Prosvjedi na Trgu bana Jelačića, bili su lažni trijumf oporbene desnice kojoj sve više imponiraju stavovi hrvatskog predsjednika Zorana Milanovića. Otpor antipandemijskim mjerama u zemljama EU pruža politička oporba, samo kod nas antivaksere podupiru stupovi vlasti i društva – predsjednik države i Crkva.
Prosvjed potpore „progonjenim“, „obespravljenim“ i „segregiranim“ hrvatskim građanima koji se ni po koju cijenu ne žele cijepiti, odbijaju nositi masku i ne žele držati distancu, ne slijede niti jednu mjeru u borbi protiv pandemije ili negiraju postojanje virusa koji je kod nas uzeo 10 tisuća života, koji ne „priznaju autoritete“ u vladi, stožeru civilne zaštite i u bolnicama, znanstvenim ustanovama i časopisima za znanost, koji bi htjeli izdavati recepte umjesto liječnika, pisati članke umjesto novinara, uređivati privatne medije umjesto urednika i vlasnika, dovesti u red javnu televiziju; u suštini se nije razlikovao od antivakserskih prosvjeda u Europi i svijetu.
Nasilne prosvjede u Nizozemskoj, Njemačkoj ili Sloveniji vodile su šarolike radikalne skupine povezane s političkom oporbom. U Nizozemskoj su to aktivisti ljevičarske organizacije Red Coode (na vlasti je konzervativna Narodna stranka za slobodu i demokraciju).
U Njemačkoj ultradesna inicijativa Querdenken bliska oporbenom Afd-u i američkom „antisorosevkom“ pokretu QAnon, dok su u Sloveniji protiv covid potvrda ustali aktivisti Sorosevog Mirovnog Instituta u Ljubljani. Stvari su tu manje više jasne. U pitanju nije toliko ideologija nego pragma.
Pandemija je postala poligon za beskrupulozne političke utakmice u kojima se oko pitanja „slobode i solidarnosti“ krše moralna načela i doslovno gazi preko mrtvih. Prosvjedi su redovito oporbeni. Oporba ih motivira, podupire ili organizira skrivena iza raznih „slobodarskih“ inicijativa i pokreta za direktnu demokraciju.
Hrvatsko društvo je kroz povijest binarno uspostavljalo svoj identitet (npr. jezik i pismo). Uvijek u suprotnosti s nečim ili u odnosu na, za ili protiv, prijatelje i neprijatelje…
Kroz cijelo prošlo stoljeće u odnosu na Srbe, ali njih više nema, dok je nedijaloški narativ i dalje tu. Partizani i ustaše, Dinamo i Hajduk, vakseri i antivakseri. Tek u pandemiji ova je binarnost pronašla svoj idealni medij, internet, i pretvorila ga u platformu za svrstavanje, gdje čak i u privatnoj komunikaciji dominiraju propovjedi i emocionalni izljevi. Ne razgovor, ne razmjena mišljenja.
Možda je i bolje da se naši međusobni ratovi vode virtualno. Da ne dođe do stupnja nasilne netrpeljivosti u prosvjedima kakvi se događaju oko nas.
Za razliku od većine zemalja EU, Hrvatska je imala nenasilne prosvjede na Trgu bana Jelačića. Iza njih stoji nevladina „Inicijativa prava i slobode“ koja funkcionira virtualno i u tajnosti, pa ih ne možeš prozvati ni za šta, ili dobiti i na jedan broj. U njihovo ime odgovaraju neovisni blogeri i teoretičari zavjere. Eksperti za Antikrista i „tehnologiju sudnjeg dana“.
Korisni su ako iz prve ruke želiš nešto saznati o gospodarima kaosa ili imunosupresivnom učinku mikrovalne pećnice, ali nema vajde ako ih pitaš gdje im Bill Gates, eventualno, može uručiti tužbu za klevetu…
Na protestnim skupovima ovih dana moglo se vidjeti kako Inicijativu predstavljaju, ili u njeno ime govore: fitness trener, vjeroučitelj, certificirani instruktor yoge, bolničarka, student, dragovoljac domovinskog rata i vjernik, diplomirani veterinar, džihadist, medicinar koji je ljude liječio alternativnim metodama u vrijeme dok je bio liječen psihoanalepticima, franjevac i zubar.
Vikalo se u boj u boj, izdaja izdaja, jedan je zapaženi govornik najavio treći svjetski rat. Slušale su se domoljubne budnice. Franjevac je tvrdio da cjepivo ne postoji, pozivao na otpor vragu i novom svjetskom poretku. Zubar je oboljelima od Covida davao savjete o upotrebi Ivermectina, eksperimentalnog lijeka za konje. Bile su to najluđe demonstracije koje konj Emir, dar turskih krajišnika banu Jelačiću, pamti otkad je postao središnja i noseća figura hrvatske metropole.
Po mojoj laičkoj procjeni i izvorima bliskim „Inicijativi“ (koji žele umrijeti u anonimnosti), među suorganizatore bi trebalo ubrojiti i dva hrvatska euroskeptika na proračunu EU. Ivana Vilibora Sinčića i Mislava Kolakušića antivaksera koji medicinsku masku koristi samo kad ide na posao.
Predstavnici oporbene desnice, Mosta i Domovinskog pokreta, pojavili su se na Trgu bana Jelačića kao političke zvijezde. Domovinski pokret doveo je i svoju televiziju, „zagrebački Sputnik“, Z1.
Ako su ovi prosvjedi bili i po čemu potencijalno nasilni i latentno fašistički, onda je to izrazito antinovinarsko raspoloženje na bini i među demonstrantima. Ne sjećam se događaja na kojem se toliko pozivalo na cenzuru, na obračun s novinarima i medijima uz transparente koji dehumaniziraju cijelu jednu profesiju i ljude u njoj. Osim, naravno, agitatora sa Z1 koji su dočekani aplauzom čime je jasno naznačeno tko nije plaćenik, kome se i zašto vjeruje i kako izgleda poželjno novinarstvo.
Najveći aplauz dobio je Miro Bulj ponosni MOST-ov gradonačelnik koji promovira nenošenje maske i policajce nagovara na neposluh, što bi se u „starom dobrom normalnom“ rutinski progonilo po Čl. 37 KZ-a.
MOST se i u drugom mandatu insinuira kao aktivistička platforma, a ne stranka. Gdje god su bili na vlasti nije dugo potrajala jer su, uglavnom, podrivali institucije u navodnim antikorupcijskim nastojanjima.
Uspjeli su srušiti vlastitu koalicijsku vladu, drugi put su bili iz nje izbačeni, a onda su izgubili izbore u dolini Neretve odakle su krenuli da, kako je pisao pokojni Kuljiš, cijelu Hrvatsku pretvore u Metković. Šta da kažeš o stranci koja u koalicijskom ugovoru od partnera traži odgovore na više stotina pitanja, u rasponu od uvođenja gospodarskog pojasa do stanja u nogometnom savezu? Osim da dolazi iz Metkovića.
I Neretljanski gusari imali su više uspjeha u borbi protiv kriminala od MOSTA. Svojedobno su instalirali svog ministra unutrašnjih poslova koji ni jednog HDZ-ovca nije ulovio u krađi, barem za to ne trebaš biti Sherlock, pa ispada da to bolje rade sami HDZ-ovci.
Lani je u skladištu MOST-ove gradonačelnice otkriveno skoro stotinu kilograma kokaina za kojeg, ispostavilo se, nije znala. A i zašto bi kad dolazi iz stranke poštenih boraca protiv kriminala. Biti član MOSTA ujedno je i alibi. Ljudi stvarno pojma nemaju.
Prosvjedi na Trgu bana Jelačića, bili su lažni trijumf oporbene desnice kojoj sve više imponiraju stavovi hrvatskog predsjednika Zorana Milanovića.
I tu dolazimo do naše posebnosti. Otpor antipandemijskim mjerama u zemljama EU pruža politička oporba. Samo kod nas antivaksere podupiru stupovi vlasti i društva. Predsjednik države i Crkva. Naš Bolsonaro i Komisija Iustitia et Pax.
Motivi Kaptola su donekle opravdani. Pandemija je nanijela duboke pukotine u Crkvi. Među antivakserima pretežu vjernici. U prosvjedima je sudjelovao veliki broj klerika i katoličkih laika koji najavljuju neposluh Kaptolu ako se ne ogradi od vladinih mjera. Vjeroučitelji protestno štrajkaju glađu i time pružaju primjer drugima. Situacija na terenu izmiče kontroli
A koji su Milanovićevi motivi? On sam i njegova budućnost.
U pandemiji je napravio sve šta treba. Podjarmio desnicu, MOST pretvorio u svoju gerilu, ekipi iz MOŽEMO uvalio kuma za predsjednika zagrebačke gradske skupštine i svog bivšeg ministra za blagajnika. Ranije je ojadio i obezglavio SDP, ali ga sad žele nazad. I doći će im, u to sam uvjeren.
Predsjednički mandat završava mu uoči parlametarnih izbora. Na vrijeme da se vrati u maticu, okrene kormilo malo u desno, onako kako su napravili danski socijaldemokrati pa sad uzastopno pobjeđuju na izborima. I konačno, na desnom centru zamjeni HDZ. Ako nije mogao postati HDZ-ov novi Tuđman, zašto ne bi bio SDP-ov?
U Hrvatskoj su sva čuda moguća. Molite da se ne dogode.
Gordan Malić/Foto:pxll
