Goran Raguž: Adolfovi Brčići i Staljinovi brkovi Dragana Markovine

NA kraju godine 2016. kao da nam pored svih nevolja koje je sa sobom donijela, javio se jedan žilavi vampir kojem je očevidno bilo nedovoljno obrađivanje glogovim kocem i kao cijela serija promašaja, gdje je jedan dobar znanac izbrojao ukupno 172 pokušaja od “oktobarske” revolucije do Dragana Markovine i sijela mu.

PIŠE: Goran Raguž

Prvo, isključujem svaku ocjenu njihovih “jugoslavenskih” sentimenata ili nacionalnosti ili boje krvnih zrnaca. Jugoslavija je nestala u krvi i pepelu te ne postoji nikakva mogućnost njene obnove, osim kao izvor prihoda i reketa od Pupovčevih Novosti, do par tisuća NVO. Bing, samo novac. Sve drugo je i dalje bitno opasno i kao što je opasno i svako podcijenjivanje te maoističke horde na ideološkoj razini.

Prije 4 – 5 godina Igor Štiks, nova legenda maoizma na Balkanu, dao je interview beogradskom NIN u, gdje je kao savršen način organiziranja države, spomenuo plenum. Slučajno mi je dopalo do ruku i nakon par pasusa sam se samo iscerio i to podijelio kao jednu finu “ublehu” znancima i prijateljima na facebooku. Koja greška?!

Netko je u Sarajevu, inače sklonom maoističkom parazitiranju, to dobro prostudirao i grad je upaljen. Državni arhiv, destine zgrada, a demonstranti i palikuće, netalentirani pisci, novinari i regularna bulumenta NVO uglavnom na dojki USAID-a, poput šehića, bačanovića ostali nekažnjeni za neprocijenjivu štetu u kojoj srećom ne pade ljudska glava. Sve to projektirao je Mostarski plenum kao povod za nečiju vojnu intervenciju, mijenjanje Daytonskog sporazuma i unitarizaciju zemlje po mjeri sarajevskih samoupravljača.

Za historiju beščašća te rulje izdvajam podrugljivo pismo Jasmile Žbanić, precrknuom i uplakanom vatrogascu, svjesnom što je tu izgorilo i kako.

Tu se i Dragan Markovina i co mu, počešao po bradi. Recept je obećavao uspjeh, osobito mu, nekažnjivost sitnih paljevina i pokušaji revolucionarnih udara na ustavne poretke država koje im ne odgovaraju.

Generalna proba u bastionu marxisma – lenjinizma, FF Zagreb, uspjela je preko mjere.

Dvjestotinjak studenata je uhvatilo za gušu cijeli fakultet i od njega napravilo Beograd 1968. Sve sa istim modelom. Prvo vlast, pa onda bumo videli.

Svako potcjenjivanje njihove volje za moć, u povijesti se pokazalo kao strašna greška, a u Hrvatskoj i u zemljama bl. poč. Jugoslavije, ratovi 91.-99, užasavajuće i polufeudalno privatiziranje, stvorili su novi prostor za manipuliranje osiromašenom masom, kojoj je po starom i dobrom običaju, dovoljno ponuditi revolucionarnu uravnilovku i novu preraspodjelu “sredstava za proizvodnju” u kojoj bi oni bili samo malo jednakije svinje. K’o i dosada.

Model osvajanja vlasti već dogodine, slavi svoju stogodišnjicu, a to mu i nije jedina “stotka”, mnogo značajnija je ona o žrtvama takvih eksperimenata. I to u milijunima. Zato druga Dragana Markovinu i ekipu mu, vrlo ozbiljno shvaćam.

Znam da tu nije u pitanju njihova beznačajnost ili malobrojnost, koliko beskurpuloznost svakako jeste. Republika Hrvatska je prošla krvavi oslobodilački rat, godine neuspješne tranzicije i najmanje što joj treba su novi Lenjini ili kakve treće kopije Pola Pota i slične gamadi.

Imajući u vidu naslijeđe svih tih socijalističkih revolucionarnih pokreta od Benita, preko Adolfa, Tita ili Fidela, nije teško kod rečenih drugova nazrijeti brčiće/brkove u pokušaju.

Foto: