HODAK: U Hrvatskoj bi i Tita proglasili ustašom. Grb iz ’74. počinje bijelim poljem

Već neko vrijeme srpski protektorat, a inače poznatiji pod imenom Crna Gora, ima prilično delikatan zadatak da za korist svojeg “drugog oka u glavi” “dejstvuju” kako bi ono postiglo još jednu pobjedu nad genocidnom Hrvatskom.

Tako se sastali “junaci” u bivšem Titogradu i onako “demokratski” izglasaše “Rezoluciju o genocidu u Jasenovcu”. Specijalni rat Crne Gore protiv Hrvatske je započeo, a srpski se posredno samo nastavio.

Režiser ove ofucane melodrame u Beogradu zadovoljno trlja ruke. Zašto se uopće bavim ovim balkanskim “plovećim” kazalištem? Ne bi bilo vrijedno tinte i papira da nedavno u posjetu Crnoj Gori nije bio hrvatski ministar vanjskih poslova.

Velika i moćna Crna Gora pokazala je simpatije i razumijevanje za “tuđmanovce”. Rukovali su se i grlili pred kamerama, izmjenjivali riječi o suradnji, dobrosusjedskim odnosima i slične vanjskopolitičke floskule, ali kad je hrvatski ministar poželio posjetiti hrvatski školski brod Jadran koji su 1990.g. naši dragi “prijatelji” maznuli, dobio je “bugarski grb”.

Sada, kao kruna diplomatske lakrdije, dolazi nam rezolucija o jasenovačkom genocidu po “direktnoj komandi” iz Beograda.

Sada na scenu stupa famozno hrvatsko političko poltronstvo. “Drugom oku” je diskretno dato do znanja da je ovim gafom doveden u pitanje europski put Crne Gore.

Taj “oštar i direktan” potez hrvatske diplomacije izazvao je salve smijeha kod dobrohotnih Crnogoraca koji sada, predvođeni srpskom vlašću, ionako više ne mare postati članicom EU-a. Dosta im je da ih EU obilato financira iz pretpristupnih fondova. Zato su se Crnogorci počeli tresti od smijeha.

Čuli su i za izjavu predsjednika Europskog vijeća Charlesa Michela koji je odmah upozorio “beskompromisne” Hrvate da zaborave bilo kakvo kažnjavanje Crne Gore blokadom pregovora.

Uglavnom, Hrvatsku svatko može pljuskati kako mu se prohtije, bez ikakva straha od sankcija. Ponašamo se tako sluganski snishodljivo da izazivamo gađenje ozbiljnih nacija.

Tko je našim političarima rekao da je takvo ponašanje “duh suradnje i tolerancije”? Ponašamo se kao da nismo dobili Domovinski rat sa Srbijom i Crnom Gorom. Lijepo je biti u dobrosusjedskim odnosima sa susjednim državama, ali samo ako su one korektne u tim odnosima.

Ako nisu, treba oštro odgovoriti kao što to čine normalne države, članice EU-a. Očito naš Ministar primjenjuje ono što je jednom rekao Alan Ford: “Bolje je hrabro se povući nego se kukavički boriti.”

Nedavno je moj klijent koji živi u Norveškoj rješavao neki svoj spor s partnerom iz Murskog Središća. Znao je da je to slovensko ime, pa se zanimao kako se to ime piše u hrvatskom jeziku. Malo se iznenadio da je to hrvatski grad sa slovenskim imenom.

Povijest nam  pišu ‘elitni’ povjesničari

Ok, ima toga i drugdje i nije nešto neobično. Nije to ništa, rekoh. Ali Slovenija npr. ima vojarnu na Svetoj Geri, a ona je odlukom Arbitražnog suda pripala Hrvatskoj. Dugim riječima, postoji slovenska vojarna sa slovenskom vojskom na neosporno hrvatskom državnom području.

Kad sam mu to ispričao, moj klijent “Norvežanin” me sažalno pogledao, ali se pristojno suzdržao od daljnjih komentara. Međutim, ne trebamo se previše čuditi poltronstvu naših političara kad dopuštamo da nam povijest pišu i tumače “elitni” povjesničari poput Klasića, Jakovine, Markovine…

Zašto nam onda ne bi povijest počeli pisati i Crnogorci, Srbi, Slovenci, Mađari, Talijani… Jadna li si Lijepa naša Hrvatska.

Jedna druga moja stranka mi kaže da ima neke kombinacije za biznis, ali ni jedna nije ispod deset godina robije…

Počele su ljetne vrućine i sezona godišnjih odmora. Turisti hrpimice navalili autocestama prema moru. Ogromne gužve, kolone i zagušenja u trajektnim i zračnim lukama. Ministar Primorac može već početi zadovoljno trljati ruke. Bit će love u proračunu! To što su svi na obali opet podigli cijene u nebo jer, naravno, stranci imaju love pa nek’ plate, znači da će naših domaćih turista opet biti sve manje ili će se u moru kupati sve kraće. Ma ‘ko j*be Hrvate, nek’ se dođu kupati izvan sezone kad ionako ništa ne radi u Dalmaciji.

Jugo zastave mogu, a HOS-ove ne?

Konobar: “Ne služimo pijane goste”. Gost: “A debelima dajete jesti!” Možda je nategnuti humor, ali ujedno je i velika planetarna nepravda. Jedni mogu dok drugi “jok”. Tako je i u drugim stvarima. Jedni plaćaju kazne za isticanje legitimne HOS-ove zastave na balkonu, a drugi mogu mahati jugo zastavom na gay paradi u centru Zagreba bez ikakve osude ili plaćanja kazne. A jedne i druge kontrolira ista hrvatska policija. Zato preporučujem svima onima koji vjeruju u bazičnu pravdu citat pokojnog pape Benedikta XVI.:

“Dragi prijatelji, neka vas nikakve nevolje ne paraliziraju. Ne bojte se ni svijeta ni budućnosti, ni svoje slabosti. Gospodin vam je dopustio da živite u ovom trenutku povijesti kako bi, po vašoj vjeri, Njegovo ime nastavilo odzvanjati čitavim svijetom.”

Papa je to koji je ostavio neizbrisiv trag, bez obzira na kratkoću mandata.

Nakon citata bivšeg Pape red je citirati i nekoga s tzv. jugoslavenske ljevice koja se isprsila spasiti svijet od “fašizma” desnice. Evo, neka to bude ovaj puta Lenka Udovički koja svoju antifašističku “borbu” vodi svako ljeto s Brijuna. Mudruje tako naša Lenka:

“Srljamo u novi fašizam koji će prerasti u katastrofu. Strašan je paradoks da se ljudi okreću desnici koja koristi njihovu bijedu…”

Ovo je analiza vrijedna barem još jednog besplatnog ljetovanja na Brijunima.

Draga Lenka, očito ih je tvoja ljevica bacila (ili ostavila) u bijedi. Kad bi naša Lenka barem znala da su najpoznatiji svjetski fašisti Hitler i Mussolini bili također i tvrdi ljevičari. Hitler je 1916. bio član njemačke Radničke partije koja je bila daleko ljevija od njemačke Komunističke partije. S druge strane, Mussolini je u mladosti bio uvjereni komunist. Irski dramatičar i nobelovac George Bernard Shaw bio je oduševljen mladim Mussolinijem. Nije ga se odrekao do smrti 1950. godine.

Naša lijeva falanga je pastoralna i skromna. Oni nam ništa dobrog ne obećavaju i to uvijek ispunjavaju.

Lenkini i Radini partizani povukli se na Brijune.

U ovoj našoj državi dobro se zna tko kakve zastave nosi. Na jednoj strani Lenkini i Radini partizani i dalje nose svoju jugoslavensku zastavu dočim na drugoj strani oni vide same ustaše. Ustašija je preplavila Lijepu našu. Lenku toliko brine “bijeda naših ljudi” da se u panici, zajedno s Radom, svako ljeto povlači na rezervni položaj – na Breone (ili po ustaški) Brijune. Tako se one spašavaju da se, kao naša sirotinja, ne okrenu “desnici”.

Inače, što se tiče desnice tu nam je već odavno nametnuta jedna jeftina šablona. Kao ljevica je socijalna, brine za radnike, penziće i sirotinju, a desnica je uvijek rigidna, beskrupulozna, ekstremna…

Na veliku žalost i stisnute gaće ljevičara, desnica preuzima vlast diljem europskih država jer je narodu došlo do grla i zasitili su se praznih ljevičarskih fraza o ljudskim pravima, pravima manjina, socijalnoj pravdi, toleranciji prema LGBTQ+ populaciji, imigrantima itd. Desnica u Francuskoj doslovce “maršira” na Pariz. Rigidna je nešto k’o Domovinski pokret kod nas. Lenka i ostali ljevičari se zbog toga tresu k’o šibe na vodi. Branit će oni svoje Brijone do zadnjeg besplatnog dana ovog ljeta.

Dobro je nedavno napisao Davor Ivanković da će naša ljevica prije dobiti sedmicu pogodaka na Lotu nego pobijediti na izborima.

A sad da vidite kako su naši manjinci i ljevičari nasamarili naše neuke poltronske političke elite. Netko od zlobnih “desničara” poslao mi je link na kojem je slika hrvatskog grba koji je visio 45 godina u Jugoslavenskoj skupštini u Beogradu Potpisao ga je “Ljubičica bijela”. Lično.

Grb je s crvenom zvijezdom na vrhu.  U sredini je more s hrvatskim grbom koje počinje prvim bijelim poljem. Potpisavši stupanje na snagu Ustava SFRJ iz 1974. “Ljubičica bijela” je imao vrašku sreću što nije živio u današnjoj tobože demokratskoj Republici Hrvatskoj. Inače bi dobio poziv suca za prekršaje i platio bi podosta eura kazne. Eto, lako je bilo u komunizmu “prošvercati” grb sa prvim bijelim poljem. Demokracija se ne da samo tako nasanjkati…

Jedna od legendarnih misli mog prijatelja i akademika Josipa Pečarića je: “Srbi dijele Hrvate na srpske sluge i ustaše. A ja vam ne volim biti sluga”.

Mato Pavić, profesor ustavnog prava u Lijepoj našoj je pomalo začuđen. Ne zna kome vjerovati. Ustavu ili policiji. Ja bih uvijek vjerovao policiji. Kaže Mato:  “Na Dan državnosti policija je oduzimala hrvatsku zastavu ljudima koji slave taj dan. Nekoliko dana kasnije mladi četnici su skidali hrvatsku zastavu, ali od policije nije bilo nigdje traga ni glasa. Kao da smo i dalje u Jugoslaviji.”

Poslao mi je dokaz i slatki video. Neidentificirani srpski turisti skinuli hrvatsku zastavu i pohvalili se video snimkom. Reakcija Dikana na to: “Ma, molim lijepo! Nije valjda opet počelo!?”

Plavuša se tuži prijateljici: “Ja mu pošaljem sliku na kojoj sam samo u gaćicama, a on mi napiše: ‘Jes’ vala i kod nas je vrućina!’ E, moji Ličani.

Evo, nemam više inspiracije jer je vruće, športski TV programi mi “štekaju” pa ne mogu u miru pratiti utakmice. Majstori došli, nešto prčkali, otišli, a program i dalje šteka. Zato je najbolje da umjesto ozbiljnih tema sebe i svoje vjerne čitatelje razveselim samo s još nekoliko zafrkancija.

Radnik oblijeće oko mašine koja mu je “o’fikarila” uho. “Što ti je jado?” upita ga susjedni radnik. “Pa, tražim nešto!” “Ma što bolan?” upita ovaj. “Pa, tražim uho!” odgovori radnik nervozno. “Kojeg će ti vraga sad kad je odsječeno?” upita drugi radnik. “Ma imao sam cigaretu na njemu!”

Muškarci uvijek donose sreću! Prvo je žena sretna s njim, a kasnije bez njega.

Pitali zeca: “Zeko, koja ti je najveća želja u životu?” “Naučiti igrati šah?” “Zašto baš šah?”  “Da pojedem lovca.”

Kaže sin ocu: “Tata, ti si jako dobar čovjek.” “Ma odakle ti to sada, sine?” začuđeno će otac. Sin ga pogleda pun ljubavi pa reče: “Kad ti legneš s mamom, ona mirno spava. Kad legnu oni drugi, mama stalno vrišti!”

Slažem se s Hrvojem Marušićem koji tvrdi  “da antifašist jedino može biti antikomunist! Sve ostalo je laž”.

Carmen Grčić-Tomašić konstatira na fejsu: “Zanimljiv narod ti Hrvati. Vjerojatno jedini narod na svijetu koji proglasi neradni dan da bi slavio svoje ubojice.”

Zvonimir Hodak/Foot: Maxportal