Zoran Milanović je i dalje top tema, kako u našoj “banana republici” tako i u uređenoj, modernoj i nadasve demokratskoj BiH. Po “kompetentnom” mišljenju izvjesne Margit Tomik Levy, Bosna je tehnološki div u odnosu na Hrvatsku.
Da predstavim drugaricu koja je senzibilnim rječnikom stjerala Zokija u kut. Ona je navodno primadona opere sarajevskog Narodnog kazališta. Čitajući njenu ofucanu političku tiradu Hrvatskoj “banana republici“ o Zoranu”, ona, dakle, zaključuje kakva država takav je i predsjednik… u njoj ništa ne vrijedi ni pet para…”. Sjetih se jedne duhovite umotvorine Đimija Stanića: “Bolje tri tripera nego jedna opera”.
Rječnik drugarice Margit Levy je arsenal uvreda i mržnje. Drugarica Levy dokaz je da je Đimi ne samo provjereno duhovit nego i tvrdi realist. No, drugarica Levy nije neko posebno iznenađenje. Možda jedino po vulgarnom rječniku i lošoj obaviještenosti.
Šešeljeva sestra blizanka
Živjeti u državi koja je međunarodni protektorat, gdje “visoki predstavnik“ imenuje suce, tenkovima zatvara banke, gdje bez njegovog odobrenja naša primadona ne može za vrijeme probe otići ni na WC, a u isto vrijeme tvrditi da Milanović “zagovara klero-nacionalistički ustroj države… i ti k’o fol Europejac… Idi, Zorane… ti si šega od čoveka, a smeće od političara. Jadan ne bio. Hrvatska je sramota EU-a”.
I na kraju naša rasistička “primadona” otkriva što je tako povrijedilo njenu senzibilnu, internacionalnu dušu: “Pričaš da nisi nacionalist, a došao si u posjetu najcrnjim nacionalistima fašističke provenijencije.”
Dakle, sad smo sve učinili kristalno jasnim. Milanović je došao u BiH “nacionalistima fašističke provenijencije”. Milanović svojim stavovima ljuti našu primadonu ili primabalerinu, što već je. Osim što razbija “bratstvo i jedinstvo“ oko kojeg se kao muhe oko dreka skupljaju Boris Dežulović, Puhovski, Jović, Mesić, Index, Komšić, 6. Lička, Pupovac… zamislite, on želi da Hrvati u BiH sami biraju svog predstavnika u “predsjedništvu” tehnološkog diva, što kod naše primadone izaziva lagani šizofreni napad.
Dobro je i zdravo da netko s vremena na vrijeme lagano demaskira krdo bez imuniteta silnih Jugoslovena, kripto-komunista, orjunaša, islamista… koji se čude k’o pura dreku jer je netko iz Hrvatske napokon rekao “car je gol”. Što oni svi zajedno budu više kmečali, cmizdrili i roktali to ćemo mi “vječni spavači” napokon otvoriti oči i možda ćemo se jednog dana, a možda i prije, početi ponašati kao pobjednici u ratu za svoju državu.
Kako će se naša primadona osjećati ako Rimac svoju Neveru u Srbiji i BiH odluči prodavati pod imenom Oluja. A kap je prelila čašu kad je Zoki pred “najcrnjim nacionalistima fašističke provenijencije” u Ljubuškom rekao: “Prvo ste džeparili, sada reketarite Hrvate u BiH koji su malobrojniji, ali ne i slabiji. A Dejan Jović je Pupovčeva eskort dama…”.
Apstrahirajući Tuđmana, napokon je jedan relevantni političar u RH počeo govoriti istinu o tzv. “građanskoj BiH” i o položaju Hrvata u BiH. I zato su se jugo-guske raskokodakale prije nego su smislile kako se odgegati u maglu. Naravno, nakon što je operetna diva ušla u politiku k’o u staklarsku radnju, oglasio se i “babo“, Bakir Izetbegović da smiri situaciju izjavom: “Milanović je nepotrebno bahat, a zbog njegovih postupaka trpjet će Hrvati.”
Kao da do sada nisu trpjeli. Zaboravlja da su on, Komšić i “građani” već pokušali Hrvate stjerati pod zemlju, ali BiH Hrvati su kao sjeme, uvijek ponovno niknu. I dobro rezonira Branka Vlasić na fejsu: “Najgora kombinacija za Hrvate u BiH koja se može dogoditi je udbašija u Hrvatskoj u sinergiji s veliko-bosanskim fašistima.”
Sad je valjda i političkim slijepcima jasno da je Milanovićeva kvaliteta što diplomatski ne šuti kao naš Plemki. Sve je jasno. Hrvatska šutnja povezana s povijesnim poltronstvom izvor je ovih tragikomičnih događanja. I zato je Milanović u ovom trenutku tako važan. Rekao bih povijesno važan.
Zgodna je fora kad Bora Dežulović napada Milanovića navodeći da on živi “na državnom budžetu” iako sam Dežulović piše za Pupovčeve novosti koje su financirane iz proračuna RH. Bez “državnog budžeta“ i Pupovac i bradati Bora završili bi u “pučkim” kuhinjama.
Ovih dana tiho, kao da smo u “Saveznoj skupštini” u Beogradu, izglasan je Zakon o civilnim stradalnicima Domovinskog rata. Pomalo je raritetno da je kod glasovanja SDSS bio suzdržan. Taktički, a i strateški, to je vrhunski potez Pupovca. Njegov posao odradile su hrvatske Jude. Bilo je nekih nedoumica kako taj popularni zakon nazvati. Na kraju je prevladalo mirno i kompromisno rješenje. Zakon se sad među narodom zove “Tko nas, bre, zavadi.”
Svi civili u SAO Krajini koji su stradali sad će to moći naplatiti. Poznato je to svima, osim zastupnicima HDZ-a i njegovim satelitima u Hrvatskom saboru, da je u SAO Krajini bilo “civilnih žrtava” možda toliko koliko u Sao Paulu, gradiću od 12 milijuna stanovnika u Brazilu. Srbi iz SAO Krajine, osuđeni pred sudom u Haagu, izjavljivali su kako u Krajini nije bilo civila jer su svi bili naoružani. I onda su došle naše brigade i razoružale jadne srpske civile!? I sad će svi dobiti lovu iz hrvatskog proračuna. I “civili” i Bora Dežulović.
Ovakav politički mazohizam mogu sebi pripremiti samo Hrvateki. Povijest je učiteljica života, ali su Hrvati očajno slabi đaci. I kako sad biti racionalan kad je zakon izglasan. Kako se ne poslužiti rječnikom naše primabalerine koja je Milanoviću poručila kako on “hrabri potomke ustaša, da je đubre od čovjeka i smeće od političara.“
Neki dan je došlo do incidenta pred zatvorom u Remetincu. Prijatelji jednog od pritvorenih došli su pred vrata i skandirali “Pero je nevin, pustite ga…“ Na to je izašao čuvar i rekao: “Više nije, idite kući…”. I ljudi su se razišli. Neki s kiselim osmjehom, a neki s blagim.
Javio se i iz briselskog bunkera Tomislav Krasnec. Indikativan i očekivan je ispad lijevog dogmatskog globalista. Tomici je svejedno kome služi, da li Beču, Beogradu, Budimpešti ili Bruxellesu. Tomica je, “služeći svoj rok u Bruxellesu”, postao izuzetno vješt u trolanju. On je sav u liberalnoj depresiji pa se već u naslovu pita: “Postoji li netko tko predsjedniku Republike može reći: Dosta! Basta!”
Naravno da postoji. Narod koji ga je na demokratskim izborima izabrao. Uostalom, narod ga nije izabrao da šuti i čkomi… Sjeća se Tomica onih sjajnih “samoupravnih“ vremena kad je narod 45 godina birao “ljubičicu bijelu” tešku preko 100 kila te je, nakon takvih izbora, uglavnom morao šutjeti i čkomiti. Općenito govoreći, ako si danas u RH ljevičar ili lijevi potrčko, tvoj ponos i progresivni nos tjera te na obračun s Milanovićem. On je “izdao” lijevu političku agendu, on napada paradnu elitu svetih krava koje uglavnom služe kao upozorenje desnima i rigidnima što ih čeka ako misle iz EU tora širiti svoje ideje i poglede te donositi “sramotne” zakone…
Krasnec, Augustin Palokaj… sve su to čuvari revolucije. Oni javljaju Hrvatekima koju silnu lovu država prima iz Bruxellesa, kakav mora biti nacionalni simbol na hrvatskom euru…itd. Naravno, to mora biti Nikola Tesla. To se, i bez da nas je itko pitao za mišljenje, jednoglasno svi slažemo. Naime, dosta je samo jedan glas, glas guvernera Narodne Banke RH, i već imamo monolitnu jednoglasnost. Jedan glas, jedan guverner. Genijalni Tesla, rođen u Lici, ponosni Srbin… old story. Nobelovac Ivo Andrić, obadva roditelja Hrvati, a on Srbin s “dna kace”.
Novak Đoković, otac Crnogorac, a majka Hrvatica, ali on opet iz “dna kace”. I sad bi ognjištari nekakav hrvatski grb, kvadratiće ili šahovnicu na euro novčanici iako nikada nismo imali prvaka svijeta u šahu.
Čim se jave takve ideje, stupa na scenu tzv. stupidarija zvana “politička korektnost”. Sve je samo obična, glupa, poltronska politika. Milanović je za Teslu, ali to nije dovoljno Krasnecu. Draži mu je prijedlog Hrvoja Klasića da to bude pas “dalmatinac” nego retrogradni Franjo Tuđman. Dobro Tuđman je autsajder. On je samo stvorio RH.
Ako Klasić predloži Miku Špiljaka bit će u nekom apstraktnom referendumu ispred Tuđmana. Ista je stvar i ako Pupovac predloži kapetana Dragana. I tako bi mogli u nedogled kombinirati, a Hrvateki će izabrati onaj motiv koji će im nametnuti lijeva medijska falanga. Tuđmana zaboravite, Krležu također, Zrinske, naše kraljeve, ni slučajno ne dolaze u obzir. Zato zdravo zaključuje Davor Ivanković iz Večernjaka: “Nikola Tesla, dakle, zaslužio je da bude jedan od nacionalnih simbola na hrvatskim kovanicama eura, no ne glavni nacionalni simbol…”.
Rekoh, “lijeva medijska falanga” donijeti će konačnu odluku… Krasnec, Bajruši, Gerovac, Latin, Tomić, Jergović, Rudanica, Jurica Pavičić, Denis Romac (koji bi mogao predložiti Janeza Janšu ili Triglav). Bezbroj je kombinacija i predlagača. Jedno je sigurno. Na kraju će “popušiti” Hrvatska. Baš me zanima tko će naletjeti na djetelinu s četiri lista i pogoditi koji će simbol biti na hrvatskom evru”.
Kad bi na livadi sve djeteline bile s četiri lista, bila bi to obična livada.
Navodno su u antička vremena u vrijeme velikih epidemija darovali svoje vladare bogovima! Samo kažem. Ja tu ne dajem nikakvu ideju! Kad dođe vrijeme, ideja će se realizirati same od sebe.
Čitam ovih dana žestoke polemike između Ministra hrvatskih branitelja i predstavnika udruga iz Domovinskog rata. Tomo Medved je živi primjer kako obična dnevna politika može razoriti sve vrijedno. Heroj Domovinskog rata, izgubio u tom ratu rođenog brata, a danas se za neke njegove suborce, po svojim izjavama i postupcima, izjednačio s “veleizdajnikom”. Ni manje ni više. Politika je zaista “kurva”. U pravom smislu te riječi.
Možda bi trebalo one koji su prošli rat, pobijedili u njemu, maknuti iz pokvarene i toksične politike. Zakon o civilnim žrtvama Domovinskog rata trebali bi promovirati likovi kao Pupovac, Klasić, Jakovina, Kekin, Fred Matić… Pa neka oni nose i odium javnosti zbog njegove nakaradnosti.
Sudija Savo Štrbac iz Zadra odavno prima našu mirovinu. Božo Vidaković, ubojica hrvatskog branitelja Davora Milasa, prima hrvatsku mirovinu. Oni koji rat nisu ni pomirisali, vladaju, donose zakone i provode ih, a branitelji i heroji su izdajnici i veleizdajnici. Rade Šerbedžija, Dejan Jović, Buda Lončar uživaju sve državne pogodnosti, dobivaju otoke, profesure i slično, a u isto vrijeme prave se branitelje kompromitira preko jugo-tiska, raznih Matića, Kekina, Stazića…
Zato i ne čudi da pravi branitelji uporno iz dana u dan dižu ruku na sebe. Do sada preko 3.500 onih koji stvarali ovu državu, zbog nepravde i šikaniranja nisu više među nama….
Dokaz više da stranački skup, sigurno nije bio jeftin, kad su na njemu heroji postali veleizdajnici.
Famoznog “Tarzana” Freda Matića komentira kroz svoju optiku Miljenko Jergović u Večernjaku: “Predrag Fred Matić, o savjesti, slobodi i dostojanstvu. Ništa on nije naplatio: “ni svoju muku, ni svoj strah, ni svoj rat. Osim što on s tim ne trguje, mnogo važnije jest da Fred time nikog ne ucjenjuje. To je ono što je njegov apsolutno najveći građanski doprinos Hrvatskoj!”
Kako srcedrapateljski dirljivo!
Miljenko zbrisao usred rata iz Sarajeva, a Freda morali izvlačiti iz podruma i mobilizirati ga u obrani Vukovara. I čovjek za kojeg je Draža Mihajlović “trodimenzionalna“ ličnost, glorificira Freda zvanog “punjena ptica” kako mu tepaju neki njegovi suborci. Znači naš Fred nije ništa naplatio, ni muku ni strah. Osim što je bio savjetnik dvojice predsjednika RH, ministar u Vladi RH i sada skače k’o Tarzan po Bruxellesu s oko 12.000 eura na mjesec. Onih 3500 boraca koji su digli ruku na sebe, odbačeni, ogorčeni i sami, mogli su samo sanjati o takvom “ne-naplaćivanju” ili lajati na mjesec.
Astrolog na TV je najavio: “Djevicama će ova godina biti plodna!”
