HAVC Afterlife – Projekt Nemesis ide dalje, zaraza se progresivno širi

Preostali nezaraženi pružaju snažan ali više-manje uzaludan otpor korporaciji Umbrella.

Najnovije vijesti medijskih kuća podložnih korporaciji Umbrella otkrivaju nam novog-starog upravitelja podzemnog laboratorija za testiranje najnovijih virusa kojima se oduzimaju i posljednji tragovi ljudskih osjećaja te se subjekte pretvara u strojeve bez uma i duše.

Nakon što je projekt Nemesis otkriven, uz strahovitu žrtvu preostalih nezaraženih koji su uložili vrijeme, novac i zdravlje te dokazali zločinačku prirodu projekta Nemesis, stari voditelj projekta je bio prisiljen dati ostavku. No novi-stari voditelj odlučno opovrgava da je projekt u bilo kakvom zaostatku ili da će biti prekinut.

Prve riječi novog starog voditelja tog jezivog projekta su sljedeće: http://www.jutarnji.hr/kultura/film-i-tv/daniel-rafaelic-novi-ravnatelj-havc-a-netko-treba-braniteljima-objasniti-da-ovo-vise-nije-kinematografija-bitke-na-neretvi/5652595/

“U startu je premalo novca, to je kao kavez s jako lijepim životinjama koje će se početi klati međusobno ako im ne daš dovoljno hrane.”

Dobro, nisu baš prve, ali savršeno pokrivaju bit priče. Radi se o životinjama, kako kaže vođa projekta i laboratorija, to kao prvo. Kao drugo, stvar je ukusa kome je što lijepo, ako su njemu paraziti, hijene, lešinari i stvrinari svih vrsta lijepi tko sam ja da to poričem. De gustibus (et coloribus) non est disputandum.

Da će se životinje početi klati to je sasvim sigurno, jer to i jest priroda životinje, za razliku od ljudi, a tko bi bolje znao o njihovoj prirodi od onoga tko je te životinje proučavao i tko će ih u budućnosti voditi i puštati iz laboratorija među nevine žrtve.

No, krenimo redom, jer je doista bitno znati kako novi-stari vođa misli voditi ovaj ključni projekt multinacionalne korporacije Umbrella, Nemesis. Naime, o tome da znamo koji su im planovi i strategije ovisi hoćemo li izumrijeti ili će neki od nas uspjeti preživjeti i stvoriti slobodan svijet ljudi, u kojem će se djeca smijati i igrati, a ne uz škrgut zubima biti hrana i zabava korporacijskim životinjama.

Tekst u korporacijskom mediju Jutarnji list već u naslovu otkriva tko je glavni krivac za male neugodnosti koje je korporacija doživjela kad se otkrilo da krše sve moguće zakone i da su čak i po standardima korporacijskog svijeta u kojem je korporacija iznad ljudi, zakona i država prelazili te potpuno devastirane norme i službe.

DANIEL RAFAELIĆ, NOVI RAVNATELJ HAVC-a: Netko treba braniteljima objasniti da ovo više nije kinematografija ‘Bitke na Neretvi’

Vidljivo je iz naslova da korporacija nije blagonaklona prema onima koji su kriminal prepoznali i neke od životinja uspjeli odstraniti između ljudi, pa tako bar smanjiti žrtve, ali ne. Novi-stari ravnatelj jasan je da su neprijatelji oni koji na kriminal upozoravaju. Prijeti on da branitelji više neće imati nikakve koristi od korporacije, ali to je prijetnja praznom puškom jer branitelji nisu nikad ni dobili ništa od korporacije, pa čak ni za film Ovčara, ali su zato stradali u operaciji ratnih zločinaca Novakovića (koji je čak zgazio preko 80 i svojih srpskih izbjeglica tenkovima), Štrbca…, u projektu kodnog imena 15 minuta Napijmo se krvi Hrvatima.

Prvi prijepor nastao je između Jakova Sedlara i novog-starog upravitelja laboratorija Rafaelića. Naime gosp. Sedlaru se ne sviđa Vođin stav da filmski žurnali iz onih vremena ostanu u “Jugoslovenskoj kinoteci”. Vođa korporacijskog laboratorija odlučno odgovara gospodinu Sedlaru da je najbolje da tamo ostanu jer su tamo dobro uskladišteni, a neformalno se da iščitati da je stav korporacije da je isto bili ti žurnali u Srbiji ili Hrvatskoj, no kako su to hrvatski žurnali ipak je najbolje da ostanu u Srbiji, jer… dalje nastavite sami.

Također na prigovor gosp Sedlara da se upotreba tih žurnala plaća V.D. upravitelj laboratorija vispreno odgovara da bi ih i u Zagrebu plaćao. Neformalno se da iščitati da je sve to isti i isti klinac i da je bolje da ti novci za hrvatske žurnale ostaju u Srbiji jer su hrvatski žurnali pa je glupo da netko u Hrvatskoj upravlja s tim i zarađuje od toga. Sve jasno? Ako nije to je zato što ne razmišljate anacionalno. Anacionalno = velikospski.

Dodaje upravitelj laboratorija i to da mu se upalila “crvena lampica” i da mu je dao podršku D. Matanić iz čega logički izvodi da su mu dakle svi dali podršku. Pod “logički” mislim na danas razvijenu korporacijsku logiku koja je apsoutno kontrarna svim poznatim logikama u povijesti čovječanstva, uključujući matematičku logiku.

Dalje “apolitični” (kako sam sebi voli tepati) upravitelj laboratorija za sve krivi Karamarka i tvrdi da smo na razvalinama Karamarkove… nešto. Naravno da je prema korporacijskoj logici Karamarko kriv što je bivši upravitelj laboratorija privatizirao laboratorij i protuzakonito na tisuću načina otuđio desetke milijuna kuna, samo ono što se zna, a tek se zagrebalo. “To je sve on kriv” jauče novi-stari upravitelj laboratorija i upire svojim masnim prstićem prema Karamarku koji se negdje u bespućima povijesti još uvijek pokušava dosjetiti u kom je trenutku izgubio bitku sa zaraženim životinjama. Pomoći ću mu, nisi shvatio tko su zaraženi u HDZ-u.

A onda crescendo:

“Pisao sam o kinematografiji u totalitarizmu, u NDH, gdje imaš situaciju da se sloboda kinematografije guši i sada se opet takvo što događa. Ako to mogu spriječiti – super, ako ne – doviđenja.”

Doviđenja… Doviđenja…

Doviđenja… Doviđenja…. Ništa?

Izgleda da nije mislio ozbiljno, no dobro. Jasno je sad već svima da je to samo ona poznata korporacijska logika kad ucjenjuju.

A ucjenjuju na ovaj način:

1. Ima da bidne kao ja hoću inače odlazim jer ste svi vi ustaše.
2. Ako pljačkam nitko nema pravo reći da pljačkam jer ću ja reći da mrzi Srbe, da ima dijagnozu, da je ustaša.
3. Sve što je pogrešno u mom laboratoriju je pogrešno samo zbog nekog drugog, mi nikad nismo krivi i ne griješimo ni kad krademo ili lažemo, svi koji se usude otkriti naš kriminal su ustaše.
4. Ako ustaše budu inzistirali na tome da snimamo i ustaške filmove, koje oni zovu hrvatski filmovi, odlazim, jer sa ustašama koji sebe nazivaju Hrvatima ne želim imati posla. Smrt ustašama, sloboda korporaciji i kriminalu.

Drugim riječima, upravitelj laboratorija nam poručuje sljedeće: Ovo nije vaša država, svi koji ne shvaćaju da smo mi multinacionalna korporacija i pokušaju podvaliti neki hrvatski projekt bit će grubo odbijeni, ovo nije hrvatski laboratorij i što prije to shvatite bit će vam bolje, ne pišite nam i ne tražite pomoć ako mislite raditi nešto pozitivno za Hrvatsku.

Staccato:

Pa, filmska zajednica čeka moje prve poteze, ministarstvo ih čeka, pa i neprijatelji HAVC-a, međutim, stajat ću iza stvari koje napravim i to je jedino što mogu. Ako sve skupa eksplodira, eksplodirat će, ali to nije stvar koje se ja bojim. Mislim da će katarza nastupiti tek nakon izbora ravnatelja, ovo sada je tek tehnička stvar. Nešto kao Februarska revolucija u Rusiji koja je bila samo priprema za Oktobarsku.

Pod “neprijatelji HAVC-a” upravitelj laboratorija misli na branitelje koji su otkrili nebrojeno kriminalnih višemilijunskih radnji. Pod “neprijatelji” misli i pravosudne i druge institucije koje se usuđuju dirati u korporacijski laboratorij. Prijeti, kao i Pupovac – “Letjete će metci”, ili Dačić eksplozijama, tako i upravitelj spominje eksplozije ako se netko suprotstavi neizbježnom – Hrvatska noćas mora pasti.
Usput nam otkriva da imaju strašan i stravičan plan koji uključuje sve nas i o čemu se nas neće ništa pitati.
Bumo vidjeli druže?

Pohvala ludosti:

“Tu je, naravno, pitanje i povrata hrvatske filmske građe, no ne u doslovnom, fizičkom smislu, jer što će nam te stare kopije, nego sve to moramo dobiti digitalizirano, da to svima bude dostupno. Nisu u pitanju samo žurnali iz doba NDH nego i žurnali Zora film iz tridesetih koji su senzacionalni.”

U Srbiji su i mnoga druga blaga pokradena za vrijeme okupacije trećine Hrvatske, kao i arhivska koja nikad nisu vraćena.

Hvala Bogu upravitelj laboratorija je pronašao modus kako ćemo sve to vratiti, ne fizički, jer što će nam stari filmovi, kako kaže upravitelj, nego što će nam i skulpture, slike, umjetnine svih vrsta, osobito one pokradene iz preko 1500 srušenih katoličkih sakralnih objekata. Naš vrli upravitelj ima bolje riješenje, jednostavno sve uslikamo, snimimo i stavimo na CD-e ili “blu-ray”, kako nas uči upravitelj, jer što će nam fizičke skulpture, sike, umjetnine u svakom pogledu, kad je bolje sve to snimiti pa da čitav svijet vidi čime naša otadžbina raspolaže, a mogu doći i sami pogledati “naše” vrijednosti u našoj premiloj Četničkoj Džamahiriji Srbiji, mudro zbori naš mali elegantno mudrošću prepunjeni mudrac.

Inače “mudrac” su nekada babe zvale podlace i lopine, čudno, jelda?

Dakle mudrac nas je počastio i ovim mudrostima:

– Ja mislim jako dugo. Ljudi žele krv. Kod nas je normalno da netko ukrade milijune, svote kakve su u HAVC-u nezamislive, i oslobode ga zbog proceduralne greške. Netko drugi ubije i puste ga uvjetno. Većina filmske zajednice očekuje Hribarovu krv, nekakvu katarzu, a meni je to odvratno. Rekao sam to i na presici, prestanite udarati leš Hrvoja Hribara.

On misli jako dugo – ma ne, nismo uopće primjetili, a kad nakon dugog mišljenja lane, onda opravdava pljačku nekim drugim pljačkama, ubojstvima. Relativizira pljačku, ne priznaje zakone kao ni brat mu leš, tako ga on zove.

Usput umanjuje pljačku u HAVC-u, a svoga prethodnika zove lešom,, kakav mag mudrosti i etike, savršen upravitelj laboratorija za istraživanje novih virusa na nevinim i nesretnim ljudskim bićima. Ovaj će biti legenda, leš je nula za ovoga.

I tako, na valu potpunog ostrašćenog ludila, dojahasmo do pred kraj intervjua sa upraviteljem podzemnog laboratorija, a to znači na početak:

“Kako gledate na situaciju u kojoj se branitelji upleću u unutrašnji ustroj HAVC-a?
– Problem je u tome što njima nitko nije objasnio da ovo više nije kinematografija “Bitke na Neretvi”. Razumijem da bjesne na danski dokumentarni film “15 minuta: Masakr u Dvoru”, koji je HAVC isprva predložio za financiranje pa se povukao, no tu je trebalo stati. Žalite se da nema filmova o Domovinskom ratu? Dobro, a kakve filmove želite? “Bitku za Vukovar”? Tko će to režirati, Sergeja Bondarčuka više nema. Treba s njima sjesti, razgovarati i objasniti im stvari.”

Dakle, kako već napomenuh, ćorak, ali taj ćorak nije upućen ljudima, već onim životinjama s početka priče. Životinjama on obećava da Hrvati neće imati pristup sredstvima, nema veze što jedan Sedlar ima i do sto puta bolju posjećenost premijera nego prvih deset kojima laboratorij dila milijune, nema veze jer Sedlar ima kritičnu manu preko koje se ne može prijeći – Hrvat je i snima filmove u kojima ne blati na svakom koraku Hrvate i Hrvatsku. Nije anacionalan.

Naravno, anacionalnost je pozitivna samo ako pod anacionalnost potpada “Nisam Hrvat i,dapače, mrzim Hrvate”, inače možeš biti srbijanski nacist, primjerice, čak poželjno, to se u odnosu na prvi slučaj također tretira kao anacionalnost, tako mniju one već spominjane životinje, naravno. I za kraj još malo pljuvanja po Hrvatima koji po upravitelju nemaju čak ni osrednjeg režisera, jednostavno nam želi poručiti – “Odjebite, ovo nije Hrvatska!”

A on će, kako vidimo, sjesti i objasniti tim nekim “atavističkim” čudacima koji sebe nazivaju Hrvatima kako stvari stoje i da si potraže neku drugu državu koja se možebitno zove Hrvatska. Nakon tog će otići u Beograd, naime tako te stvari funkcioniraju, i dogovoriti sa nekom srbijanskom tvrtkom financiranje filma “Zagreb vekovni srpski grad” i s obzirom da je film potpuno anacionalan, prema njihovim kriterijima, ladno im dodijeliti 6 milijuna kuna, a drugovi će da ga časte u najbolji restorani i da mu uvale vreću čvaraka da ima putem što grickati.

Za kraj još malo palamudi kako će se ili izdignuti ili samo nastaviti šlepati uz koruptivni kriminalni stabilan sistem, ja vjerujem da je druga opcija realnija. Inače ovo koruptivni kriminalni sistem je zaboravio dodati, a trebao je s obzirom na neshvatljivu razinu stabilnog kriminala i korupcije u HAVC-u, no nećemo cjepidlačiti, pustimo ga da se šlepa ili će nam , kako je već zaprijetio, reći doviđenja!

Doviđenja i zbogom pameti!

AUTOR: S. Špoljarić