PIŠE: Goran Raguž
Sviđalo mi se ili ne, još u zemlji koja grca tonama problema od gospodarskih do demografskih, ministarstvo kulture je njeno najvaźnije ministarstvo.
Jednostavno, dobra većina građana je shvatila da se tek tu pozdravljamo i sa Jugoslavijom i sa njenim naciboljševičkim naslijeđem.
Nije u pitanju Dr. Hasanbegović i njegova osobna ili znanstvena uvjerenja koliko svijest na naciboljševičkoj ljevici i filojugoslavenskim krugovima da je ipak počeo kraj jednog vremena i to nakon 25 godina postojanja samostalne države, rata, prolivene ljudske krvi i svih razaranja koja su nas još jednom dokačila na način kako nas kače odkako nas ima.
Ta svijest i te grupe znaju da su historijski poražene i da im je Dr. Hasanbegović samo odslužio davno zarađenu dženazu. Tu su i vrisnuli! Valjda im je tek tada ušlo u uho da im nesvrstane und socijalističko – samoupravne i nesvrstane domovine Jugoslavije više nema i da je nikada više neće biti. A napose to što im se usudio dirnuti u novce, a time i u vlastiti značaj. I najednom su se svi našli na istoj strani i veleuvaženi akademik Visković i još uvaženija mu Vedrana Rudan. Shvatili su da je to zweigovski postalo jučerašnji svijet, a da je njima ostalo ili luetična smrt ili patetični metak.
Pojma nemam tko je gdja Nina Obuljen, no znam da je u potpunosti diskvalificira za to čemerno ministarstvo podrška poraženih snaga i na ljevici i na desnici. Neće dugo trajati na tom mjestu. Čeka je ili nastavak odbijanja djece od sise ili rađanje nekog novog novca za Žbaničkine blockbustere ili neku sličnu glupost. “Srećom” ova država jedva kucka novac za budžet, pa tu nemam više straha da će knjižare zapljusnuti novi val maoističkog kartela. S uživanjem i cinizmom je gledam u ulozi Ibrahim – pašinog blagajnika iz Travničke kako čuva praznu blagajnu.
Tu negdje je i pitanje komu uopće treba takvo ministarstvo? Osobito ako znamo da je tu glupost izmislio nabusiti De Gaulle e da bi uhljebio jednog jako dosadnog pisca neobično teške naravi Andrea Malrauxa.
Toliko beznačajnog mi da mu tek odnedavno pravilno pišem ime. Zatim su i druge žabe, osobito na socijalističkom istoku, digle nogu. Samo Francuska ili SSSR/Rusija su finansijski bitno moćnije tvorevine i nije ih briga hoće li nekakav Lang u službi faraona Mitteranda stući koju milijardu u nešto.
Republika Hrvatska ne može sebi za “kulturu” i njene “uposlenike” priuštiti milijardu molekula vode a kamoli kuna. Tako da će ministarstvo koje je imalo priliku da bude motor jedne ZDRAVORAZUMSKE DRŽAVNE KULTURNE POLITIKE, završiti svoje poslanje kao ministarstvo koje se svidjelo Vedrani Rudan.
Dakle, zašto mu ona ne bi bila šefica?
Foto:rudan.info
