Još od kraja Hladnog rata i mirnog ujedinjavanja obaju dijelova danas jedinstvene Njemačke, državna je politika kao i strateško planiranje ušlo u mirno i sanjivo razdoblje ekonomskog napretka i sveopćeg pacifizma i liberalizma.
PIŠE: Andrija Ivanković, prof
Strašnog SSSR-a više nije bilo kao ni bolne podijeljenosti nacionalnog teritorija, dok je američka pomoć i prisutnost njihove vojske i materijala i dalje bila naglašena. Iako američki predsjednik Donald Trump u zadnje vrijeme propituje američki angažman u Europi, američka prisutnost je još uvijek značajna.
Ono čega više nema je jaka njemačka vojska kakva ju je krasila za vrijeme Hladnog rata.
Formiranje Bundeswehra
Njemačka je nakon rata bila u potpunosti razoružana i bilo kakvi planovi za njemačku vojsku su bili zabranjeni od strane Saveznika. Za njenu sigurnost bile su zadužene četiri države pobjednice: SAD, Velika Britanija, Francuska i Sovjetski Savez.
Povećanjem tenzija između Sovjetskog Saveza i Zapada došlo je do dogovora između SAD-a, Velike Britanije i Francuske oko oživljavanja njemačke vojske. Francuska je bila protiv takve ideje zbog straha od ponovnog napada i osvete Njemačke za poraz. Ipak, 1954. Francuska se složila s prijedlogom primanja Zapadne Njemačke u NATO savez i ponovnog naoružavanja Njemačke.
Bundeswehr (Savezna obrana) je službeno uspostavljen 12. studenog 1955. godine. Iste godine Savezna Republika Njemačka je postala članica NATO-a, a tijekom Hladnog rata Bundeswehr je bio glavni oslonac NATO-ove obrane Središnje Europe.
Mornarica u rasulu
Da je njemačka vojska u rasulu javna je tajna, a možda najteži udarac od svih rodova vojske zadobila je upravo mornarica jer iako su i kopnena vojska i zrakoplovstvo u katastrofalnom stanju, tenk kao i zrakoplov uvijek je bilo lakše proizvesti negoli brod. Posljedica je to dugogodišnjeg smanjivanja vojnog proračuna do rekordno niskih 1.13 posto BDP-a.
Međutim, da količina novaca nije jedini problem govori činjenica da njemačka ratna mornarica ima ozbiljnih problema u svim svojim segmentima – podmornicama, površinskim ratnim brodovima, mornaričkom zrakoplovstvu pa čak i u sektoru logističkog brodovlja za potporu floti. Zašto je to tako?
Nevjerojatna je činjenica da njemačka mornarica ima šest podmornica od kojih niti jedna nije operativna. Prvi je to puta u više od sto godina dugoj tradiciji njemačke mornarice da nema niti jednu operativnu podmornicu. Radi se o vrlo naprednim Type 212 podmornicama građenim od 2005. do 2016. godine s novom AIP (Air Independent Propulsion) tehnologijom koju kombinira s klasičnim dizelskim motorom.
Podmornice na servisu
Dizajnirana kao mala, dobro naoružana i vrlo tiha podmornica namijenjena operacijama u plitkom i za navigaciju zahtjevnom Baltičkom moru. Tim je šteta veća jer je kao takva idealna za misije prikupljanja informacija o suparničkim aktivnostima u lukama i priobalju. Prva podmornica u klasi, U-31 izvan stroja je još od 2014. godine kada je počeo proces održavanja i nadogradnje. U-32 doživjela je havariju baterija još sredinom 2017. godine te se čeka slobodno mjesto u doku za popravak.
Međutim, to isto mjesto za popravak već čeka njena sestra U-34 koja je na rasporedu za održavanje i nadogradnju. Mali tračak nade budi U-33 koja treba biti spremna za more svaki čas međutim, tada ju još čeka izvjesno vrijeme testiranja i provjeravanja učinjenog održavanja i nadogradnje prije negoli bude proglašena operativnom.
U-35 je već na prvom putovanju u blizini Norveške obale pri zaronu udarila u stijenu te oštetila sustav krilca za kontrolu zarona. Također čeka mjesto za popravak.
Njena sestra U-36 još nije operativna, a čak se i govorka da je podvrgnuta kanibalizaciji dijelova kako bi se popravile ostale podmornice. Navodno je dobila nadimak „Donator organa“. Tužna je i činjenica da rezervnih dijelova jednostavno nema. Krivica je to njemačke obrambene politike koja je proglasila neekonomičnim držati rezervne dijelove na „lageru“ u slučaju potrebe.
Proizvodnja po komadu
Umjesto da su rezervni dijelovi dostupni po potrebi, sada se prolazi proces nabave koji uključuje samog proizvođača pojedinog dijela. Kao takav, postupak je vrlo dug jer podmornica već čeka potrebni dio dok se narudžba istoga tek zaprima te se pokreće proizvodnja a tek potom slijedi isporuka. Ne treba posebno niti naglašavati kako je takav način proizvodnje „po komadu“ izuzetno skup te stoga čudi logika njemačke politike da je „neekonomično“ imati negdje na polici ili skladištu rezervne dijelove koji samo zauzimaju mjesto.
Čudi također činjenica da je Njemačka trenutno četvrta ekonomija svijeta te prva u Europi. Prava je sramota za državu takvog kalibra nemogućnost održavanja skromnih šest primjeraka Type 212 podmornice dok mornarice Velike Britanije i Francuske bez većih problema održavaju isti ili veći broj primjeraka nuklearnih podmornica koje su znatno skuplje kako u samoj nabavci tako i u održavanju. Nevjerojatno je i to da istovremeno dok njemačke podmornice čekaju mjesto i dijelove u brodogradilištima, ista ta brodogradilišta grade slične podmornice za druge države konkretno Delfin 2 klasu za Izrael.
Korveta K 130 Braunschweig
Stanje površinske flote svakako je bolje, ali samo zato što je nemoguće da je lošije od stanja podmorničarske flote. Korveta K 130 Braunschweig potpuno je čudan brod za današnje pojmove i klasifikaciju. Prevelika da bude brza i okretna a opet premala da uspješno izvršava zadaće na Atlantiku, ova je korveta svojevrstan kompromis između dviju potpuno različitih zadaća koje mora ispunjavati.
Prva je, dakako služba u Baltičkom moru gdje je potrebna brzina, mali profil, velika naoružanost kao i okretnost.
Druga je pak zadaća izlaska u Norveško more te Atlantik kao potpora NATO misijama u redovnom patroliranju tim prostorima. Rezultat je brod od čak 1.800 tona težine i 89 metara dužine koji postiže samo 26 čvorova brzine te ima autonomiju od samo tjedan dana na moru.
Šlag na kraju i najveće iznenađenje je što ovo plovilo nema dovoljno velik hangar za nošenje mornaričkog helikoptera! Helikopter je apsolutno nužno sredstvo za sve protupodmorničarske misije, misije traganja i spašavanja kao i prijevoza materijala i osoblja. Još je čudnije što isto brodogradilište, Blohm+Voss trenutno za Izrael proizvodi korvete Saar 6 koje će biti dugačke 90 metara i težiti 2.000 tona a sadržavat će dovoljno velik hangar za SH 60 Seahawk helikopter.
Nadalje, Izrael već sada koristi svoje Saar 5 korvete, sagrađene u SAD-u, koje su duge 85 metara te su teške tek nešto više od 1.200 tona, a savršeno su sposobne operirati s jednim Eurocopter Panther helikopterom. Isto tako, potpuno je nevjerojatna činjenica da njemačka korveta Braunschweig košta više od najnovije fregate iz MEKO A200 familije fregata koje se grade, opet u navedenom brodogradilištu, za potrebe Južnoafričke Republike. To su zaista prave fregate u punom smislu riječi od 118 metara i čak 3.700 tona težine.
F 125 Baden-Würtenberg nije prošao na testu
Nažalost, ni ovdje iznenađenju nije kraj, u 2017. godini potpisan je ugovor o gradnji još pet ovih vrlo limitiranih korveta za potrebe Njemačke mornarice. Također valja napomenuti i grešku s kojom je predana svaka od ovih korveta – neispravni sustav klimatizacije kao i jako slabe komponente prijenosa snage koje su u stanju same sebe uništiti.
Najveća je pak sramota najveća i najnovija njemačka fregata klase F 125 Baden-Würtenberg. Ova gorostasna fregata težine 7.200 tona i dužine 150 metara trebala je biti čudo tehnike i novog načina poimanja fregate. Svojom težinom i veličinom čak ulazi i u teritorij razarača. Međutim, ovo plovilo prvo je u povijesti njemačke ratne mornarice koje nije prošlo inicijalna ispitivanja te je vraćeno brodogradilištu na doradu.
Problema oko ovog plovila zaista je mnogo.
Zamišljena kao fregata za „asimetrično djelovanje, stabilizacijsko djelovanje, upravljanje kriznim situacijama, sprečavanje konflikata i internacionalne intervencije“, drugim riječima antipiratsko i patrolno djelovanje, ovo plovilo praktički nema naoružanja. I dok je topovsko naoružanje u vidu jednog topa 127 mm, dva automatska topa 27 mm kao i pet daljinskih stanica od 12.7 mm više nego pristojno, fregata nema sustav raketa za zračnu zaštitu.
Problemi s naouružanjem
Doduše, ima dvije ćelije s po 21 projektilom Rolling Airframe Missile, ali to je sustav koji služi za uništavanje zrakoplova i projektila u neposrednoj blizini plovila od nekoliko kilometara. Pravi sustav za zračnu zaštitu u vidu Evolved Sea Sparrow Missile sustava ne postoji te ga uopće nije moguće niti ugraditi. Vrlo je to skupo i veliko plovilo za prepustiti na milost i nemilost projektilima osim u završnim fazama napada.
Ta je odluka branjena izjavom da će F 125 operirati samo u uvjetima gdje nema zračnih opasnosti ili će biti praćena od strane F 124 Sachen ili F 123 Brandenburg fregata. Inače, to su odlične fregate, produkti hladnoratovske škole razmišljanja gdje je svaki brod morao biti opremljen za sve zadaće barem u najmanjem kapacitetu.
Nadalje, potpuno je nelogično da fregata nosi čak dva helikoptera, a nema sonar. Dakle, sve protupodmorničarske zadaće otpadaju u startu! Završna pljuska i potpuna nebriga oko naoružanja ovoga plovila očituje se u samo 8 lansera za sad već prastari Harpoon projektil namijenjen protubrodskom djelovanju. Iako ove rakete koriste sve moderne mornarice zapada, konkretno ovaj njemački sustav je prastar jer se prenosi s umirovljenih F 122 Bremen korveta koje su bile zaista potentne korvete.
Dakle, čak nije uložen trud u kupnju novog sustava već je zadržan stari. Sve su ovo velike nelogičnosti uzme li se u obzir da je ova fregata namijenjena djelovanju izvan matične zemlje i luka u trajanju od čak 2 godine. Nominalni cilj je 208 dana godišnje provesti na moru, a sve zadaće, misije i dužnosti održavanja plovila trebaju provesti dvije rotirajuće posade u 8 mjeseci. Sve je to izvedivo, ali posadu ovoga broda čini samo 110 časnika i mornara.
Problemi sa softverom
Uzmemo li u obzir da će 110 ljudi biti na brodu 4 mjeseca koji je možda već godinu dana na moru i da su dnevne dužnosti podijeljene u tri smjene pravo je pitanje kako će tako malo ruku uspjeti održavati tako veliko plovilo u dugom vremenskom radoblju. Naravno, odgovor je u sveopćoj automatizaciji gdje će posada ubiti imati ulogu „nadglednika“ sustava, ali vrlo je upitan stupanj pouzdanosti takvog sustava.
Također, F125 je također zamišljena kao modularna fregata. Dobar primjer je američki Littoral Combat Ship (LCS) program gdje je mornarica SAD-a u potpunosti odustala od modularnosti dok je broj posade morao biti udvostručen zbog nepouzdanosti automatskih sustava kao i prevelikog naprezanja za premalog broj posade. Vrlo je vjerojatno da će isti scenarij biti primijenjen i na njemačkoj fregati.
Prilikom testiranja, koje je F125 pala, utvrđen je velik broj nedostataka koji su se posebno odnosili na software i samu integraciju i komunikaciju različitih sustava koji nisu funkcionirali. Nadalje, otkriven je i problem kod maritimnih svojstva broda koji se cijelo vrijeme naginje 1.3 stupnja udesno. Vrlo vjerojatno ovaj problem ima veze za već sada prevelikom težinom pri vrhu broda od čak 178 tona. Samim time postavlja se i pitanje kako će se plovilo nadograđivati kroz godine službe kada je već sada nestabilno.
Da stvar bude još gora, sve 4 fregate Baden-Würtenberg građene su brzim ritmom jedna za drugom tako da postoji ozbiljna prijetnja da i ostala tri broda imaju navedene dizajnerske i operacijske probleme.
Logističko brodovlje u vidu jedina dva tankera i dva od tri broda za potporu su također izvan upotrebe zbog kvarova i održavanja. Ponovo je glavni problem kao i u slučaju podmornica nepostojanje rezervnih dijelova koji se čekaju i čekaju. Mornaričko zrakoplovstvo također je u rasulu. Umirovivši svoje prastare Atlantique zrakoplove za nadzor i traženje podmornica, njemačka je mornarica ostale bez mogućnosti otkrivanja plovila na morima iz zraka. Stvar se pokušala riješiti nabavkom 8 umirovljenih P3C Orion zrakoplova od Nizozemske.
Loše stanje u zrakopovstvu
Međutim zrakoplovi koji su kupljeni bili su u tako jadnom stanju da su im se morala mijenjati krila, dijelovi trupa kao i potpuno osuvremeniti cjelokupna avionika. Nadalje, ovaj zrakoplov je također star, a sve zemlje članice NATO-a koje ga imaju zamjenjuju ga novijim P 8 Poseidon zrakoplovima. Pitanje je zašto se nije izdvojilo malo više novaca kako bi se kupio nov i suvremeni zrakoplov imajući na umu da je Njemačka ipak država koja si takvu kupovinu može priuštiti.
Također, helikopterska flota je prastara te se sastoji od Seaking helikoptera iz daleke 1969. godine kao i Sealynx iz 1981. godine. Upitno je stanje Seakingova dok se za Sealynx zna da ih je operativno samo 7. Ostalih 15 je prizemljeno zbog strukturalnih pukotina na repovima te se čeka eventualni popravak.
Navedeno stanje njemačke ratne mornarice svakako je trenutno, ali prikazuje zaista uznemiravajuće probleme u svim segmentima nevezanim za smanjeni budžet. Problemi se očituju u samom odabiru vrste plovila, dodjeljivanju ugovora kao i potpuno neučinkovitoj praksi nabavke rezervnih dijelova. Nadalje, smanjen je i broj pripadnika ne samo mornarice već i kompletnih oružanih snaga tako da možemo reći da je Njemačkoj općenito potreban jedan reality check.
Začuđujuće je da najbogatija država Europe u potpunosti zanemaruje svoju obranu i svoje obrambene snage pogotovo u današnje vrijeme kada je pojam „velikog rata“ ponovo svakodnevno prisutan jer pirate danas uspješno odvraćaju i sami teretni brodovi s vodenim topovima i pokojim plaćenikom, a ne specijalizirane fregate koje se naginju pod samom svojom težinom nefunkcioniranja.
Foto:getty
