HODAK: Ako Putin slomi Ukrajinu, hoće li se Vučić ukazati u Glini

James B. Foley, bivši američki ambasador u Hrvatskoj, direktan je i jasan: “Ako Rusija proguta Ukrajinu i oslabi NATO, to bi ugrozilo i Hrvatsku”. Jasno je to i onima kojima je politika zadnja rupa na svirali, ali ne mali broj političkih idiota u ovoj državi drži se postulata dijalektičkog materijalizma: Zelenski mora pregovarati, puno je žrtava, narod pati, spasit će se mnogi životi i drugo ciljano mlaćenje prazne slame.

Zoran Milanović, htio to ili ne, našao se je u debelom off side-u zaboravljajući ne tako daleku 1991. godine. Isti sirenski glasovi, razni “sladoredari”, čekali su u redu kod Franje Tuđmana. Njemu nisu trebali savjeti nego samo vrijeme. Vrijeme da se naoruža i pobijedi.

Danas je popularna tzv. “Diplomatska Oluja” koja na sreću nije uspjela. Jer da jest, danas bi imali Z4. Ionako nam se smiješi ruski Z. I još nešto. Ukrajini danas pomaže dvije trećine svijeta. A nama je 1991. godine pomagao samo Buda Lončar embargom na kupnju oružja.

Ipak, unatoč svemu tomu, uspjeli smo. Danas se ponavlja, opet ‘old story’. Spasimo jadni ukrajinski narod, Rusi neka uzmu što je njihovo, pa neka Rusi i Ukrajinci odmah krenu u dobrovoljne radne akcije za obnovu zemlje. Idiota nikada dosta, a naročito političkih. Danas od Zelenskog traže ono isto što su svojedobno tražili i od Tuđmana. Da pusti neka bude poražen! I još nešto perverznije.

Tko je najveći krivac za tragediju ukrajinskog naroda? Sami Ukrajinci ili oni koji su ih natjerali da se bore za svoju zemlju? Najlakše je skinuti gaće. Ali onda nema Oluje, Bljeska, traktorijade, pobjede, ponosa, vlastite države i što je najgore, nitko ti ne može garantirati da ćeš te usrane gaće ikada više moći ponovno obući. A život bez gaća je je**ni život.
Ako želiš mir, pripremi se za rat!

Stoga je opet aktualna stara latinska poslovica: “Si vis pacem, para bellum.“

Ako želiš mir, pripremi se za rat!

Događaji se redaju k’o u priči. U srpskoj skupštini na cijeni su direkti, aperkati, krošei… Šoraju se poslanici naroda, psuje se i udara, a Vučić sve mirno gleda. I prosto ne može da veruje. Pomislih što bi bilo da smo mi 1991. godine “popušili”. “Potpredsjednica”  Sabora bi valjda onda bila Vedrana Rudan koja bi, u apstraktnoj priči, zamijenila Milorada Pupovca i pozvala narodnu miliciju da smiri ustaše iz SDP-a. U Beogradu je samo premijera srpske Oluje. Ustaše bi “begali” traktorima prema Italiji, a Srbi iz Crne Gore svojim nosačima avijuna nadirali sve do Karlobaga…. Ako je na redu neka nova Kosovska bitka, tad će Turci da naje*u.

Srbija sad sama financira svoju povijest, svoje uglavnom nepostojeće ratne pobjede. Imam dojam kako se polako javlja nekakav blagi relaks između dva “bratska naroda”. Dačić u Zagrebu, Plenkiju novčić “bratstva i jedinstva”. Očito, po svemu sudeći, opet pomalo “cveta cveće u naše preduzeće”. Još samo da Putin razori Ukrajinu do kraja pa da se Vučić pojavi na granici s novim scenarijem za nove filmove o bratstvu i jedinstvu.

Recimo, zamislite film “Drug do druga grade novu željezničku prugu Virovitica, Karlobag, Karlovac”. Još kažu da je povijest “učiteljica života”. Hrvati su dokaz da je “malo dobrih” ljudi stvorilo državu bez pomoći dežurnih “učiteljica”.

Povijest se pretvara u farsu 

Postoji jedan sloj “manje dobrih ljudi” koji su u jesen 1991. godine kao nositelji stanarskih prava napustili te stanove i prešli na stranu agresora. Sad “dežurna učiteljica” traži, moli, kmeči da se tim “borcima” izgrade kuće i stanovi, i to kao žrtvama rata. To je taj tajanstveni trenutak kad se povijest pretvara u farsu.

Recimo, neki pametni ljevičar s filozofskog faksa lansira mudru izreku “Noću je hladnije nego vani…” Sad vi dumate što to znači…? Onda se dosjetite da to nešto znači, ali možda samo na stranom jeziku. Na kojem? Hrvati barem znaju čuvati svoj jezik. Sjećam se kako su davnih dana stare gospođe, koje su pile kavicu u kavani Medulić, razgovarale na hrvatsko-njemačkom jeziku. Išlo im je odlično. Kad bi, recimo, htjele zamoliti konobara da im donese čašu hladne vode, ležerno bi ga pozvale i rekle: “Kelner, ideš hodaš, mene dodaš, čaša zima voda”. Prekrasni hrvatski jezik kojim su se služili naši stari, a ne ovaj “novo-komponovani” kojim se sve zas*re.

Pučka škola negdje u Lici. Učiteljica traži od đaka sinonim za riječ “očito”. Javi se Mile: “Moj otac vozi jeep BMW, a majka isto BMW. Znači, očito smo bogati”. “Dobar primjer”, pohvali ga učiteljica. Drugi se javi mali Joso: “Moja baba Manda svako jutro oko šest sati uzima sa stola New York Times i odlazi u šumu iza kuće. Pošto baba ne zna engleski ni beknuti, očito je da ide sra*i.” Učiteljica je ostala bez komentara.

Mudre partizanke i njihov ljubimac Fred Matić

Na pomolu je još jedna ozbiljna kriza u Lijevoj našoj. Ženska je mreža Hrvatske zgranuta. Nije im jasan smisao “predstave” moljenja krunice na Trgu bana Jelačića.

Mudre “partizanke” misle da je to prije svega protuustavno, a potom i retrogradno te anticivilizacijski. Ni više ni manje. Ne bi se pridružio tim ljudima, ali što je tu protuustavno, e to znaju samo AFŽ drugarice. One i njihov ljubimac Fred Matić, zvan “punjena ptica”. On se nekako zabezeknuo kad je shvatio da sve to podsjeća na Poljsku i Mađarsku. Pa nećemo se valjda drugovi ugledati u te dvije zatucane države? Možda bolje da se ugledamo na Rusiju i Srbiju, ili na Republiku Srpsku.

Prisjetio se naš Fred lijepih, progresivnih Možemo-vaca kako su se vezali lancima i bacali po asfaltu kad se uređivao Cvjetni trg i gradila Varšavska garaža. To je sigurno probudilo revolucionarne osjećaje kod Freda i Ženske mreže Hrvatske. Imamo mi zgodan uzor za klečanje u paradama ponosa s kojima smo ostavili daleko iz sebe “retrogradne” Poljake i Mađare. Kad se oni slijevaju ulicama i trgovima svake godine, ljubeći se i štipajući se za guzičice, to oduševljava našeg Freda i navijačice iz Ženske mreže Hrvatske. Parada paradira kroz “ceo region”, ali to je “napredno i progresivno”, a ne “reakcionarno” kao mirno klečati i moliti Boga za mir, obitelj, novu djecu.

S ovim poniznim i šutljivim moliteljima samo se sramotimo po “ceo svet”. Borba protiv abortusa je “anticivilizacijska” i “protuustavna”, poručuju Ženska mreža Hrvatske i naš Fred. Osobito sada kad su ljevičari otkrili na globusu Demokratsku Republiku Kongo. Kad kod nas krenu u budućnosti s posvojenjima prepolovit ćemo broj žitelja Konga. Sad ih ima oko 95 milijuna od čega 45 milijuna katolika. Prema tome, rađanje je u Hrvatskoj utopija. Zastarjelo i mukotrpno.

Odeš preko vikenda do Kongo, osvojiš ili posvojiš par prekrasne crne dječice i u subotu se prošećeš s njima na špici. Bez trudova, rodilišta, babica… i svi zadovoljni. Fred, Ženska mreža Hrvatske i ljevičarski mediji. Tko bi dječicu bez muke, neka odmah krene u Kongo na tržnicu…

‘Sreća je da SDP neće skoro doći na vlast, a nesreća je da HDZ ostaje…’

Podsjeća me to na već ispričanu priču mog pok. frenda Vlade Traubera. Dobio Vlado radni zadatak od HRT-a da ode u Beograd snimiti veliku izložbu apstraktne umjetnosti. Vlado i snimatelji zapaze lika kako sa zanimanjem promatra super moderni kip Henry Moorea i nešto zapisuje u knjigu utisaka. Kad je ljubitelj apstraktnih brončanih figura otišao, Vlado otvori knjigu utisaka i pročita: “Idi bre da se lečiš”. To je bila poruka koju je napisao nepoznati ljubitelj modernizma…

Tzv. “provokatori” šalju mi zgodnu stvar. Standardna slika. Grb i Republika Hrvatska. Ispod toga “Agencija za ozakonjenje nezakonito izgrađenih zgrada”. Uz to ide i primjeren tekst: “Za one koji misle da je Alan Ford samo strip i zajebancija…”

George Bernard Shaw je jednom napisao: “Ako se svi konopci pokidaju, čovjek se više neće moći ni objesiti“.

Marcela Holjevca muče podijeljeni osjećaji. Znate kao onaj klasični vic kad ti punica s tvojim novim autom završi u provaliji… Auto je nov novcati, ali punica je punica. No, vratimo se Marcelu i onom što njega muči. “Sreća je da SDP neće skoro doći na vlast, a nesreća je da HDZ neće skoro s nje otići…” Tako izgleda hrvatski pluralizam. Kad vidim tko s nama vlada, pa onda kad vidim tko bi mogao doći na vlast, u oba me slučaja prođe jeza.

Čitam na fejsu da je “Seks kao Coca-Cola”. Prvo Clasik, pa Light i na kraju Zero. Ista stvar je i sa demokracijom. Prvo nada, pa obećanja i onda zero…

Sve zajedno pomalo sliči na česte Internet prevare. Gledam sliku tipa koji je dao 150 eura za spravu za povećanje penisa. Poslali mu povećalo! Internet, Facebook, Twitter… sve nas te mreže danas zasipaju suvišnim i često glupim podacima i informacijama o drugim ljudima, što rade, s kim se druže, ljubuju, koga ogovaraju, na koga troše lovu, pljuckaju li po “velikom vođi” itd. Adio privatnost!

Nekada su takve informacije o ljudima skupljali milicija, UDB-a, KOS i slične službe. Ali te su komunističke službe očito bile puno efikasnije od ovih današnjih. Recimo, UDB-a u ta “stara, loša vremena” ne bi dozvolila da se Hrvatska pretvori u “bermudski trokut” u kojem je nestalo 400.000 ljudi, nestale su brojne firme nakon što su pokradene, baš kao i tvornice, nestale su i milijarde eura iz javnih poduzeća… I na kraju je nestala i jahta ruskog oligarha.

Lova za obnovu od potresa srećom nije nestala. Ona će, kad istekne rok, tek nestati, ispariti…Ta EU “žurba” nije uvijek jasna našim ljudima. Zlobnici tvrde kako je novi ministar graditeljstva navodno rekao da ni Pompeji nisu do danas obnovljeni. Što je provjereno točno.

Zašto se spominju samo fašistički zločini?

Desničari traže odgovor na pitanje: zašto se spominju samo fašistički zločini? Zar ih i komunisti nisu činili? Jesu, ali su kazne odslužili – u partijskim ćelijama!

Milan Ivkošić piše, a Večernji objavljuje u subotnjem broju: “U Hrvatskoj još postoji Srpska krajina povezana s Beogradom”. Radi se naravno o ozbiljnom broju hrvatskih policajaca koji imaju dvojno državljanstvo, a primili su poziv za regrutaciju u srpsku vojsku. U MUP-u se čude i navodno kažu kako nemaju podataka o tome. Kako kaže onaj psihijatar: “Nema zdravih, ima samo nepregledanih.”

Pitam se jesu li slične pozive primili i ostali Srbi koji žive u istočnoj Slavoniji? Ako jednog dana, a možda i prije, Putin slomi ukrajinsku “agresiju” pa se na istočnim granicama pojavi Vučić na putu prema Glini, hoće li ti “vojni obveznici” biti spremni ratovati za drugu državu, a protiv države u kojoj žive i rade? Ako se prisjetimo 1991. godine odgovor je više nego jasan. To uvijek vraća na staro pitanje što bi bilo s nama da smo slučajno taj rat iz 1991. godine izgubili. Srećom Tuđman je svoje “opasne” namjere i ostvario. Ali sad nema “mrzovoljnog” Tuđmana.

Neka druga su vremena. Vučić je stjeran u kut pa kaže: “Možda ćemo morati uvesti sankcije Rusiji.” No, te “sankcije” će Putin i Lavrov brzo oprostiti Vučiću. To je kao jedna poznata vrsta pokera s otvorenim kartama. Vidjeti jasno otvorene karte protivnika i izgubiti, e to može samo, pogodili ste, Hrvatska! Mi još nemamo odgovor na čijoj bi strani, u slučaju novog rata bila hrvatska policija i Podunavlju. Utješno!

Po novome bi se Svjetski dan bijelog štapa trebao upriličavati za one koji ne vide kraj zdravih očiju.

Psiholozi tvrde da je za ljubav potrebna kemija. Plenkoviću i Milanoviću treba poslati popise svih kemijskih skladišta na prostoru Lijepe naša. I stvar je riješena.

Zvonimir Hodak/Foto: Maxportal