HODAK: Ima li Hrvatska političara koji može odgovoriti Vučiću i Pupovcu ili su svi poltroni

Riječ “nijansa“ je ženskog roda što samo po sebi ne znači odmah nešto loše. Ponekad je to fina i neosjetna razlika, jedva primjetan prijelaz iz jednog u drugo. Ali ne u Hrvatskoj. U Lijepoj našoj nema postupnog prijelaza, naše nijanse su poput balvana, još bolje, poput legendarne “balvan revolucije”.

Naša omiljena lijeva medijska falanga dalekovidno i senzibilno kao “beli” orao s vrha Dinare uočava svaki “ustaški” trun u hrvatskim očima, ali je potpuno slijepa na sve veće jugobalvane pred njihovim zaslijepljenim i krmeljavim jugonostalgičarskim očima.

Predrag Mišić je srpski dragovoljac Domovinskog rata. I nije jedini. Na fejsu je objavio “Proglas svim Srbima u domovini jednoj i jedinoj Hrvatskoj”. Mišić zna da je taj proglas čista utopija, ali bez obzira na to dobro da ga je napisao.

Kaže: “Pitam se kad nam se to dogodilo. Svi skočili na zadnje noge, ritaju se. O jednoj običnoj kafanskoj tučnjavi raspravlja Europa. Miki poziva američke nosače zrakoplova da stanu u obranu srpske nejači. Njih troje dobilo po tamburi, zasluženo ili ne… Alo, jučer je jedna od najmlađih žrtava Ovčare Igor Kačić imao rođendan. Tko je Irenu pitao kako je? Prekjučer je Luka Adrijanić…

Stotine tisuća izjava od Milorada Pupovca o ugroženosti Srba, Vučića, Dačića, k…a palca. Vrli novinarčiću, da nije bilo Velimira Bujanca, o meni i deset tisuća mojih sunarodnjaka se ne bi nikada čulo u medijima”. Danima slušamo, gledamo i čitamo kako se Hrvatska pretvara u NDH.

Hasanbegović pita: “ako je to točno je li Pupovac onda okupator ili sluga okupatora?” Na fejsu se čude: “Nisu mi jasni ovi Srbi povratnici, ako su 1995. godine bježali od ‘ustaša’ zašto su se onda vratili tim “ustašama?” Pogledajte dnevni tisak. Opća ofenziva na NDH…

U Temi dana od 23. kolovoza akademik Zvonko Kusić tvrdi da je današnja Hvatska nastala u borbi protiv NDH. Sad je jasnije zašto se Zvonko ne zove Zvonimir. On je na vrijeme shvatio da po hrvatskom zakonu nije isto ako se napadne neki čovjek ili ako se napadne Srbin. Problem je u tome što je taj zakon davno u primjeni, mada još nije ni napisan, ni u Saboru usvojen! Gledam “zakonodavca” Pupovca na TV-u. Jedino ne shvaćam što će mu brada… Jel’ to ona nijansa s početka kolumne?

Hajmo sad u sam epicentar političke “katastrofe” koja je uzdrmala, a i danas još trese antife i jugoviće u RH. Već i oni kojima je politika zadnja rupa na svirali znaju da se u kafiću Borisa Petka slušaju fašističke pjesme i oplakuje tzv. Krajina. Boris, mirni i nekonfliktni hrvatski državljanin, prijatelj kapetana Dragana, njihove zajedničke slike dijeli po fejsu. Prošle se godine u travnju, malo pod gasom, zabio autom u žandarmeriju.

Drugi dan pojaviše se naslovi u beogradskom tisku: “Kaos u Beogradu, pijani Hrvat uoči derbija Partizan-Crvena zvezda probio kordon policije i uleteo među…”. Ovih dana su tog istog “Hrvata” napali željeznim šipkama jer je Srbin i ga skoro umlatili. Gledam ga na TV-u, čovjek je čudo. Netko koga su izudarali željeznim šipkama, izgled sasvim normalno na TV-u. Što moderna medicina može čovjeku napraviti u roku od nekoliko sati, osobito u okolici Knina, u Uzdolju. To je pravi mirakul k’o oni u Međugorju, čovjek nema ni ogrebotine.

Zlobni desničari sramežljivo, ali uporno lansiraju “fake news” da se radilo o obračunu “delija” i “grobara”, ali je to malo vjerojatno. Otkud “delije” i “grobari” u srcu Hrvatske? Dobro, grobara ima svako veće mjesto…recimo, oni na Mirogoju. Ali “delija”?

Ako čitate Pofuka, Gerovca, Jurasića, Ivanku Tomu, Roberta Bajrušija, Duhačeka…morate se početi lagano tresti. Od smijeha. Tako se 22. kolovoza ove godine javio Vladimir Đukanović zvani Bizon, ideolog Srpske napredne stranke, i ne trepnuvši bizonskom glavom obavijestio “vascelu” javnost da su u Uzdolju u Republici Srpskoj Krajini mučki napadnuti državljani SAO Krajine.

Je li možda netko pročitao reakciju na to naših uškopljenih političkih i medijskih poltrona koji brinu o tzv. cjelovitosti Republike Hrvatske? Nekako u isto vrijeme kad se dogodio ovaj jezivi “zločin” kraj Knina u Zagrebu, u Gračanima su pokopani su ostaci 294 žena, djece i muškaraca, žrtava komunističkog i velikosrpskog zločina 1945. godine. Opet se vraćam na nijanse. Koliku pozornost je dobio pokop? Nikakvu! Pazite, radi se o 294-ero ubijenih. Ali već danima mediji i političari bruje o ovom “zločinu iz mržnje”. U Kninu.

I na kraju, još malo o “nijansama”. U ožujku se desio jedan sitni incident na nivou statističke pogreške. Trojica državljana Srbije “posjetili” su starijeg muškarca u Zagrebu. Malo su ga mlatili da prizna gdje drži novac i nakon što su ga pronašli, otišli su, a stariji muškarac je otišao u bolnici. U kojoj je ovih dana i umro od zadobivenih udaraca.

To, naravno, nije zločin iz mržnje nego pohlepa za novcem!? Novine su se “raskokodakale” o tom slučaju, ali to niste imali priliku nigdje pročitati. Iako to s odnosima Srba i Hrvata nema blage veze, nećemo valjda kvariti međunacionalne odnose…je li tako Branimire Pofuku? Ali da su tri hrvatska kriminalca ubili i opljačkali Srbina onda bi Gera i Pofuk digli tiražu Obzoru…

Sad je vrag stvarno odnio šalu. Ako vas netko u kafiću zapita “za što si?” Nemojte se zaletjeti i odgovoriti: “Za Dom Perignon!“ (ZDS) I to je ta nijansa na koju treba paziti.

Evo, jedan dobar srpski vic za koji su oni uvijek sposobni. Za razliku od poltronskih Hrvateka. Vic pokazuje suštinsku razliku o smislu za humoru dva “bratska naroda”.

U Beogradu lav iz zoološkog vrata preskoči ogradu i napadne ljude na cesti. Skoči neki hrabar tip, zgrabi lava i zadavi ga. Drugi dan naslov u novinama: “Neznani srpski junak golim rukama ubio lava koji je hteo da pojede našu srpsku decu”.

Nakon toga zazvoni telefon u redakciji novina i javi se dežurni novinar: “Halo, izvolite?”, “Dobar dan! Ja sam jučer zadavio lava koji je pobegao iz zoološkog vrta, ali ja nisam Srbin nego Hrvat”. Sljedeći dan pojavi se naslov u novinama: “Pobešneo ustaša bez povoda zadavio nedužnog lava, miljenika naše dece”.

Lovro Kuščević, kao i svaki bivši, pun je grijeha. Robert Bajruši je krsti. Najprije je Elizabeta Mađarević, tajnica u veleposlanstvu u Berlinu nešto mrmljala o “čistoj i bijeloj Europi”. Zamislite, ona bi u Europi htjela bijelce. K’o da neko drekne o crnoj Africi ili žutoj Aziji. Što sve ljudima pada na pamet. “Koja katastrofa” misli premijer. A Roby se trese jer smo postali država koja propagira fašizam i rasizam. Bijelci u Europskoj uniji, ma hajte, molim vas! I baš kad smo pomalo provarili jednu katastrofu, onu kninsku, naleti druga. A potom odmah treća, USKOK uletio u jednu od Lovrinih nekretnina i pronašao krunski dokaz – sliku Ante Pavelića.

Za Robyja Bajrušija, Ivanku Tomu, Pofuka, Tomića, Pavičića, Vitasa, Igora Mandića, Nenada Stazića, Klasića, Jakovinu, Markovinu, Vedranu Rudan, Radu, Anku…to je veleizdaja. Slažem se!!! Mala smo, ali ponosna zemlja. Oko četiri milje ponosnih Hrvateka. Svaki “domovine sinek” koji nešto postigne u bijelom svijetu mora se paziti k’o kap vode na dlanu.

A sad naš Lovre, umjesto Titine slike, biste ili kipa, ili Bašćanske ploče u kojoj kralj Zvonimir ostavlja Hrvatsku drugu Titu, drži na zidu sliku Pavelića. S obzirom na broj stanovnika iseljene i “usoljene” Hrvatske, drug Tito je postigao rezultat koji zaslužuje svaki respekt. On na listama najvećih zločinaca 20. stoljeća zauzima između 10. i 12. mjesta na ponos i diku našeg naroda i narodnosti.

Sneška Banović očekivala je da će njegova ploča na HNK-u visjeti barem 700 godina, koliko će i ona odgajati nove mlade titoiste na Glumačkoj akademiji u Zagrebu.

Popularni, pak, ministar u svojoj nekretnini drži sliku nekog Pavelića. Bezveznjaka kojeg nema među prvih 50 na vječnoj ranglisti zločinaca koji su obilježili Drugi svjetski rat. Dobro, pobio je on po sjećanju Igora Mandića, Ante Jelaske, Brane Pofuka, Gere, Tome, Anke, Rade, Rade i familije, kapetana Dragana i ekipe barem desetak milijuna ljudi, ali bez verifikacije tih vrhunskih rezultata. Mislim, bez sudaca, pomoćnih sudaca, VAR-ova…

Sada, eto, bivši ministar, u svjetski poznatim Nerežišćima, drži sliku zločinca kojeg Juga nije htjela osuditi na smrt barem u odsutnosti. Morao je umrijeti u Madridu prirodnom smrću. “Fali mi se”, kako kaže moj prijatelj Režić, Boljanin, da tada nije bilo moguće suditi nekoga u odsutnosti. Provjerio sam. Bilo je…

E sad, ostaje čista misterija zašto je Pavelić, umjesto pred narodnim sudom, završio u Lovrinoj kući u mondenim Nerežišćima? Misterij je i koja slika visi na zidu u kući Aleksandra Vučića? To nikada nećemo vidjeti iako si možemo zamisliti. Veća je to misterija nego pitanje kad je točno Ivo Andrić prestao biti hrvatski pisac ili tko je nacrtao “svastiku” na Poljudu. Misterij jedino nije odgovor na pitanje zašto su hrvatski medijski falangisti potpuno prešutjeli pokop 294 žrtve zagrebačkih “osloboditelja”. Odgovor na to pitanje danas u Hrvatskoj zna svaka budala.

Usput rečeno Vučić je u subotu na TV Pink poslao poruku Hrvatskoj. Izjavio je da su napadi “strašni” i dodao da će Srbija pomoći svome narodu u Hrvatskoj. Prevedeno evo nam uskoro najprije “jogurt revolucije”, a odmah iza toga “balvan revolucije”. E sad, postoji li u ovoj Hrvatskoj relevantni političar koji će imati muda i odgovoriti srbijanskom predsjedniku? Nisam baš optimist. Ako se netko od njih ubuduće usudi spomenuti “velikosrpsku agresiju”, blistat ćemo od sreće.

Zašto su Srbi prestali igrati šah? Kralj i kraljica su im pobjegli u London. Topovi su im na Kosovu, konji u Haagu, a šahovnica u Hrvatskoj.

Gordan Duhaček, intelektualni stup portala Index.hr, poseban dar BiH nama Hrvatekima, inače ponosni “homić”, ima dara i za poeziju, pa je malo prepjevao “Vilu Velebita”:

“Oj, ti govno, govno Velebita,
ti našeg crijeva diko,
Tvoja slava jeste nama sveta,
tebi Hrvat kliko,
ti govno Velebita…” i tako uporno, talentirano, indexovski.

On ljubi “fekalije, govno, smeđe…”. Evo tipičnog “govora ljubavi” jednog BiH “pedera”. I budite bez brige, on je vjerojatno preko reda dobio državljanstvo Republike Hrvatske.

Njemu Martina Mlinarević-Sopta zasigurno nije poslala ljupku poruku: “Tko vas je.. majmuni”. Osjetila je ženska da je u Hercegovini ne vole dovoljno. A Sejdo je Martinu imenovao veleposlanicom u Pragu. A 182 cm visoka diplomatkinja voli i cijeni Sejdu. A to što Sejdu ne vole i ne cijene “majmuni” nju boli ona stvar.

Definitivno živimo u epohi podijeljeni na “klerofašiste”, ustašoide, ognjištare, rigidne desničare, primitivne rasiste, troglodite, fašiste, naciste, mrzitelje Srba, Židova i Roma, imigranata, Soroša, Angele Merkel, Macrona, EU-a, Pupovca, Vučića, SDSS-a, NOB-a, Tita, 6. ličke…i ako nastavim ode stranica. A na drugoj strani su sami partizani, antife i Zvonko Kusić koji nas podučava da smo nastali boreći se protiv NDH i svih ovih gore citiranih.

Svi su oni sam cvijet demokracije. I sad se sjetite Tuđmana i 1991. pa do kolovoza 1995. I probajte si odgovoriti na kojoj strani su bili jedni, a na kojoj drugi. Po Kusiću su se ustaše i klerofašisti…borili protiv NDH, a za državu Hrvatsku, a što po njemu dokazuje Ustav RH.

Poštovani akademiče, tko je ginuo u Vukovaru, Maslenici, Gospiću, Dubrovniku, Lici, Dalmaciji, Slavoniji…? Ustavotvorci ili oni s krunicom oko vrata i usklikom ZDS na usnama? I danas smo na kraju jednog shizofrenog puta gdje pobjedonosno stoji bradati Pupi i prijeteći podiže prst: “Ne bih želio da ova zemlja doživi isto ono iskustvo koje je imao jedan pokušaj u 20. stoljeću da se stvori hrvatska država, a koji je kolabirao sa sramotnim krajem zato što je bio temeljen na mržnji i nasilju prema Srbima…takav ishod nije nerealan pa da i ova država zbog opsesivne mržnje prema Srbima…doživi jednaku sudbinu kao i marionetska država od ’41. do ’45. godine”.

Dragi bradati Pupi, ne strahuj i ne boj se da će se još jednom ponoviti Bleiburg, Macelj, Huda jama, Križni put, Gračani, Savska cesta, Ovčara, Škabrnja, Borovo selo…i ne prijeti se. I tebe i Kusića treba podsjetiti da je i sam Tuđman, Titov general, rekao u Lisinskom da je NDH, između ostalog, bila i izraz želje hrvatskog naroda za svojom državom.

I nakon te ružne Pupovčeve prijetnje napokon je država Hrvatska našla snage da, kako to i priliči suverenoj i pobjedonosnoj zemlji, odgovori Pupovcu, traktorašima, Vučiću, Đukanoviću Bizonu, Kusiću, Orjuni, yugozombijima…te tresne šakom o stol i pošalje im dugo očekivanu poruku: RH i Vlada i dalje će raditi sve da Republika Srbija i BIH uđu u EU….

Moj Tonči Jelavić iz Splita poslao mi je jednu aktualnu misao koju je napisao Johann Wolfgang von Goethe: “Nitko nije beznadnije porobljen nego oni koji lažno vjeruju da su slobodnan

“.

Zvonimir Hodak/Foto:pxll