HODAK: Dvije ozbiljne greške Predsjednice ili što Hrvati imaju s Dubrovnikom

Nakon 24 godine ukida se legendarna emisija “Pola ure kulture. “Progresivno” Programsko vijeće HRT-a je napokon progledalo. Drugovi su se 24 godine pitali kamo to vodi?

Od kuda početi? Događaji, događanja i dogovaranja… svih sa svima. Kaže mi moj prijatelj s tenisa Luka Z. (ne smijem navesti prezime jer je SOA u pitanju pa da ga ne prokuže…) s primjetnom sjetom u glasu: “Hodak, Predsjednica je smijenila Matu, šteta, naš je čovik…”. “Kako šteta?”, uzvratih ja. “Sedam godina je bio ministar pa kad je Tuđman umro ‘oprao’ ga je u Pukijevom Nacionalu k’o zadnju gnjidu i demaskirao se kao čovjek i političar”. “Ma ti misliš na Granića!”, živnu Luka…

“Smijenila ti je ona Matu Radeljića, a ne ‘tvog’ Matu”. “Aaaaa, to…”, objesila mi se donja vilica. Ali to nije sve! Podiže Luka glas:

“Znaš li koga je imenovala za savjetnicu?”. “Pojma nemam, ne bavim ti se ja politikom moj Luka”. “Mirjanu Hrgu!”, na to će Luka. Opet mi se refleksivno otelo jedno “Aaaa tu!”.

Ne znam zašto, ali sjetih se u isti čas jedine latinske poslovice koju sam jedva uspio zapamtiti iz šeste gornjogradske gimnazije: “Nomen est omen”. “Aaaa, to je novinarka koja je izjavila: “U srcu sam prava ljevičarka, žalim što Thompson ne razumije sramotu i užas ustaškog režima”. Luka Z. je neumoljiv i odmah dodaje: To ti je ona koja se javno upitala: “Što Hrvati imaju s Dubrovnikom?”.

A što Hrvati imaju s Mirjanom Hrgom šaptom se upitam ja nakon što sam se prethodno hrabro osvrnuo malo lijevo i malo desno. No nije naša Mirjana usamljena u svom neznanju. Isto pitanje sami sebi postavljaju i oni neki “gospari” iz Grada koji sanjaju neovisnu “Dubrovačku republiku”, neovisnu od RH i Zagreba.

Uz njih si isto pitanje postavljaju i razni “gospari” iz Trebinja, Beograda i Podgorice. Prošlo je već puno vremena pa se zaboravlja da su odgovor na to pitanje dali dubrovački branitelji i postrojbe HOS-a nakon 6. prosinca 1991. kad je kulminiralo agresorsko bombardiranje Dubrovnika.

Taj dan bitkom na Srđu uz doprinos IX. Bojne HOS-a Dubrovnik je obranjen. Danas se još samo poneki Dubrovčani, zajedno s Hrgom, pitaju što Hrvati imaju s Dubrovnikom? Osim naravno kostiju HOS-ovaca koji su izginuli na Srđu. Dana 7. prosinca 1991. kao odvjetnik HSP-a i HOS-a sjedio sam u Starčevićevom domu s Paragom i suradnicima te smo bili u isto vrijeme i ponosni i tužni. Ponosni jer je agresor dobio po “onoj stvari”, a tužni jer se najbolji među HOS-ovcima više neće nikada vratiti.

No nova savjetnica je još relativno mlada pa će, vjerujem, jednog dana shvatiti što Hrvati imaju s Dubrovnikom. Popela se na jedno od dva brda vlasti u Hrvata, a tamo imaju odgovore na sva pitanja koja muče neuki puk. Osim naravno na neka… I tako preko noći padoše savjetnici koji su pripadali suverenističkoj struji ili jasnije nacionalnoj struji.

A KGK je pobijedila na izborima upravo glasovima nacionalno svjesnih Hrvata. Jedan je Mate dobio “šimecki”, a drugi trijumfira. No moglo je biti i gore. Mogao je netko žičarom došlepati na Pantovčak, recimo, Vedranu Rudan ako trenutno nije u Beogradu. Na sve to ponosni i tvrdi Hrvateki muče, čkome i misle si “nikada ne pada onaj koji uvijek puzi”.

Modrić je upravo osvojio naslov klupskog prvaka svijeta u Abu Dhabiju pobjedom od 4:1 protiv Al Aina. Kojeg trenira Zoran Mamić. Usput je, ljevičarima uvijek “ugledni“ Guardian, proveo anketu u kojoj je “malo govno” proglašen po tko zna koji put najboljim igračem na svijetu. Luka je dobio čak 246 bodova više od Ronalda te 284 više od Messija.

Pitam se samo čini li se to i vama kao dio globalne klerofašističke zavjere protiv naših orjunaša i progresivnih Večernjakovih sociologa koji tobože kuže balun, Denisa Latina, Šokre Beljaka, Željka Jovanovića, redakcije Novosti i tko bi ih sve pobrojao…

Kad smo već kod najveće “sporedne stvari na svijetu” dobro je spomenuti sportsku redakciju Jutarnjeg. Nakon što je Mamićev kandidat za predsjednika Zagrebačkog nogometnog saveza blago rečeno “popušio”, Jutarnji je bez naznake neke uzročne veze s tim događajem odmah najavio početak kraja Davora Šukera koji je, usput rečeno, predsjednik HNS-a u trenutku najvećeg uspjeha našeg nogometa u povijesti. Drugo mjesto na svijetu. Dobro, Šuker i nije neka posebna persona u nogometu.

Jedva je bio najbolji strijelac Svjetskog prvenstva u Francuskoj 1998. Igrač Reala, Arsenala, Seville, drugi u izboru za Zlatnu loptu Ballon D’or… U trenutku kad nas je doveo skoro do vrha svjetskog nogometa izvjesni Jurnović, zvani Jura, u Jutarnjem piše kako Šuker dobiva kopačku zvanu “Šimecki”. Redakcija, koja se svojevremeno zalagala da se osnuje antifašistička navijačka grupa propalog NK Zagreba, još jednom je promašila prazan gol s pola metra. Naime, isti taj dan kad je trio JJJ nudio prijesni krumpir u vidu Šukerove smjene došla je vijest iz UEFE da će “smijenjeni” Davor 7. veljače 2019. u Rimu  postati dopredsjednik Europskog nogometnog saveza.

To je, naravno, na radost i veselje Jutarnjeg, Večernjeg, Slobodne, Novog lista, Željka Jovanovića, crtača svastike.. najviši doseg jednog nogometnog djelatnika iz Lijepe naše. Inače, godina 2018. je, barem što se tiče nogometa, čisti “san ljetne noći”. Ali kako za koga… da je predsjednik saveza, recimo, Mario Stanić bilo bi znatno manje želučanih problema kod naših “fudbalera”. Hrvatski problem je što su svi “pismeni“ barem što se tiče nogometa. Još od Deklaracije o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika nije bilo toliko “pismenih” navijača.

Kad smo već kod Deklaracije sjetih se jednog starog vica.Na fejsu cinici podbadaju svakodnevno. Od kada smo potpisali Istanbulsku konvenciju i Marakeški kompakt ženama je u Hrvatskoj kao u raju.  Zadar, Karlovac, Požega…

Zadar je epicentar snažnog moralnog potresa koji još trese Lijepu našu. Kriv je naravno odvjetnik, fiškal, koji koristi rupe u zakonu. Zakonu o kaznenom postupku koju pišu svi zvani i nezvani. Svi osim sudaca i odvjetnika.

Naime kaj! I studenti na Pravnom faksu, nakon što pogledaju snimku događaja, od prve će reći pa to je bio pokušaj ubojstva. I bit će u pravu. Nabildani tip pola sata mlati djevojku od 18 godina. Surovo i sustavno. Više puta udara njenom glavom o umivaonik. Glava je vitalni dio tijela… udara je nogom u glavu. Fizički nerazmjer i upornost nasilja od pola sata dosta su za zaključak da je Općinski državni odvjetnik iz Zadra promašio kvalifikaciju kaznenog djela. Izgovor da je podloga za kvalifikaciju bio nalaz i mišljenje vještaka ne drži vodu. U praksi sam imao slučajeva kad je počinitelj pucao u osobu i samo je okrznuo te joj nanio lakšu tjelesnu ozljedu.

Vještak bi povredu kvalificirao kao lakšu tjelesnu. No tužilaštvo bi uvijek imalo u vidu namjeru počinitelja da je htio nekog ubiti. U takvom slučaju nije pravno relevantno je li ozljeda bila teška ili laka nego umišljaj na izvršenje ubojstva.

U Zadru smo imali školski primjer kaznenog djela ubojstva u pokušaju. Branitelj optuženog je imao na raspolaganju dvije mogućnosti. Pojaviti se na raspravi i pozdraviti se sa svojim klijentom koji bi tada otišao u pritvor ili ne doći i tako omogućiti svom branjeniku izlazak iz pritvora. Svaki odvjetnik koji ima i malo hrabrosti i profesionalne etike postupio bi kao i ovaj iz Zadra. Ali kao i obično, naše državno odvjetništvo i sudovi s posebnim potrebama kad zaj….. kanaliziraju bijes javnosti na odvjetnike. Srećom ovaj put bez naročitog uspjeha.

Zadar je preuzeo od Splita vodstvo na tablici gradova s najviše narkomana. Sumnja se da je vodstvo postignuto uz pomoć dopinga.

Nakon 24 godine ukida se legendarna emisija “Pola ure kulture. “Progresivno” Programsko vijeće HRT-a je napokon progledalo. Drugovi su se 24 godine pitali kamo to vodi? Centar za mirovne studije već je razmišljao o podnošenju kaznene prijave protiv Branke Kamenski.

Slobodan Prosperov Novak zloupotrebljavao je dobrotu, liberalnost i velikodušnost HRT-a dokazujući, doduše bez uspjeha, da su Krleža, pok. moj klijent Slobodan Novak, Ivan Aralica i drugi hrvatski književni velikani bolji književnici od Ante Tomića, Jurice Pavičića, Predraga Lucića, Bore Dežulovića, bolji čak i od Vedrane Rudan.

U praksi se opet, lirski rečeno, radilo o lovi. Hrvatske knjižnice nisu pokazivale duboku klasnu svijest i nisu u roku odmah s puno ljubavi otkupljivale knjige iz ergele Jagne Pogačnik. Recimo, knjigu Bore Dežulovića “Pjesme iz Lore” treba otkupiti svaka knjižnica u RH. Idealna je kao podmetač za kristalnu vazu. I ja se osobno osjećam malo zakinut jer ni jedna knjižnica nije otkupila ni jednu moju knjigu “Lijevom našom”. Tješi me što je čitava naklada rasprodana u roku od 28 dana.

Možda je razlog tog meteorskog uspjeha ležao u činjenici da je knjiga izdana samo u 10 primjeraka! Ipak, potpunu tišinu i mrak oko moje knjige prekinula je Branka Kamenski u “Pola ure kulture“. Bio sam tronut kad sam vidio svoju knjigu na Hrvatskoj televiziji. Nije me ni najmanje zasmetalo što je na njoj bila velika i lijepa kristalna vaza.

U svakom slučaju, “progresivne” snage na HRT-u trebale su pune 24 godine da skinu s programa najbolju kulturnu emisiju na “ovim prostorima”. Sad napokon mogu odahnuti  Nina Obuljen, Branimir Pofuk, Ante Tomić i ljubitelji njegovog podoficirskog humora, Veljo Visković, Jurica Pavičić, Miljenko Jergović, Goran Gerovac, Boris Pavelić, Vedrana Rudan… Na fejsu misle da je zabijen još jedan čavao u lijes hrvatske kulture. Možda i jest, ali doći će dan kad ćemo konačno zabiti glogov kolac u jedan drugi lijes. Sad dolazi vrijeme za “kritičko mišljenje i podilaženje dnevno političkim potrebama”.

Kako bi rekao Winston Churchill 9. veljače 1941.: “Ovo još nije kraj. Nije čak ni početak kraja. Ali je možda kraj početka”
Godina 2019. bit će uzbudljiva. Pomalo čak i smiješna. Kao da recimo Slovenci i Austrijanci snime u koprodukciji komediju. Izvrsnu analizu dao Nino Đula u Magazinu Jutarnjeg od 15. prosinca. Malo se kockao i pogodio rekavši “nema toga ne principijelnog što Predsjednica ne bi poduzela ako će joj netko zauzvrat obećati drugi mandat”. Pogodio čovjek k’o prstom u pekmez! Piše Nino nadalje nebuloze da je HNS politička stranka, ali za njega se ona treba zvati Hrvatska narodna statistička pogreška – HNSP.

Opet je pogodio. Zlobno se cereka na spomen Anke Taritaš Mrak dok ona izgovara “Mi iz Amsterdamske koalicije…”. Na makadamskog gradonačelnika “Amsterdamskom koalicijom”. Odlična analiza i zajednički nazivnik iz kojeg se nazire sljedeće: na nacionalnoj sceni ostat će Plenkovićev HDZ i Bandić ako ga zdravlje posluži. HNS će se rastopiti k’o Ledo sladoled u Vrdoljakovoj Ledo škrinji čim nestane struje-vlasti.

Anka Mrak i Josipović, zajedno s drugim lijevim marginalcima, postat će prava statistička pogreška. Ocjena SOA-e odnosno Sigurnosno obavještajne agencije o jačanju četništva u RH pokazat će se ozbiljnija nego se to danas čini. Vukovar je meki trbuh RH. Milaković to vrlo dobro zna pa kaže kako u ratu ne strada uvijek samo jedna strana.

Naravno, nastradali su i pošteni Srbi jer su njihovi sunarodnjaci bili agresori u Hrvatskoj. Jeste li ikada nakon 1945. čuli kako se jugoslavenska narodna vlast javno kaje jer su u II. svjetskom ratu teško nastradali i Nijemci? Započeli su rat i izgubili ga. K’o i Srbi u Hrvatskoj. Izgubili su rat, Krajinu, Crnu Goru, Kosovo, polako se trese i Vojvodina, a stare velikosrpske iluzije se još samo podgrijavaju u pepelu povijesnog poraza.

Milaković i njegovi instruktori čuvaju se kao zmija noge da ne bi zucnuli o etničkom protjerivanju Hrvata iz Cavtata, Slanog, Benkovca, Obrovca, Drniša, Skradina, Vrlike, Knina, Petrinje, Plitvica, Bogdanovaca, Belog Manastira, Njemaca, Ćelija, Vukovara, Saborskog itd.

Sve dok hrvatska diplomacija ostaje okovana u svom povijesnom poltronsko-kmetskom mentalitetu to ćemo imati sve više problema. Razni Vujini, Milakovići… prodavat će svoju pokvarenu bozu, a Hrvateki će se stalno ponovno čudom čuditi. Komšić će čistiti hrvatske kadrove u BiH diplomaciji uz zadovoljni osmijeh Klisovića i Vesne Pusić, ali i uz muk hrvatske vladajuće nomenklature. Ljevica, kako se to od nje i očekuje, misli da će donošenje Deklaracije o položaju Hrvata u BiH dovesti do čistke.

Navodno je kompromisna i nefunkcionalna, bez jasnih stavova države koja se po Ustavu treba brinuti za Hrvate u BiH, države koja je pobijedila u ratu, koja je u EU i NATO-u pa ju stoga nije ni trebalo donositi. Komšić će se i tako ubrzo pojaviti u Zagrebu na “kafi” s Mesićem i Josipovićem. I ne samo s njima. Bit će još dugo tako, sve dok je Hrvatska u svojevrsnom političkom celibatu. Stoga je cinizam i nadalje zadnja linija obrane pred političkim kretenizmom.

Prema pravilima WTO-a o trajanju i kvaliteti proizvoda, Hrvati su u BiH već tako dugo, da im ističe garancija pa ih valja nadomjestiti jednom novom, najbolje onom najbrojnijom nacijom.