Hodak: Historičar Hrvoje Klasić priznao da ga je sramota. Napokon!

Kakve to imamo posljednjih godina kilave godišnje odmore. Sve je predvidljivo. Požari koje izazivaju krijesnice jer do sada nitko ne pronalazi konkretne krivce. Mislim one s imenom i prezimenom. Navodno požare masovno izaziva vrućina, gromovi i svemirci. Svako ljeto šume duž obale i zaleđa gore i gore.

Netko je u jednom TV Dnevniku rekao kako je čudno da uvijek požari počnu par dana prije proslave pobjede u Oluji i Dana domovinske zahvalnosti. Ne znam kako to naše TV stanice nisu izrezale prije emitiranja, valjda je odgovorni drug prespavao. Sad očekujem da se odmah jave naši dežurni lijevi dušobrižnici i zgroze se nad takvim šovinizmom i ognjištarenjem. O požarima i migrantima divaniti ćemo u jesen.

Međutim, pustimo ljetne prirodne nepogode i hajmo na ljepše teme. Na Olimpijadi smo uspjeli osvojiti sedam medalja. Ovako mala zemlja koja ulaže u šport manje od ijedne članice EU-a puna je športskih talenata koji, samo zahvaljujući svojoj upornosti, disciplini, predanom radu i nevjerojatnoj psihičkoj snazi postižu najbolje svjetske rezultate u svojim disciplinama. Naša će Vlada s izdašnom “sićom” nagraditi osvajatelje medalja jer ipak moramo biti štedljivi.

Štedjeti treba osobito na onima koji nas prezentiraju diljem svijeta svojim uspjesima, ali zato treba dobro platiti nesposobne političare koji nas uglavnom sramote. Srećom su na TV-u pokazali koliko će osvajači medalja dobiti u drugim državama pa možemo uspoređivati.

Kako bi opravdao štedljivost naše Vlade, predsjednik Olimpijskog odbora Zlatko Mateša odmah nas je obavijestio da nositelji medalja imaju kod nas pravo na mirovinu. Tako braća Valent i Martin Sinković mogu računati na nešto sitno više od 1100 eurića, a oni sa brončanom medaljom čak na nešto više od 600 eura.  

Vladajući ljetuju u Costabelli. Oni manje vladajući na Korčuli. Jutarnji sve zna. Tako zna pouzdano i da 1,8 posto građana ima na štednji 14 milijardi eura u našim bankama. Šteta što ne možemo saznati i tko su ti sretnici. Znači, ima se! Zato se Ljubljanska banka vraća u Lijepu našu. Vraća se, ali ne vraća lovu našim štedišama!

Meteorolozi su postali zvijezde. Mogu pogoditi baš sve osim prognozu vremenu. 

Naježim se kad se naši ljevičari obraćaju

Nije da smo se u ovim epskim vrućinama smrznuli, ali ja se svaki puta naježim kad se naši ljevičari obraćaju javnosti. Vrijedi malo citirati našeg Antu Tomića: “Mi Hrvati smo nažalost budale…” Da bi to potkrijepio Anti je “tribalo” dvije stranice Jutarnjeg s dvije velike “predsjedničke” slike. Takav medijski poguranac nema ni Dragan Primorac.

Zbori nadalje mudro naš Ante: “Bezobrazni smo i neumjereni. Spasiti nas mogu jedino migranti…” Kako lijepo kaže Tomislav Mihanović “eto nama krova i salame”.

Dok su Engleska, Francuska, Njemačka i skandinavske zemlje na nogama zbog pobune domaćeg stanovništva protiv svih problema koje su im donijeli migranti, po našem jugo-vodniku oni jedini mogu spasiti Hrvatsku. Žučne su polemike Hrvateka oko migranata. Jedni se boje emigrantske najezde, a drugi misle da nema opasnosti od nereda kao, recimo, u Velikoj Britaniji. Zašto? Zato, tješi nas naš Ante, jer domaćeg življa je iz dana u dan sve manje.

Tješe nas i frazom da nije bilo prošlog  svršenog vremena (tj. socijalizma) ne bi bilo ni djece. Netolerantni Englezi nisu zadovoljni činjenicom da su u deset najvećih britanskih gradova načelnici ili gradonačelnici muslimani. Ali kvaka 22 je u činjenici da su svi na tu poziciju došli demokratskim izborima.

Nisu se morali izležavati po asfaltu k’o Tomislav Tomašević, Zdenka Raukar, Bora Radić…  Ante nas je obavijestio i da piše novi roman. Zove se “Nada”. Faktura, Ljevak i ostali izdavači koji su spremni “izdati” čekaju u niskom startu tko će ga smjeti objaviti.

Zastupao sam pokojnog velikana Slobodana Novaka koji je u jednom trenutku bio proglašen idiotom od strane jednog splitskog  orjunaša jer je napisao nešto pozitivno o Franji Tuđmanu. A što uopće smiješ pozitivno napisati ili kazati o čovjeku koji je sve legende o Jugoslaviji bacio u prašinu i stvorio u pobjedničkom ratu hrvatsku državu nakon stotine i stotine godina.

U Hrvatskoj je trenutno na snazi teror lažnih bombi i bombastičnih laži…

Histeorija histerije  na djelu

Na djelu je “historija histerije”. Orjuna i ultra ljevičari “prosto ne mogu da veruju”. U Imotskom je Marko Perković Thompson doveo 50.000 tisuća “zaslijepljenih” ognjištara. Istoričar Hrvoje Klasić komentira: “Sram me je!” Napokon, već je vrijeme za sram. Istoričar nastavlja: “Tako su pozdravljali Hitlerove sluge”. Svaka ti dala, istoričaru!

Četiri godine Domovinskog rata te i takve “Hitlerove sluge” živcirale su razne Klasiće s pozdravom “Za dom…”.  Između ostalog, Domovinski rat donio nam je i pobjedničku toleranciju prema takvima kao što su Klasić, Dragan Markovina, Ivo Goldstein, Tihomir Jakovina i ostali članovi zloglasnog Vijeća za suočavanje s prošlosti. Domovinski rat odnio nam je 402 dječja života.

Današnju mladost koja živi u slobodi i miru (ta tako tragična činjenica za jugofile) slavi na Thompsonovom koncertu pa ih orjuna i jugofili žele pod svaku cijenu pretvoriti u “proustašku histeriju”.

Bravo (ili rio bravo) za profesore povijesti s Filozofskog faksa u Zagrebu! Kad se svake godine u svibnju deru i pjevaju partizanske pjesme u Kumrovcu, to ih ne zabrinjava, ali ovo u Imotskom ne mogu podnijeti. Koji dvostruki moral!

Tin Ujević, genijalni hrvatski pjesnik, koji je 1945.g. od raznih jugofila i orjunaša dobio desetgodišnju zabranu pisanja, a čiji su kip u Imotskom zavili u HOS-ovu zastavu, napisao je u svojoj pjesmi: “U slutnji, u čežnji daljine, daljine; u srcu, u dahu planine, planine; malena mjesta srca moga, spomenik Brača, Imotskog…”

I kad su si umislili kako su sve “posložili”, iza ugla je iskočio Mato Franković, gradonačelnik Dubrovnika, i pokvario im bal vampira. Naša Ivanka Toma je čvrsto uvjerena kako je Matino “ustaševanje u gostima po receptu njegova šefa Plenkovića”. Možda je žena dobila sunčanicu. Evo, što nam sve donose ekstremno visoke temperature. Pritajeni “ustaša” – Andrej Plenković.

Ivanka misli da je Mate “ne znajući kako drugačije privući pažnju” pa je u “sigurnom okruženju braniteljske populacije u Cisti Velikoj zaurlao Bog i Hrvati i Za dom spremni”. Bravo, Ivanka! Nije Mate gradonačelnik Šapca ili Niša, on je gradonačelnik Dubrovnika koji još nije srpski…

Kod naših novinara uvijek ista priča. Neki su nemoralni, a neki imaju dvostruki moral…

Domaćinstva kojima su zbog neplaćanja struje iskopčana, svečano su proslavila Noć šišmiša, tj. snalaženje u postkomunističkom mraku.

Javio mi se i čitatelj moje kolumne iz Belog Manastira. Kaže: “Bavim se poljoprivredom, ali sam propao!” Kamo? “U zemlju!”

Oscar Wilde je surovo iskren: “Neki bi ubili i najboljeg prijatelja ne bi li došli u priliku da mu napišu epitaf.” 

Često se u svojim kolumnama “očešem” o legendarne “profe” povijesti s Filozofskog faksa u Zagrebu. Jedan ljeviji od drugoga. NOB-e, Josip Broz Tito, Sutjeska i Neretva, život i djelo Mike Špiljka, ali ni slovca o strjeljanijima homoseksualaca i neistomišljenika u NOB-u, lažnim legendama o tobožnjim borcima za slobodu i o friziranju povijesti ne bi li se  dobila “podobna” katedra…

Zaraza glorifikacije komunizma i Tita, kao nečeg što je “službena” istina, proširila se poput “svinjske kuge” i na druge fakultete. Što si ljevije, to su ti vrata društvenih fakulteta otvorenija… Čim se uhvatiš za kvaku već si unutra, u zagrljaju svojih istomišljenika. Na tom mitu godinama se grade karijere, pišu knjige, polažu doktorati… Naš Domovinski rat, naša briljantna pobjeda još uvijek za takve nisu niti će ikada biti “tema”.

Nedavno smo saznali za neuspjeli atentat na bivšeg američkog predsjednika Donalda Trumpa. U SAD-u već dugo pada kvaliteta atentatora. Stara garda atentatora “odradila” bi šeprtljavog Donalda u roku odmah. Ovi novi još uče…

To je pomalo razočaralo profesoricu ustavnog prava na Pravnom faksu u Zagrebu Anu Horvat Vuković. Javila se naša Ana na Facebooku s dražesno ženskim komentarom. Prema portalu Narod.hr Ana je pomalo tužna pa kaže: “Umalo. Više sreće drugi put!”

Baš atentatorima ne ide! Odiozni Trump se i ovaj puta izvukao. Dok sam živio u SAD-u vidio sam da se popularnost njihovih predsjednika mjeri na jedan nimalo romantičan način – koliko je za vrijeme mandata otvorio novih radnih mjesta. I točka. Tu je Trump na vrhu.

U prvom mandatu otvorio je više od šest i pol milijuna novih radnih mjesta. To mu je trebalo biti dosta za drugi mandat, ali onda su na scenu stupili “poštanski glasovi” za Joe Bidena. Ti glasovi stižu još i dan danas. Ovaj puta su ga se odlučili drugačije riješiti – snajperom. Na kraju, imam jedno pitanje: je li vulgarno ljevičarenje naših akademskih elita jeftina gluma ili ofucani modni detalj?

Lao-Tse je mudro zaključio: “Pazite na svoje misli, one postaju riječi. Pazite na svoje riječi, ona postaju djela…”

Amerikanac je na Olimpijadi preskočio motkom visinu od 6 metara i 25 cm. Sretnik. Kad ide iz Austrije na godišnji u Hrvatsku on može jednostavno preskočiti motkom k nama…

Na pitanje kad će multikurturalnom Engleskom upravljati crni kralj, dvor bi diskretno mogao odgovorit: “Kad o tome odluči šah”.

Evo, Olimpijada je gotova. Pamtit će se po politizaciji i feminiziranosti, i to od početka pa do kraja. Cura sa karom mlatila je curu bez kare i osvojila zlato. Francuski i olimpijski genij na djelu. Primijetio je to i Alain Finkielkraut, čuveni francuski filozof, pa je napisao: “Francuski genij na otvaranju istakao svojim ne-dolaskom”.

Pod parolom “domaće je domaće” evo nama naših tema. Prva “vruća” dolazi iz Splita. Novi trener Gennaro Gattuso ne vodi na tekmu u Zagreb Ivana Perišića. Stvar je jasna. Ako Talijan tu utakmicu dobije, to mu je “zlatna medalja”. Ako izgubi, put ga vodi u bespuće. Zato, neka igraju samo pouzdani i zdravi.

Moj nekadašnji portal na kojem sam i počeo “kolumnariti” rasplakao se nad tužnom sudbinom Rade Šerbedžije. Uglavnom, Radi su i otac i majka Srbi pa je Radi teško. Pa zar stvarno treba pisati takve jeftine pamflete?

Kad je rat počeo, Rade je otišao na “rezervni položaj”, a kad je rat završio Rade se vratio. Kad su agresori dobili nogom u tur Rade se vratio u “Tuđmaniju” i dobro mu ide. Zagreb, Rijeka, Brijuni… Radi je u Zagrebu i na Brijunima odlično. Hvala Bogu! Sad se čudi rezerviranosti prema njemu.

I što sad? Ono što čudi je činjenica da se je u Domovinskom ratu aproksimativno desetak tisuća Srba borilo na hrvatskoj strani, a o njima nitko ne piše ni riječi niti se trudi da im priskrbi sve što bi im moglo zatrebati. Međutim, nedostatak “oduševljenja” prema Radi i njegovoj ulozi u razrušenom Vukovaru ne ide na onu stvar ekipi. U gori i dalje raste zelen bor… Okrenite se malo i onim Srbima koji su se borili i ginuli za ovu državu. Poanta čitave priče je da nije bitno odakle si nego kakav si…

Davor Ivanković je medijski alkar. Pogađa u sridu. Kaže: “Neki bi sada zbog ‘Jure i Bobana’ slali na Goli otok. Zato se i dalje pjeva, a ‘društveni higijeničari’ ne spavaju.”

Zato i izgledaju tako neispavano. Skandalozno!  U Imotskom su deseci tisuća Hrvata pjevali hrvatske pjesme na hrvatskom jeziku uz hrvatske zastave. Sramota! Zovite odmah Radu, Tomića, Pofuka, Rudanicu, Tomu, Bajrušija… Još Juga nije propala…

Na kraju krajeva i na početku početka, najstariji posao ipak je bio stvaranje svijeta. Crkvenim “krugovima” vraćaju se oduzeti stambeni i poslovni “kvadrati”.

Zvonimir Hodak/Foto: FaH