Nakon bitke na Kosovom polju 1389. godine, naša susjedna država Srbija doživjela je još dva poniženja. U Dalmatinskoj zagori, tamo oko Knina, skupljaju se “povratnici“ i uz tugaljivo pjevanje oplakuju tužnu kosovsku sudbinu te još tužniju sudbinu đenerala Ratka Mladića.
Dobro je uočio Patrijarh Irinej, i sam vrstan “arhajski pevač“, da je kazna doživotnog zatvora “sasvim očekivana jer su to vražja dela koja rade svjetski moćnici“.
Pupovac se još nije izjasnio. Treba mu valjda malo više vremena da se pribere.
Međutim, Irinej ima jasnu viziju: “S tom se nepravdom možemo boriti jedino tako što ćemo voditi računa o sebi, biti jedinstveni…“ Poubijati preko 8.300 nenaoružanih ljudi u tri dana i sada govoriti o “nepravednoj“ presudi?
Koliko bi njegov Ratko morao pobiti ljudi da bi presuda bila pravedna? No, mit o “narodnom heroju“ Ratku Mladiću bit će jači i od Haaga i same presude. A možda za par dana dožive novu satisfakciju nakon konačne presude tzv. ”Bosanskoj šestorci”.
Ako bude tako, bit će to, naravno, zahvaljujući poltronskom povjerenju naših političkih elita u znanje, kvalitetu i objektivnost sudaca u Haagu. Sjetite se Alphonsa Oriea, “vrhunskog pravnika“ iz Groningena, suca sa najviše izrečenih presuda i “vražjih djela“ kako nas podučava Patrijarh Irinej. Vrli sudac Alphons bio je i odvjetnik koji je na haaškom tribunalu branio Duška Tadića, bosanskog Srbina optuženog za ratne zločine.
Pripremajući obranu Tadića, Orie je došao u bliske kontakte sa srpskim državnim i obavještajnim strukturama što se kasnije itekako osjetilo u obrazloženju prvostupanjske presude Gotovini, Markaču i Čermaku. Kad je drugostupanjski sud uvažio žalbe i sam meritorno presudio mislili smo da smo “vrhunskog pravnika“ ostavili njegovoj savjesti i presudi od 24 godine za jednog poginulog Srbina prilikom “prekomjernog granatiranja“ Knina.
No, eto ga sada s presudom “časnom“ Mladiću kojem bi doživotnu kaznu zatvora morali izreći čak i hrvatski suci koji su u stanju u pet šest postupaka za redom osloboditi Matiju Babića. To je naš narodni autohtoni odvjetnik koji iz svakog sudskog postupka izlazi sve jači i neviniji.
Dakle, u presudi vječnom Mladiću nema ni traga o Slobodanu Miloševiću, velikosrpskoj agresiji kao i o zločinima počinjenim nad Hrvatima u Hrvatskoj. Ni riječi o scenariju iz Beograda po kojem su se događale oružane pobune u Srba u RH i BiH. Nema ni riječi o pupčanoj vrpci između Miloševića i JNA s jedne strane i paravojnih postrojbi kao što su Beli orlovi, Crvene beretke, Škorpioni, Arkanovci i dr.
O ideji velike Srbije ni riječi. Ali zato 29. studenog možemo doživjeti pravosudni horor koji će dobro uzdrmati poltronsku i kmetsku hrvatsku dušu. Potvrdi li se presuda Praljku i drugovima imat ćemo amnestiranog Miloševića i osuđenog Tuđmana!!! Tako će, doduše zakašnjelo, biti potvrđena teza Snježane Pavić o zadnjem čavlu u Tuđmanov lijes. Tako bi “vrhunski pravnici“ mogli u Haagu odraditi su svoj dobro plaćeni posao prije ukidanja suda.
Za rat, razaranja, ubijanja, Ovčaru, Šabrnju, Vukovar, Dubrovnik, Saborsko…krivi su razno razni Mladići, Karađići, Babići, Martići, Biljana Plavšić, Slobo i njegovi đenerali Kadijević, Adžić i Mrkšić, ali osim Biljane i Karađića, svi su manje-više ostali nedodirnuti ”rukom haške pravde”. Stoga ne treba čuditi kad se danas Vučić i bratja u čudu pitaju “tko nas to bre zavadi?“
O kakvim “vrhunskim pravnicima “ se radi zorno pokazuje tvrdnja u presudi Radovanu Karadžiću kako je Republika Srpska osnovana protiv volje Slobodana Miloševića. Sloba “prosto nije mogao da veruje“ i strašno se naljutio kad je čuo da su osnovane Republika Srpska, SAO Krajina, a potom i SAO Paolo u Brazilu… Što, bre, naši rade u Braziliji?
Usput, bio sam više od godinu dana prvi hrvatski odvjetnik koji je branio u Haagu. Dovoljno da demaskiram jeftinu floskulu u “uglednim pravnicima“ koje su anglosaske države slale u Haag. Obratno.
Najbolji suci i tužitelji ostajali su za domaće sudove, a likovi kao Carla del Ponte i Orie su bili poslani da vode postupe u Haagu. Sjetite se samo kmetskog i poltronskog ponašanja Sanadera i Kosorice kad su našu Carlu dočekivali u Zagrebu u stavu mirno. Zatvarali su ulice, zatvarali branitelje zbog tobožnjih “topničkih dnevnika“ itd.
U srijedu 29. studenog, uz Snježanu Pavić, mogli bi “živnuti“ i Carla del Ponte, Izetbegović, gledatelji Žikine dinastije, Dragec Pilsel, Ivo Komšić, Jurica Pavičić, Ante Tomić, Miljenko Jergović, Jelena Lovrić, Žarko Puhovski, Branimir Pofuk, svećenici iz Vrhbosanske nadbiskupije, Ivo Banac, Ivan Zvonimir Čičak, Manolić, Mesić, Josipović, Dejan Jović, Šesta Lička iz Jutarnjeg i Večernjaka, Nenad Stazić, HDZ-ovi koalicioni partneri HNS, Rada, Radin, Pupovac, Dubravka Ugrešić, Slavenka Drakulić, Aco Stanković, Vesna Teršelič, Elizabeta Gojan, Maja Sever, Denis Latin, progresivni studenti Filozofskog faksa…i vjerujte kad bi imao vremena i prostora mogao bih ih sažeti u knjigu debelu skoro kao Biblija.
I da ne zaboravim, na početku kolumne napisao sam da je Srbija nakon Kosovske bitke doživjela ni kriva ni dužna još dva poniženja. Naravno, ne mislim na Kosovo, Crnu Goru, Oluju, Bljesak, istočnu Slavoniju.
Uz “nepravednu“ presudu Mladiću ovih dana u centru Zagreba, u srcu ustašije, dogodio se teški proustaški incident. Kako je i svjetska moda da “pravovjerni“ kamionima “upozoravaju“ nevjernike da se opamete i poklone Alahu tako je jedan ustašoidni lik za volanom kamiona tresnuo i pogazio nikog drugog nego Nikolu Teslu.
Vlasnik ljevaonice Damir Ujević potvrdio je da su “lakše tjelesne ozljede“ kipa Nikole Tesle nastale tako jer je našeg Nikolu na ugle Preradovićeve i Massarykove tresnuo kamion. Naravno, namjerno!
To je inače dio grada u kojem je nekada u gostionici “Blato“ stolovao Tin Ujević… tu se sad otvaraju razne kombinacije. Tin se jedno vrijeme “bavio“ ustaštvom. Stoga treba pritisnuti ovog sadašnjeg Ujevića. Očito se radi o crnom, klerofašističkom nasrtaju na našeg Nikolu.
Usput rečeno, nedavno je od ustašoidnog kamiondžije stradao i meteorološki stup na Zrinjevcu, ali za sada prevladava mišljenje da se ne radi o hrvatskom nacionalizmu.
Za razliku od engleske letjelice BEAGLE 2 koja se spustila na Mars sa ciljem da utvrdi imali gore života, srpska svemirska sonda prizemljit će u okolici Vukovara da utvrdi ima li tu suživota.
U RH prevladavaju nizovi bizarnih, veselih i žilavih duela između superiornih desničara i ljutih i nabrijanih ljevičara. Aco Stanković ima relevantan dokaz da se od devedesetprve do kobnog 5. kolovoza 1995.g. na ovim prostorima vodio ”građanski rat”.
Seljaci su se mirno bavili oranjem i kopanjem, stokom sitnog zuba, a građani su nepotrebno ratovali. Morat će opet svjedočiti Joža Manolić koji je ovih dana nadživio i Charlie Mansona pa se Joža osjeća pomalo usamljen.
Aco je pozvao u Nedjeljom u 2 normalnog Srbina Peđu Mišića koji je rat proveo braneći RH u HV-u. Njegov brat otišao je na drugu stranu s majkom i služio u agresorskoj vojsci. Ne samo da su dva građanina ratovali jedan protiv drugog nego je to, po Acinom uvjerenju, sličilo i na brato-ubilački građanski rat. Javila se i stara dobra HRT koja je na brzinu skupila nešto građevinskog materijala i ogradila se od Ace.
Na fejsu zlobnici tvrde da je HRT-a primijenila prema drugu Aci najblažu kaznu propisanu Statutom Saveza komunista Hrvatske. To je već dobro poznata, stara jugo špranca: pojavu osuditi, a druga spasiti.
Drugovi s HRT-a uzeli su Aci kao olakšavajuću okolnost iskreno priznanje da je radio za Udbu.
Pojavio se, naime, na fejsu faksimil Acinog razgovora za Slobodnu Dalmaciju od 7. veljače 2006.g, u kojem je olakšao dušu. “Priznajem, bio sam u Udbi, u tom trenutku puno mi je značilo, bio sam zaveden. Marčinko i Dujmović su me nagovarali, ali tada sam vjerovao u Jugoslaviju.
Bilo je to jače od mene“. Kad bi svi imali hrabrost to priznati kao Stanković ova zemlja bila bi barem lišena laži i farizejštine te mnogih lažnih demokrata. Evo, na primjer kako progresivni Nenad Stazić komentira kolonu sjećanja 18. Studenog o.g. u Vukovaru: “Današnja obljetnica u Vukovaru mi je izgledala kao tipično veličanje ustaštva, dovoljno je bilo vidjeti te vojnike koji govore “pozor“, a potom dignu ruku na desni dio glave i salutiraju, zbog toga moja noga tamo nikad nije kročila!“
Stazić sve vidi. Pravo oko (s)okolovo..
Po njemu i dalje drži vodu teorija da je rat bio dogovoren između Tuđmana i Miloševića. Dogovoreni građanski rat! Tuđman se bio dogovorio sa Slobom da Slobo izgubi rat. Svaka čast! Sad se vidi kako drži vodu teza o 48 sastanaka između Tuđmana i Miloševića o dogovorenom ratu. Sad je sve kristalno jasno. Bio je to dogovoreni rat u kojem su jedni građani bili naoružani lovačkim puškama, a drugi tenkovima i pogađali ciljeve s MIG-ovima 21, puni vojne tehnike, znanja i logistike.
Međutim, lukavi se Franjo ipak uspio dogovoriti s tolerantnim Slobom da ovaj put on dobije rat.
Drugi put će Slobo dobiti neki drugi dogovoreni građanski rat. Kako se ne bi otkrio dogovor, građani s istočne strane malo su raketirali Banske dvore dok su razgovarali Tuđman i Ante Marković. Sve potpuno fingirano.. i nikome ništa! Štetu je pretrpjela samo moja supruga koja je baš tada bila u Banskim dvorima kao predsjednikova savjetnica. Od eksplozije su joj popucale čak najlonke na nogama. No pošto smo znali da se radi o dogovoru, oprostili smo Srbiji taj trošak. Kad joj je hrvatska država mogla oprostila četrdeset i dvije milijarde eura, što sitničariti…
Igor Mandić je u Beogradu kuhan i pečen. A u Zagrebu potpuno sirov…
Uporna, izdržljiva do krajnjih granica, Marina Šerić na čelu “Šeste ličke“ vodi rat do istrebljenja protiv “predatora“ Donalda Trumpa. I uspjet će jednog dana, siguran sam. Čim mu istekne drugi mandat izletjet će iz Bijele kuće. Tema su joj ovaj puta napastovanja holivudskih producenata mladih 60-70 godišnjih glumica.
Jedna je pokazala koljeno za koje ju je predator uhvatio pred 50 godina. Koljeno je izgledalo kao koljenica…
No, naša Marina ima “čvrst“ dokaz da je i Trump seksualni predator. Dokaz je “neutralna“ i objektivna Michelle Obama koja je za vrijeme predsjedničke kampanje upozoravala da je Donald predator koji verbalno i fizički napada žene. Kao što vidite zaista jak dokaz! Ak’ je do svedoka, kravica je naša, rekli bi naši Zagorci.
Zaboravile su naša Marina i Michelle Obama na demokratskog predsjednika Billa Clintona i Monicu Lewinsky koja je upamćena kao najosramoćenija žena 20. stoljeća te koja je bila zbog ”visoko moralnih demokrata” na rubu samoubojstva. I tu je postojala relevantna svjedokinja, Trumpova protukandidatkinja, gospođa Clinton. Međutim, sve to ne dira Marinu i ona je i dalje zgrožena. Republikanska stranka nije se navodno distancirala od svog člana koji je seksualno zlostavljao djevojčicu od 14 godina.
Ako je to točno, onda je to sramotno. Ali nitko ne komentira činjenicu da je liberalna i sekularna Francuska ovih dana spustila dobnu granicu za spolni odnos na 13 godina!!! Pedofili svih zemalja razveselite se!!! Možete si zamisliti oduševljenje Aleksandra Štulhofera i Dubravka Lepušića.
Svijet je napokon shvatio. Kad smo već tako osjetljivi na veze s djevojčicama, podsjetimo se na Ruskinju Pelagiju Denisovu Belousovu koju je naša “Ljubičica bijela“ 1919.g. oženio u dobi od 14 godina. Za taj revolucionarni brak novinarke iz Šeste ličke misle da je za ono doba bio vizionarski pogled u budućnost te da je na kraju doveo do toga da je danas i Emmanuel Macron počeo sa spuštanjem dobnih granica.
O svemu tome naše feministice ni mu. Ali kad bi se iznenada pojavila još jednom Judith Reisman u Hrvatskoj, odmah bi one sve skočile na noge lagane… Pa kad bi se i dokazalo da je zločesti Donland uhvatio neku žensku samo za tur bez puse, to bi mu potpuno srozalo ugled u EU.
Naime, pravi muškarci u dobroj, staroj pokvarenoj Europu, kao što je npr.: Jean-Claude Juncker, uhate našeg Plenkija pred TV kamerama za tur i pošalju mu pusu. I to je baš ”slatko”, onako ”prijateljski” čin! Da je to, apstraktno govoreći, napravio Trump, Marina bi osobno otišla u Bijelu kuću i smijenila ga na licu mjesta. Uglavnom, dvoličnosti i ideoloških gluposti u nas i oko nas koliko ti srce želi.
Njemačka optužuje Rusiju za fašizam. Srbi optužuju Hrvatsku za agresiju.Sjeverna Koreja optužuje USA za diktaturu, Irinej optužuje katoličke biskupe što se nisu ispričali SPC za sve zločine u “građanskom ratu“ 90-tih godina, Slovenci optužuju Hrvatsku što ne priznaje arbitražu u kojoj su uhvaćeni kako varaju itd. itd.
Novi Zakon o arhivima i arhivskoj građi ponovno, po nalogu HDZ-a, ograničava dostupnost važnih podataka o suradnicima Udbe.
Međutim, šef Državnog arhiva Dinko Čutura, vjerujući kako su svi osim HDZ-ovaca ovce koje se može uvjeriti da je mrak i kad sunce sja, tvrdi da će novim zakonom svima biti olakšan uvid u arhivske materijale, osim onih iz doba tranzicije – od 30. svibnja do 22.prosinca 1990.g.
Čudno kako Čutura misli da nitko ne kuži zašto su baš u tom razdoblju arhivi ostali zatvoreni. Baš su ti arhivski dokumenti najzanimljiviji znanstvenicima, ali i širokoj hrvatskoj javnosti da se napokon vidi kojih je oko tisuću udbaša bilo baš tada transferirano u HDZ. Mogao bih još dugo i dugo pisati i nabrajati primjere dvoličnosti političke nomenklature Lijepe naše.
Ali čemu? Psi laju, a njihove karavane prolaze…
Domaće gangstere nije moguće uhititi zbog neplaćanja poreza poput Ala Caponea jer je kod nas nije sumnjiv onaj koji ima čime platiti.
