Ukrajinski državni i vojni vrh već preko pola godine najavljuju svoju kontraofenzivu koja ima cilj izbaciti ruske snage iz istočne Ukrajine, ali i s Krima.
Oleksej Reznikov, ministra obrane Ukrajine najavljuje da Ukrajinske vojska namjerava izvesti protuofenzivu u travnju ili svibnju, te kaže: “Uvjeren sam da ćemo nastaviti oslobađati privremeno okupirane teritorije kao što smo to činili prije u Kijevskoj, Černihivskoj, Sumskoj, Harkivskoj i Hersonskoj oblasti. Sve će se to nastaviti”.
Parole tipa “oslobodit ćemo Krim” super su za podizanje morala ukrajinskih branitelja i stanovništva i dobivanja izdašne vojne i financijske pomoći zapadnih saveznika, ali je pitanje koliko su one trenutno neostvarive.
U ovom uratku odnosno analizu pokušat ću dati objektivan i realan prikaz što se može očekivati od najavljene ukrajinske kontraofenzive .
Velike ofenzive, o kojima se proteklih mjeseci tako puno govori i na političkoj i na medijskoj razini – sa sobom nose i velike vojne i političke rizike. Prije svega tu mislim za Kijev.
Za vlast u Kijevu rizik je opasan ako ofenziva rezultira velikim brojem žrtava, a što je u sadašnjoj konstelaciji snaga i ruskoj višeslojno, tj. ešalonizirano postavljenoj obrani, čak u tri linije na najkritičnijim i strateški najvažnijim smjerovima – neizbježno.
Velike žrtve mogle bi se opravdati samo velikim uspjesima na bojnom polju. Ali ako to izostane, netko će prije ili poslije tražiti odgovorne glave.
Informacijski rat
Od početka ruske agresije na Ukrajinu vodi se i nesmiljeni informacijski rat. Sve je premreženo dezinformacijama i s ruske i s ukrajinske i sa strane Zapada, s učinkom one poznate da u ratu prva strada istina. Naravno, najviše stradaju obični promatrači – građani, kojima se u svemu ovome nemoguće snaći.
Međutim, propaganda je u ratu nužnost. Njome se pokušavaju zamaskirati vlastiti potezi, a na pogrešne zaključke i analize navesti neprijatelja. To nerijetko odlučuje kako o ishodima pojedinih bitaka tako i o rezultatima samih ratova.
Ukrajina je neosporno u dosadašnjem tijeku rata dobila i dobiva informacijski rat.
Kad govorimo o informacijskom ratu valja reći da će svaki objektivan i profesionalni vojni analitičar sa velikom će rezervom uzeti većinu informacija koju plasira ruska i ukrajinska strana ili dolaze sa strane Zapada (poglavito od raznoraznih vojnih instituta ili Ministarstva obrane Velike Britanije).
Da je tome tako ilustrirati ću vam na nekoliko primjera.
Ukrajinske oružane snage tvrde da su ubile 173.360 ruskih vojnika u Ukrajini od početka rata. Kratka vojna odnosno neovisna analiza pokazuje da su te tvrdnje predimenzionirane te da ih ukrajinska strana plasira u cilju jačanja morala svojih vojnika i stanovništva te slabljenja mora na ruskoj strani.
Vojnim rječnikom rečeno , kada se govori o gubicima, treba razumjeti da se među njima nalaze poginuli, ranjeni, zarobljeni i nestali.
Uobičajena je praksa među vojnim analitičarima da se uzima odnos ranjenih, zarobljenih i nestalih prema poginulima između 3:1 i 5:1.
Dakle, u ratu je broj ranjenih, zarobljenih i nestalih tri do pet puta veći od broja poginulih. Odnos broja poginulih prema teško ranjenim je 1:2.
Znači prema neospornim vojnim standardima, a analizirajući tvrdnju ukrajinske strane da su do danas ubile 173. 360 vojnika, proistječe da je Ukrajina trajno izbacila iz ruskog stroja najmanje 520. 080 ruskih vojnika(173. 360 poginulih i 346.720 teško ranjenih ruskih vojnika).
Naravno da je ta tvrdnja ukrajinske strane klasična dezinformacija koju niti jedan profesionalan i objektivan vojni analitičar neće spomenuti, osim naših „novokomponiranih“ vojnih analitičara koje te tvrdnje uzimaju „zdravo za gotovo“.
Tko se i malo razumije u temeljne vojne činjenice zna je Rusija za potrebe svoje agresije na Ukrajinu angažirala početno između 150.000 do 180.000 vojnika, a nakon toga mobilizirala dodatnih 300.000 vojnika.
Rusija je dosada ukupno u Ukrajini angažirala između 450.000 do 480.000 svojih vojnika, a ukrajinska strana tvrdi da je trajno iz stroja izbacila najmanje 520.080 ruskih vojnika. Malo puno previše. Naravno, riječ je o propagandnim podacima. No, u ratu, poglavito u obrani zemlje, sve je dopušteno, osim izgubiti.
Sankcije koje je EU uvela Rusiji su donijele vrlo ograničene efekte. Mnogi bi rekli da su nanijeli puno više štete samim zemljama EU-a nego Rusiji.
S druge strane, Rusija je uglavnom izvozila energiju te sirovine, što je i prije ove krize činilo više od 80 posto njihova ukupnog izvoza. Dio energije EU i dalje dobavlja od Rusije, a najveći dio ruske nafte i plina je našao nova tržišta u Kini i Indiji koje te energente same koriste ili ih pak “prepakirane” preprodaju na Zapad.
Crno-bijela politička agenda Zapada, u kojoj su svi naši ili njihovi te nema mjesta za neutralnost, dovela je do dalekosežnih geopolitičkih tektonskih poremećaja koji će do pravog izražaja tek doći u narednom razdoblju.
Glasanje u UN-u je pokazalo da većina zemalja svijeta nema namjeru osuditi Rusiju ili joj uvoditi sankcije.
Gotovo čitava Južna Amerika i Afrika te dobar dio Azije su u toj skupini. Zemlje poput Kine i Irana, koje su i do sada bili svojevrsni izopćenici postojećeg međunarodnog poretka, sada su postali otvoreni politički, gospodarski i vojni saveznici Rusije, a što samo po sebi znači i potencijalni protivnici po svim ovim kriterijima Zapadu.
Ciljevi najavljene kontraofenzive, pripreme i stanje na bojišnici
Ukrajinska vojska sad priprema osam brigada pješaštva i dvije oklopno- mehanizirane brigade koje traže prikladno mjesto za ofenzivu. Procjenjuje se da se oko 30.000 ukrajinskih vojnika obučava u zemljama Zapada. To bi moglo biti područje sjeverno od Melitopolja.
U slučaju uspjeha, ruske bi snage s Krima ili s područja Zaporižje i kod Hersona mogle biti odsječene od dostave pomoći preko Krimskog mosta.
Želi li pokrenuti protuofenzivu, nužno je dalje od prve crte i bojišnice okupiti i organizirati resurse za proboj. To bi u ovoj situaciji bilo rizično.
Ako bi Ukrajina probila ruske linije i proširila područje pod svojom kontrolom, Rusi bi još uvijek imali jaku rezervu i velik broj trupa koje bi mogli ubaciti u bitku, Rusi bi mogli Ukrajince napasti istovremeno s raznih strana.
Ako pričeka nekoliko mjeseci, dok ruski potencijal za ofenzive ne bude iscrpljen i Rusija počne trošiti svoje zalihe kako bi hranila aktualnu ofenzivu, onda bi ukrajinska vojska imala više manevarskog prostora da proširi svoju kontrolu čim probije rusku frontu. S istom količinom gubitaka i istim brojem upotrijebljenih vozila tako će se moći osloboditi više teritorija.
Valja znati da cijela Europa u mjesec dana proizvede manje streljiva za Ukrajinu nego što Rusi ispale u jednom danu, onda se vidi kako teško će biti djelotvorno pružiti nužnu vojnu pomoć Ukrajini. I tema tenkova je izuzetno teška.
U javnoj raspravi se uvijek govori: tenkovi da, ali ti tenkovi nekako moraju biti tamo dopremljeni. Oni moraju biti prevezeni, ali brojni mostovi ih ne bi izdržali. Teško je, dakle, dopremiti ih tamo. A ako se jedan tenk pokvari ili ga treba održavati, to se ne može obaviti na licu mjesta, nego ga se mora prevesti možda 900 kilometara natrag, u Poljsku ili Slovačku.
Kad se govori o kontraofenzivi valja imati u vidu napravljenu analizu stanja u ukrajinskoj vojsci koju je napravio Prema toj analizi kvaliteta ukrajinske vojske u odnosu na Rusiju je degradirana, a osnovni razlog tome su veliki gubitci. Naime, u preko godinu dana rata ukrajinska vojska izgubila je veliki broj svojih iskusnih profesionalaca koji su bili na prvim crtama bojišnice.
Ukrajina je rat dočekala sa 400.000 dobro obučenih vojnika. Mnogi od njih su poginuli, a još više ih je ranjeno. Sve to dovodi i do toga da neki ukrajinski dužnosnici dovede u pitanje spremnost Kijeva da pokrene toliko najavljivanu proljetnu ofenzivu koja bi, kako se najavljuje, trebala dovesti do toga da se sada okupirani dijelovi Ukrajine oslobode.
Prema procjenama američkih i europskih dužnosnika u godinu dana rata ubijeno je ili ranjeno više od 120.000 ukrajinskih vojnika( ova brojka je umanjena za najmanje 20%). Točna brojka se ne zna jer Ukrajina čak i od saveznika skriva svoje gubitke. Problem je što su to većinom bili obučeni i spremni vojnici koji su se već prekalili u ratu.
U isto vrijeme gubitci ruske vojske su, kako govore procjene, još veći. Kako god iskusne ukrajinske vojnike i profesionalce koji su poginuli ili ranjeni zamijenili su neiskusni novaci što je promijenilo i profil ukrajinskih snaga. Pri tome ukrajinska vojska ima problem i s osiguravanjem dovoljnih količina oružja, streljiva i druge vojne opreme. Dodatni problem je i njihova neobučenost.
Analitičar Markus Reisner kaže da europske vojske nisu pripremljene na frontovski rat s okršajem topništva. „Svi magazini streljiva su ispražnjeni”, navodi on.
„Neke vojske imaju jedva deset do petnaest tisuća granata na skladištu. Toliko je ukrajinska strana ispaljivala samo u jednom danu na vrhuncu sukoba prošlog ljeta. Ruska strana je tada ispaljivala do 80.000 komada dnevno.”
„Na to Europa više nije spremna. Nakon kraja ‘Hladnog rata‘ sve je preuređeno. Zalihe su bile usmjerene na borbe s pobunjenicima u Afganistanu ili Iraku”, dodaje austrijski pukovnik.
Po njegovim riječima, Rusi nameću takozvani „rat iscrpljivanja“ s utvrđenim položajima. „A on se odlučuje resursima, dakle streljivom. U vojsci postoji pojam gladi za streljivom. Ta glad sada u Ukrajini stupa na veliku scenu.” Reisner naglašava da su Rusi ispalili oko sedam milijuna granata od početka rata, ali da imaju još 13-14 milijuna komada. To, kaže, znači da će nastaviti s ratom iscrpljivanja. Moskvi odgovara i suradnja s Iranom.
„Ruski zračni napadi su daleko jeftiniji nego ukrajinska obrana. Jedna njemačka protuzračna raketa za sustav Iris ljetos je koštala 400.000 eura, a sada oko 750.000 eura. Jedan iranski dron košta oko 20.000 dolara. To je golem jaz u cijeni”, kaže ovaj stručnjak.
Vojna i financijska pomoć Zapada Ukrajini
Administracija predsjednika Joe Bidena je predana izdašnoj vojnoj i ekonomskoj pomoći Ukrajini koja se dosad procjenjuje na 45 milijardi dolara, od ukupno 72 milijarde koliko je ta zemlja primila pomoći. No, već se čuju glasovi u SAD-u koji preispituju razloge da Amerika bude toliko angažirana na, za njih podosta dalekom i strateški manje bitnom, istoku Europe, a umjesto da se više pozornosti posveti domaćim problemima te rastućem gospodarskom, političkom i vojnom utjecaju Kine.
Međunarodna pomoć ostaje ključna za financijsku stabilnost i gospodarstvo Ukrajine. Vladini dužnosnici rekli su da je Ukrajina primila oko 31 milijardu dolara bespovratnih sredstava i zajmova prošle godine. Proračunski deficit Ukrajine u 2023. planiran je na 38 milijardi dolara, a vlada ga planira pokriti stranom pomoći.
Europa je ekonomski div, politički patuljak, a vojni mrav. To je činjenica poznata svima, a i ovih dana dolazi na vidjelo. Iako bi EU izvjesno željela pomoći Ukrajini i puno više, činjenica je da nema čime, osim eurima. Vojna skladišta europskih zemalja su uglavnom prazna, a vojni potencijali na minimumu.
Naravno da državnom i vojnom vrhu Ukrajine nije lako. Zapad očekuje učinkovitu kontraofenzivu, koja objektivno u ovome trenutku može biti riskantna.
Ulog je velik, a posljedice mogu biti dalekosežne.
Pero Kovačević
