G. Tihomir Orešković je neosporno moralan čovjek. Ne da mi se guslati njegovu biografiju u korist ove teze, no sve govori samo jedno, predsjednik vlade je odlučio izvući tepih ispod nogu svima, ama baš svima. I sve očevidnije postaje činjenica da nije pristao to biti da se i on napoji, već prije svega da se i tu potvrdi i kao čovjek i kao političar.
Što u krugovima nesvrstanih tipa Trinidad&Tobago, Gabon ili Republika Hrvatska, izaziva valove jeze kod tradicionalne vojske uhljupa, bezobrazne i pohlepne, neviđeno od Titinog vakta. Riječ je o dvije vojske jačeg sastava i nekoliko sitniji buljuka hordi koji po običaju nakon bitke, dokusuruju ranjene, pljačkaju do zlatnih zubi i sl.
Bez obzira na stvarne motive, MOST i njihovi su napokon razbili monopol nad vladanjem (čitaj pljačkom) i sve vratili u neko “preddemokratsko” vrijeme, ono koncem osamdesetih kada su se ljudi počeli okretati oko sebe, ne vjerujući očima da je nekakva sloboda ipak tu.
Kako god završi s MOST om, a vjerojatno neće dobro, nikomu više nema nazad. Sloboda je čudesno zarazna. A u našem slučaju, svakako preplaćena i ljudskim glavama. U tim glavama, krvi i ratu je i poanta.
G. Orešković i ljudi oko njega su svjesni pred kakvim ambisom država leži i što joj je perspektiva ne bez nekog dobrog govora ili nedaobog plana oporovka npr. Dr.Sinna, već primarno ŽURNOG završetka nekih slučajeva koji doslovce kolju Hrvatsku, prvenstveno gospodarski, a time svakako i siguronosno.
Svako tko ne razumije da je Hrvatska članica EU i NATO a i to na njihovim granicama s vrlo preciznim savezničkim obvezama, ili je budala ili ima svoju agendu za neku drugu silu koja se zajedno sa svojim tradicionalnim saveznicima, iznova lakta nazad. Dobro, razumjeli smo…
Zato treba skloniti g. Oreškovića i u tehničkom mandatu vlade posvršavati zaostale poslove, otegnuti do izbora koliko god se mogne, a onda po redu završiti sljedeće poslove:
1. Prepustiti Savudrijsku valu Sloveniji i dopustiti joj da njen izlaz na otvoreno more prođe makar preko naših cjevovoda ako ne platformi, te time još obustaviti dalja istraživanja i bušenja S.Jadrana bez njihove dozvole, gdje glavna luka postaje ruska u Piranu;
2. Utiho završiti, svakako u svoju štetu, arbitražu s MOL om, bez obzira na ocjene banaka o mogućim ishodima – vidi HSBC koncem travnja – INU rasparčati u što je moguće više dijelova nepovezanih jedno s drugim, uz obavezno gašenje rafinerije u Sisku koja obrađuje panonsku naftu i konkurencija je ruskim u B.Brodu i Pančevu;
3. Zajedno s bratskom “opozicionom” strankom i udruženim hordama, pripremiti za realiziranje životni san doživotnog predsjednika o predaji naftovoda bratskom CCCP u, ups Rusiji koji bi umjesto proizvodnog postao transportni prema Zapadu i to žurno, energija s Juga je već na putu.
Samo g. Orešković i djelomično gdja predsjednica smetaju. Svi drugi će leći gdje treba. Ili će DO napokon postati to što zakoni propisuju da jeste, a što je noćna mora svih gorepomenutih.
Sanaderov ženski WC u Remetincu
Za teoretsku obradu će se pobrinuti zagovornici plana Ribbentrop – Molotov, ups, Merkel – Putin, razni jurodivi, od osječkih prigradskih filozofa, do vodećeg dnevnog lista u zemlji kojem bi više pristajalo ime Sovjetski komsomolec ili Duginove i De Larouchove publike čak i među liberalima. Brat je mio bilo koje vjere bio, samo neka mrzi američki imperijalizam.
Dakle borba, borba gospodo, do istrjebljenja. Točka.
Goran Raguž/Foto:FaH
