HODAK: Ima li razlike između talibana 2021., partizana 1945. i Srba 1991.

Tomislav Tomašević, gradonačelnik Zagreba, podario je “purgere” daškom  sreće i ufanja: “Kupujemo drobilice, odlučili smo glomazni otpad sami rješavati!” “Evo, vidite da je moguće…”, kliknuo je naš nesuđeni akademik Ivo Goldstein.

Sreća Božja da agilni borac protiv preživjelih ustaša nije član užeg tima Gradonačelnika. Uz Uršu Raukar i Wily Matulu te ostale s “tri kuće, tri stana” ljevičare. Naime, naš Ivo je jedan od onih “naših” neimara koji je uvjeren kako bi se još moglo razgovarati o brojci 83.145 navodno ubijenih u epskom Jasenovcu. Počelo je “demokratske” 1945. g. sa 700.000 i 800.000 ubijenih, da bi danas  Yad Vašem i US Holocaust Memorial kompromisno stali na brojci od 83 tisuće.

Da malo razbistrim temu. Postoji čovjek David Goldman, Židov, australski pisac i neovisni novinar te voditelj “thegoldmanreport.org”, stranice posvećene istraživanju nacističkih zločinaca u svijetu. Nesretni David, pod utjecajem “povijesne” mistike, udario je na Golijata dr. Ivu Goldsteina i to u Jerusalem Postu. Iz nepoznatih razloga, vjerojatno inspiriran od Skeje, žestoko je iskritizirao našeg popularnog Ivu.

U međuvremenu je naš Golijat pozvan Aci Stankoviću, na hrvatsku verziju srpske “Ćirilice” na TV Happy Milomira Marića. Aco Stanković se zaželio napokon doznati pravu istinu o Jasenovcu. Između Vučića, Vulina i Velje Nevolje on se od prve odlučio za najboljeg i najobjektivnijeg, a to je upravo naš dr. Ivo.

Otprilike u 28-oj minuti znatiželjni Aca upita: “Neki upozoravaju da nije pronađeno mnogo posmrtnih ostataka jasenovačkih žrtava…Kako to komentirate?” Naš Ivo, kao da je samo čekao našeg Acu baš na tom pitanju, prozbori: “To je zato što je u travnju 1945. g. Hitler ustašama poslao specijalnu drobilicu kojom su kosti žrtava pretvorene u pepeo…”. Wow!!! U vrijeme kad je Hitler iz “Vučje jame” izlazio samo da se ubije, on ipak šalje Maksu i ekipi u Jasenovac “specijalnu drobilicu” kao sveti gral istine koji tako često nedostaje Aci u Nu2.

David Goldman, i dalje pod utjecajem Skeje, Keleminca, Ante Prkačina i Škore, tvrdi da je naš Ivo osoba koja obezvrjeđuje holokaust i pristaje na srpsku propagandu koja Jasenovac stavlja uz bok Treblinke i Auschwitza… I sad je našem Ivi pao kamen sa srca. Istu takvu drobilicu koju je Hitler 1945. g. u svibnju slao Paveliću i Maksu Luburiću, naručio je i Tomislav Tomašević da očisti Zagreb od “glomaznog”otpada.

Progresivno i demokratsko  srce našeg Ive je zaigralo. Možda bi ta nesretna drobilica mogla da “deluje” u jednom širem dijalektičkom kontekstu… Možda Kraus zna nešto više. Možda neće biti potrebno ići u rizik zabrane ZDS… Treba se samo držati one famozne iz 1945. g.: “Tehnika narodu” pa neka onda “klero-fašisti” viču “ZDS” s obzirom da su današnje drobilice sofisticirane i mogu “preko noći” očistiti naš Zagreb od otpada. Zna se kojeg…?

Dr. Ivo je nova sjajna zvijezda na mračnom hrvatskom političkom nebu. Neki misle da “ne bu”, a drugi “da bu”. Slavko Štulić javio se na fejsu sa zanimljivim tekstom:

“Profesor Brandt, mentor Ive Goldsteina, u knjizi ‘Život sa suvremenicima’, Zagreb, 1996.g. str. 190-191. hvali našeg dr. Ivu.: ‘Pokazalo se da temu dubinski uopće ne razumije, ali se veoma mnogo trudio da u časopisima objavljuje sitne priloge da bi imao, kako bi sam govorio, što više publiciranih naslova. Neke od njih pokazivao mi je unaprijed, a kod jednog od njih ustanovio sam da u bilješkama navodi ne samo pisce i djela koje nije pročitao nego i pisce koji ne postoje niti su ikada postojali. Na moj prigovor odgovorio je: ‘Tako rade svi pa zašto ne bih i ja'”.

Teško je vjerovati da Aca Stanković nije znao za knjigu profesora Brandta i ono što je napisao za našeg dr. Ivu. No nećemo sad sitničariti. Treba pomoći Krausu, Goldsteinu… i drugim našim “borcima” protiv ZDS, protiv revizionizma novije povijesti u Hrvata itd. I to uz staru ofucanu kriptokomunističku formulu “Tako rade svi pa zašto ne bi i mi…”. Međutim, kad Jerusalem Post naglasi: “Takve izjave Židovima sada najmanje trebaju…

U vremenu kad je antisemitizam  u eksponencijalnom rastu, kad jedan od četiri američka milenijalaca (oni rođeni između 1978. i 2000. g) vjeruju da je Holokaust izmišljotina, kad više od polovice Nijemaca smatra da Židovi pretjeruju s pričom o Holokaustu, Ivo Goldstein ide tvrditi da je Adolf Hitler – dok je Berlin bio pretvoren u prah i pepeo ruskim kaćušama – stigao razmišljati kako na nekakav Balkan poslati spravu za mljevenje kostiju!? Za koju, inače, nitko nikada nije ni čuo”.

Umjesto da se Goldstein, Kraus i ostali drugovi bace na posao oko forenzičkih dokaza da je u Jasenovcu bilo više od par tisuća žrtava, oni se drže one Brandtove formule: “Ako mogu drugi možemo i mi…”. Jasenovac je trebao postati balkanski Auschwitz gdje je pobijeno oko 1,5 milijuna ljudi i to većinom Židova. Kad znamo da Jasenovački muzej postoji 47 godina i da za čitavih skoro pola stoljeća postojanja nije uspio doći do krucijalne stvari, a to je točan broj žrtava, onda sve postaje jasno. Onda brat pok. Slavena Letice, koji je umro u logoru El Shatt na poluotoku Sinaju, ”komunističkom forenzikom” također postaje žrtva Jasenovca pa tako broj jasenovačkih žrtava i dan danas idalje raste i raste. Bez jednog jedinog posjeta balkanskom Auschwitzu Josipa Broza Tita.

Takvu priliku “Stari” ne bi nikada propustio iz stotinu razloga  od financijskih do političkih…. I da zaključim s ovom mračnom pričom. Nakon demaskiranja našeg Ive i ekipe u Jerusalem Postu od strane Židova Davida Goldmana, više nikada Jasenovac neće biti ideološki pendrek hrvatskih kriptokomunista protiv onih koji su stvorili ovu državu u Domovinskom ratu.

Jedan dugogodišnji blef je zdrobljen izmišljenom Hitlerovom drobilicom koja je “zdrobila” njene autore. Sad se postavlja jednostavno pitanje: Je li Gogolj “Mrtve duše” pisao dok je bio živ?

Sinjski alkari službeno su priopćili: “Prije će deva proći kroz ušicu igle nego Miro Bulj kroz Alku”.

Bit će to teška rovovska bitka. Alka, povijesna utvrda “jugoslovenstva” i robusni, uporni domoljub Miro Bulj. Sve je bilo jasno. Da bi ga eliminirali, morali su ga kandidirati. A on, ismijan i prežaljen, pobijedio. I što sad? Nikada u povijesti u vodstvu Alke nije bilo ni jednog domobrana, nijednog ustaše, ali je zato bilo alkara u četnicima. Dolaskom Karađorđevića, Sinjom je odjekivalo “Bože pravde…”.

Veličanstven je bio doček “pobedničke” kraljevske vojske u Sinju i Splitu. Godine 1919., u čast proslave rođendana kralja Karađorđevića, alkari dva puta igrali alku. Godine 1922. odlaze u “prestolnicu” na svadbu Aleksandra Karađorđevića. Pobjednik Josip Tomašević dobiva zlatnu tabakeru s briljantima od kraljice Marije…

Vojvoda Grabovac proglašava se Srbinom, a Sinj postaje centrom orijunaštva. Orijuna ima svoje glasilo “Pobeda”, pa je 1935. g. orjunaš Frano Grabovac iz pištolja ubio Nikolu Šipića. Tom prigodom bilo je ranjeno 11 prosvjednika, a alkarski momak Ante Pavić vikao je “Dolje Hrvatska! Dolje Maček! Živeo Kralj i živila Jugoslavija…” itd itd.

Sve sam ovo napisao da bi bilo jasnije u koju je bitku krenuo Miro Bulj. Čovjek je uvijek nekako u drugom planu. Predbacivali su mu način izražavanja, stil jer je navodno malo sirov. Međutim, on je uvijek jasan i glasan. Znali su da je talentiran, ali nisu znali zašto. Otišao je u Zagreb i shvatio da gol u gostima vrijedi duplo, ali triba doć’ i natrag kući. Svi snovi su mu se ostvarili. Sad pati od nesanice. Želim mu pobjedu. Bila bi povijesna. Alkari se kite tuđim perjem, a takve je najslađe operušati. Bulj se borio kako bi se i ove godine održala tradicionalna procesija u Sinju s Gospinom slikom. Oni koji su ogorčeni odlukom da se procesija ne održi, na strani su Mire Bulja. A oni su čak i u “crvenom” Sinju većina. Zato samo naprijed gradonačelniče Bulj!

Snjegoviću je svaka gruda snijega – rodna gruda.

Zna li netko što je to tisuću odvjetnika zajedno u paklu? Dobar početak!

Talibani zarobili svoje protivnike…

Mnogi su dobili najblaže rečeno naturalistički video. Dobio sam ga i ja. Talibani zarobili svoje protivnike, ruke im zavezane, kleče, a talibani svakom sprašuju metak u potiljak. Hrvateki su zgroženi. “Isuse, grozno! Pa kak’ moreju” Kad su naši “talibani” 1991. g. na isti način likvidirali naše branitelje na Ovčari i na drugim stratištima, kad se strijeljalo šesnaestogodišnjake, ovakvog zgražanja nije bilo. Kao, “rat k’o rat, k’o nas bre zavadi?”

Da budem jasniji. Suštinski nema razlike između talibana i onih koji su 1945. g. punili jame u sjeverozapadnoj Hrvatskoj, Sloveniji kao i onih koji su ubijali na Ovčari, u Srebrenici, Škabrnji, Borovu Selu… Ponovno podsjećam na jednu mirnu, pastoralnu škotsku poslovicu: “Never forgive, never forget”, odnosno “Nikada zaboraviti, nikada oprostiti”. Nije baš kršćanski, ali je  zgodna poslovica. Međutim, što je s pravnom državom? Što kad pravna država nije u pravu? Onda smo u slijepoj ulici, a glupo je u slijepoj ulici trošiti na rasvjetu…

Zanimljivo pitanje postavio je na fejsu Zvonimir Matković: “Za sve one koji uspoređuju Istru i Vukovar po pitanju dvojezičnih ploča imam pitanje: koliko je Talijana, koji su bili pripadnici okupacijske vojske, ostalo u Istri i preživjelo?” A ja pitam: “Koliko je onih koji su četiri godine držali okupirano 1/3 Hrvatske ostalo u zemlji i preživjelo?”

Još važnije pitanje je: “Koliko ih vlada državom?” Kao koalicijski partneri Vlade ili u lokalnoj vlasti, kao policajci u istočnoj Slavoniji, kao “zaštitari” Delija i Grobara od “nasilnih” Torcidaša i BBB-a…. Sve smo mi to riješili na naš ponos i ponos EU-a kroz zakone o nacionalnim manjinama. Svaka čast i slava našim zakonodavcima. Pet saborskih stolica oduzete su onima koji radeći uživaju u Irskoj, Njemačkoj, Australiji, na Novom Zelandu i poklonjene su onima iz SAO Krajine. To je putokaz Europi… Ma ne samo Europi, čitavom svijetu.

Svima osim crnoj, siromašnoj i zaostaloj Rusiji. Naime, kaže Putin: “Rusija ne treba manjine. Manjine trebaju Rusiju, a mi im nećemo dati posebne povlastice ili promijeniti naše zakone kako bi odgovarali njihovim željama, bez obzira kako glasno viču ‘diskriminacija'”. Nakon toga se zbog aplauza zatresao ruski parlament. A kad će se “zatresti” Sabor RH?

Ne treba nama uzor biti baš Rusija. Teško je danas biti normalan, nemaš se s kime uspoređivati. Mogli bi, recimo, s Izraelom. Onda bi SOA, k’o Mossad, svakodnevno vodila brigu o našim “prijateljima”. Ovako nas, gore od potresa, drmaju Pupovac, pok. Zoran Erceg, ljevičarske nevladine udruge, OSE, strana veleposlanstva koja su ispostave svojih obavještajnih službi itd. Uostalom, ne znam je li ovo konstatacija ili bolest. I dok šutite, nitko ne zna što mislite pa vam ne mogu reći da lažete. Zato možete mirno prespavati svoj život.

Javio se Zlatko Lukež i tvrdi da je u hrvatskom jeziku nastao novi padež “korumptiv”. Odgovara na pitanje: komu i koliko?

Tomislav Tomašević je gradio svoju predizbornu kampanju na ocrnjivanju pok. Bandića. Ukinuo je jednu njegovu odluku koja je bila ne dobra nego odlična. Onako socijalno osjetljiv, ukinuo je odluku o besplatnom parkiranju oko bolnica u Zagrebu. Naši “tri kuće i tri stana” protiv nemoćnih i bolesnih. Stara je istina da onaj tko ne zna što je bolest ne zna ni što je zdravlje. Stare prokušane metode. Uostalom, tko kuša prokušane metode prije upotrebe?

I na kraju malo o Hrvatekima kako ih je vidio slikar Edo Murtić. Umro je pred šesnaest godina. Navodno je jednom kazao: “Teško je govoriti o hrvatskoj javnosti…. Imao sam četrnaest godina kad je ubijen kralj Aleksandar. Tada su od Savskog mosta do Dubrave bile tisuće Zagrepčana na ispraćaju svog kralja. Klečali su uz prugu i plakali, grupa opatica je ridala za svojim kraljem. Došle su Švabe, dočekali smo ih cvijećem…. Umro je Tito, cijeli je Zagreb plakao, tisuće je pjevalo ‘Za svaku dobru riječ…’ i plakalo. To su činjenice i to je ilustracija nas Hrvata”.

Dobri Edo, ljevičar i partizan je u pravu. Jedino mi nije jasno zašto je izostavio Pavelića i Tuđmana. No dobro… To su naše hrvatske priče.

Nekad su priče počinjale s “Imao otac tri sina…“, a danas počinju s “Imao sin tri oca…“.