih klanova protiv Andreja Plenkovića treba potpuno ukloniti od imena, prezimena i djela predsjednice Kolinde Grabar Kitarović. Ako postoje razlozi i snažna volja promijeniti vodstvo HDZ-a zbog možebitnih grijeha Andreja Plenkovića, onda ti grijesi nikako ne smiju pasti na pleća predsjednice Kolinde Grabar Kitarović, jer za njih apsolutno nije odgovorna.
Drugi krug predsjedničkih izbora presudan je za budućnost Hrvatske.
Glas za Zorana Milanovića, bio on desni ili lijevi glas, glas je za udbaške ubojice, glas je za „Lex Perković“, glas je za pomilovanje Perkovića i Mustaća, glas je za daljnje skrivanje Titovih zločina nad hrvatskim narodom, glas je protiv bilo kakvog oblika lustracija.
Glas za Milanovića glas je za „region“, glas je za neku novu balkansku krčmu, glas je za novu detuđmanizaciju, za novi pogrom branitelja, za ćirilicu u Vukovaru, za gender ideologiju u školskom sustavu, za reviziju Vatikanskih sporazuma, za izbacivanje vjeronauka iz škola, za novi val korupcije i stopiranje Hrvatske na putu da završi postkomunističku tranziciju prema tržišnoj ekonomiji.
Glas za Milanovića bit će glas za novi val enormnog zaduživanja Hrvatske, glas za nove podjele hrvatskog društva. Zato pamet u glavu, jer politički ciljevi se mogu razumno realizirati na puno pametniji način, nego što je to rušilački bezglavi pohod!
Kazimir Mikašek-Kazo
