Hodak: Hrvati u Zambiji, a splitski šeširdžija šuti. Šuti i Mile Kekin

Stigla nam je još jedna zima. Ljudi kojima su stanovi i kuće stradale u potresima i dalje su u kontejnerima. Nitko nije opovrgnuo katastrofalnu informaciju kako je do sada na Banovini obnovljeno slovom i brojem tek šest kuća, a u Zagrebu ni jedna.

Sirotinja nikada nije bila prioritet onim bogatima na vlasti. No, nikad ne reci nikad. Novi HDZ-ov ministar graditeljstva Branko Bačić krenuo je oštro, na prvu loptu. Za početak je zabranio sve nove potrese! Sad je odjednom HDZ-u postalo jasno kako treba cijeli proces obnove centralizirati i ubrzati te preskočiti nepotrebnu administraciju koja koči početak obnove. Kao da oni prije njega nisu to također javno tražili.

Na kraju možda se opet vrate Vanđelić, koji je prvi govorio zašto obnova šteka, i Gordan Hanžek, državni tajnik koji je najviše odlazio na Banovinu, ali u službenom Audiu, pa je morao otići. Možda bi njegov rad bio bolje ocjenjen da je dolazio u Petrinju i Glinu na traktoru.

Dok lijeve “progresivne elite” k’o fol spašavaju siromašnu djecu iz Konga i Zambije, u zemlji se sprema misija spašavanja “drugova” iz LGBTQ zajednice. Platforma Možemo! je ozbiljno podcijenila pravosuđe i zakone Zambije. Splitski glumac Pere Eranović, poznat i po tomu da ne juri dva puta mjesečno u Beograd po “inspiraciju”, dobro je uočio što se ustvari događa.

Vrijedi ga citirati: “Vidite ovu ekipu u Zambiji. Ovu koja je trgovala djecom. Svakim danom sve više dokaza o njihovoj prljavoj i nečasnoj raboti. Čak i da se okrene priča u suprotnom pravcu i da se pokaže da je nepravedno dignuta hajka na njih, ostaje zanimljivom činjenica kako gotovo cijela medijska bulumenta šuti. Ista ona koja redovno raketira sve nepoćudne iz konzervativnog spektra….

Šute i EPH-ovci, nema glasa od splitskog šeširdžije. Mukom je zamukao i onaj ćelavi verbalni nasilnik koji je hračnuo po Vukovaru. Šute i dežurne pravobraniteljice za djecu. Umukle i višestruko rastavljene spisateljice.

Nema Mile Kekina s gitarom da objavi kakav džepni hit. Znate zašto? Jer je cijela ta uhićena ekipa iz Konga dio establišmenta koji već godinama izigrava moralni korektiv. Ta klika udara po moliteljima pred bolnicama i trgovima. Ta klika opravdava upad novinara na tuđi posjed. Ta klika provodi pritisak na referendumske inicijative. Ta klika branitelje naziva šatorašima. Ta klika glorificira pravo na čedomorstvo. Ta klika određuje što je umjetnost…

Ta klika slijedom toga bez pol muke odstrijeli reperski duo iz javnog prostora jer su uvrijeđeni njihovim pjesmama i tako ljudima izbijaju kruh iz usta. Ali zato ta klika u svojim performansama redovno briše usta hrvatskom zastavom. Psuje zadrtu majku ljudima koji ne misle k’o oni. Lijepe svinjsku glavu na fotografiju ministra islamske vjeroispovijesti….

Ta klika je zapravo tek raja, bezobrazna raja čiji je mali dio sada zapeo u državi na čijim televizorima ne postoji ni jedna vrsta šprajca da ih brani izrugujući one koji bi ih sankcionirali. Raja zapela u državi gdje ne postoji ‘Provjereno’ na kojem će se vrtjeti žalopojni prilozi o homofobnoj sredini, gdje transvestit ne može dobiti dijete na ‘izvolite’.  Treba ozbiljno obratiti pažnju na ekskluzivnost tog teksta.

Na tragu toga zanimljivo je i pitanje koje je na fejsu postavila Vesna Vučemilović, saborska zastupnica: “Kad će se DORH uključiti u istragu o posvajanjima iz Afrike?”

Tu se Vesna ne treba brinuti. Upravo je ovih dana DORH “munjevito” podigao optužnicu protiv Ratka Dopuđe i Davora Lukića koji su navodno pred trideset godina raketirali Banske dvore… Da su, apstraktno govoreći, raketirali CK Saveza komunista RH, već bi davno “visili”.

I na kraju pitanje svih pitanja: kakva bi intonacija ove farse bila da su u nju bili uključeni tzv. ognjištari, neki Thompsonov klavirist, bubnjar “Prljavaca” ili menadžer Tram 11? Bi li i onda prvo vladala “gromka” medijska tišina o cijeloj aferi, a potom tekstovi puni suosjećanja s “jadnim” ljudima koji sada sjede u zambijskom zatvoru, a samo su htjeli spasiti nekolicinu kongoanske dječice?

I dok nam svakodnevno svira Radio “Laganini”, daleko smo od laganinija. Rusi imaju svog novog cara – Putina. Na žalost, za razliku od Staljina, Putin je pun nuklearnog oružja. U Prvom i u Drugom svjetskom ratu poginulo je po trideset milijuna ljudi. Treći nije daleko… Hoće li u doglednoj budućnosti stati ovo bezumno krvoproliće? To zna samo Putin.

Ameri testiraju svoju vojnu moć i oružje preko NATO-a, nadmetanje Rusije i SAD-a za primat se nastavlja, a Ukrajina krvari, ljudi ginu, iselili se, a infrastruktura se iz dana u dan pretvara u hrpu ruševina za čiju obnovu će trebati desetljeća. Čak i uz izdašnu europsku i svjetsku financijsku podršku.

Hoće li ipak sve završiti po onoj Porfirijevoj poruci, koju je doduše poslao Srbima u odnosu na Kosovo i Hrvatsku, da su se granice uvijek mijenjale pa će se i opet mijenjati. Možda bi, sukladno toj njegovoj izjavi, Porfirije pristao na mijenjanje granica i gubitak Kosova, e da bi njegova uzdanica Putin (ne-daj-Bože) promijenio granice Ukrajine i zadržao Krim i možda još ponešto.

Nekako mi se čini da je Porfirije zaboravio na tu “jednadžbu” kad je govorio o mijenjanju granica. Izgleda da se to odnosilo samo na proširenje granica Srbije.  Naravno prvenstveno u BiH, ali i u Hrvatskoj.

Republika Srpska nam je odmah tu, nadomak Siska i Zagreba. Vidi se, kad je vedro, sa Sljemena. Srpski svet se nazire, a Hrvateki se zabavljaju svojim medijskim igricama kako da “liberalna” ljevica potuče “zatucanu” desnicu. Za početak, dobro je da smo na Sljemenu postavili topove… Mislim na snježne topove. Bolje išta nego ništa…

Na Krku se snima film o gay partizanima. Komentar na fejsu .”Znao sam da su Mirko i Slavko bili više od drugova.“

Moram se pohvaliti da je moja dugogodišnja kolumna čitana, ali i kritizirana. To je normalno i poželjno. Međutim 80 posto zamjerki odnosi se na to kako ne “udaram” dovoljno oštro protiv onih na vlasti. To je naravno HDZ. Ti “dobrovoljni davatelji tuđe krvi” nikako ne mogu shvatiti neke naoko jednostavne stvari. Sva moja kritika onih na Pantovčaku i u Banskim dvorima je samo obični “ubod komarca”.

Je li se ikada itko od njih zapitao koliki postotak birača je potreban da neka stranka u RH dođe na vlast. Niti 35 posto. U Francuskoj i Njemačkoj je potrebno više od 65 posto, a u skandinavskim država još i više. Zato, dragi moji kritičari, izlazite na te je**ne izbore i birajte one koji će cijeniti vaše glasove, koji će se bojati vašeg gnjeva i koji će slušati vaše mišljenje. Do sada su se samo tresli od smijeha.

A kako je to u pravim, klasičnim demokracijama? Evo primjera. “Veliki” korupcijski skandal prisilio je predsjednicu norveškog parlamenta Evu Kristin Hansen da podnese neopozivu ostavku. Utvrđeno je da je nesretnica koristila stan od pedeset kvadrata koji je pripadao državi. Mogla ga je koristiti ako je njena privatna kuća udaljena od parlamenta najmanje četrdeset kilometara. Njena je bila udaljena samo trideset i sedam km. Naša Eva se ispričala i obećala da će platiti norveškoj državi neophodan iznos kojim je oštetila državu…

Onako usput rečeno, Norveška danas ima suficit od trilion i tristo milijardi dolara, a kad još Eva uplati lovu za nezakonito korištenje garsonijere od pedeset kvadrata…. Za takve standarde se trebaju građani izboriti koristeći sva dopuštena demokratska sredstva, a napose izbore. Tu moje jadikovke na vlast ništa neće promijeniti.

Netko mi je na moj zid poslao sliku platnene vreće za odlazak u trgovinu. Na njoj lijepo piše: “Bože daj mi snage da kupim samo ono po što sam došla.“

Čitam kako je “Srbija mobilizirala dvadesetak hrvatskih policajaca.” Hvala Bogu, znači da su se odnosi napokon normalizirali. Evo nama još jedne, obrnute mirne reintegracije na djelu. Znači da će Vučić uskoro moći sjediti za “okruglim stolom” s ostalim vitezovima.

Hrvatska (i Vesna Škare-Ožbolt) se sa “sjetom” sjeća generala Jacques Paul Kleina, američkog generala, francuskog imena. Zahvaljujući Jacquesu donijeli smo Zakon o oprostu, jedinstven u povijesti ratovanja. Prema tom Zakonu ratni pobjednik oprašta sve onima koji su ga napali, razorili, ubijali, silovali… Kao sad smo kvit. Nemojte nas više napadati, a mi vam sve opraštamo. Čak ćemo vam dopustiti i da mobilizirate “naše” policajce koji su u stvari “vaši”.

Kaže Nikola Kajkić: “Rado idu Srbi iz hrvatskog MUP-a u srpske vojnike.“

Donji Lapac, Knin, Vukovar… Dok Hrvati vraćaju oružje iz Domovinskog rata, poboljšava se položaj Srba koji ga ne vraćaju. Ali zbog tog i takvog oružja Marko Francišković više od godine dana sjedi u Remetincu iako se zna da je Borovo Selo bolje naoružano od ukrajinskih branitelja. Ako uzmemo u obzir srpske policajce s dvojnim državljanstvom koje Srbija mobilizira, onda opet treba uvježbavati poticajnu pjesmu: “Bože čuvaj Hrvatsku…” Kao to će nam pomoći… Uglavnom, “mobilizovani” srpski policajci su se odlučili. Hrvatska im je bila kao mater koju su sisali do kraja.

Evo nove provokacije na mom zidu. Slika povodom dolaska talibana na vlast u Afganistanu i tekst: “Dolaskom talibana na vlast, oko 200 tisuća ljudi otišlo je iz Afganistana.“

Druga slika: Hrvatska i Vlada pa slijedi tekst: “Dolaskom HDZ-a na vlast oko 500 tisuća ljudi otišlo je iz Hrvatske.” Dok sam bio tri godine odvjetnik HSP-a, sjećam se da je pred izbore 1992. godine tadašnji predsjednik HSP-a Dobroslav Paraga izjavio otprilike ovo: “Ako ne pobijedi HSP nego HDZ, bit će Hrvata po bijelom svijetu kao jeftinog roblja i radne snage.”

Sad gotovo više nema HSP-a, ali Hrvata opet ima po cijelom svijetu.

Pogodite tko je pobijedio u ratu Vlade i trgovaca? Kažu na fejsu: “Plašenje trgovaca Državnim inspektoratom isto je kao i plašenje pedera golom guzicom.”  Vlada poziva trgovce na razumno postupanje, ali ništa ozbiljno ne poduzima da vrati cijene na one od 31. prosinca prošle godine. Kažu da Državni inspektorat “češlja” frizere i ugostitelje, ali što je s ostalima? Valjda su ćelavi pa ih ne treba češljati.

U Saboru se vode isprazne polemike. Za to vrijeme se u travnju očekuje veliko poskupljenje struje. Jedino se još “trofazni” nisu oko toga oglasili. Čekaju upute…

Slika tjedna je, možda čak i za Marićevu “ćirilicu”, kad veliki i tobože kompetentni političari sjede negdje u Belgiji za stolom i razglabaju, a Vučić sjedi sam, k’o “Pale sam na svijetu” u drugom redu. Sve izgleda čak i pomalo duhovito. Da se tamo kojim slučajem našao Vlatko Maček, on bi morao sjediti ispod stola.

Nakon pobjede desnice u Italiji, navodno su se istarski antifašisti požurili sa sankcijama prema susjednoj Italiji – smanjuju slova na talijanskim nazivima ulica.

Na Kosovu je krajnje napeto. Vojni analitičari analiziraju vojnu snagu Srbije i Kosova. Srbija je naoružana do zuba. Nabrajaju avione, tenkove, helikoptere, dronove….

Međutim, našeg isusovca patera Iku Mandarića ne zanimaju dronovi. Njega zanima koliko Srbija ima traktora. Čini mu se da će Srbi na Kosovu s protekom vremena doživjeti reprizu onog što su u kolovozu 1995. doživjeli u Hrvatskoj. Možda pater Ike zna… On sigurno ima dobre kontakte s “onima gore”.

Još jedna provokacija na fejsu: Markov Trg, slika Vladinih zgrada okruženih željeznim ogradama i tekst: “Zna li se je li možda Schengen stigao na Markov trg?” Isti pošiljatelj odmah šalje i sliku nasmiješenog Hitlera koji se hvali: “Ja sam odavno bio za Europu bez granica…”

Zvonimir Hodak/Foto: Maxportal