Hrvatska je na čelu kolone. Onih koje svi vole i cijene. Ursula je jamac da nam neće nova “raketla” ili nešto još puno gore sletjeti negdje u Zagrebu ili drugdje u Hrvatskoj kao što je “slučajno” sletjela ona kraj studentskog naselja na Jarunu.
Barem da se poštuje naše zalaganje za sigurnost. Kako vele Zagorci “kaj je, je”, živimo u čarobnom svijetu, mira, sigurnosti i napretka. Pripreme za treći svjetski rat, koje užurbano provode gotovo sve ozbiljne države Europe i SAD, za naše političare, ali i narod, je fata morgana ili fata na jorganu.
Mir u Ukrajini je navodno napokon dogovoren. Što su Rusi zauzeli ostaje im. Dobro, nešto im moraš dati jer su se ipak i oni istrošili. A to što su Ukrajinci ginuli tri godine, tko ih šljivi. Kad se taj “velebni” mir uspostavi, onda će netko otvoriti flašu šampanjca i zaliti nas i naša skupa odijela.
Naš ministar obrane Ivan Anušić, najblaže rečeno čudne je biografije. Sa 17 je godina postao dragovoljac Domovinskog rata i ostao do kraja. Sad je “eksplozivnom” izjavom narušio političko jednoumlje koje vlada. Kaže naš ministar: “Politika EU je promašena.”
Nemoguće!? Svi nas vole! Osobito Srbija i Mađarska koje troše milijarde za naoružanje. Utješno je što ministar Anušić misli da su nam Mađari čak i opasniji od Srba, nekadašnje “treće armije u Evropi”.
Anušić, za razliku od naših salonskih političara sa Zrinjevca, mada ne nosi naočale, ne vidi da je sve ružičasto. Iako Vlada sada izdvaja više za obranu negoli ranijih godina, Anušić jasno ukazuje kako Uršula i ekipa planiraju tamo negdje u budućnosti izgraditi vlastitu EU obranu sposobnu da se suprotstavi mogućim agresorima na EU. Za sada EU još uvijek vjeruje u dobronamjernost onih koji prijete Europi. Neće valjda…
Tako je mislio Račan i 1990. godine u Hrvatskoj. No, za razliku od legendarne ’91. godine, sad se u Hrvatsku slijeva masa fondovske love, ali koju EU daje samo onda ako se troši na UI, zelene tehnologije, woke i kohezijske projekte. Žali se naš ministar obrane: “… za sigurnost ništa…”. Logično, kad nas svi tako vole. Neki nas tako i zovu.
Ima kod našeg ministra i zdravog vojničkog optimizma kad kaže: “Ako dođe do rata imat ćemo sukob kakav svijet ne pamti…”
Reakcije su da je njegov govor reakcionaran. Neki čak misle kako je on jastreb u HDZ-ovim redovima. Navodno zato jer njegov istup nije bio dogovoren s Plenkijem i Ursulom. Bačiću je ostalo nešto materijala od obnove pa se odmah “ogradio” od kolege. Dobro kaže Davor Ivanković u svom nedjeljnom komentaru u Večernjem da je Anušić možda jastreb dok su oko njega same kokoši. Pa on je samo javno izgovorio ono što prosječni građani misle.
Neki podrepni HDZ-ovi analitičari iznenada su progledali. “On bi imao šanse protiv Milanovića”. A što onda s Primorcem? Možda da se njega postavi za ministra obrane. On je za vrijeme rata učio zanat u SAD-u. Spašavanje vojnika Ryana ili, šahovski rečeno, žrtva kraljice za pješaka.
Evidentno je da je Anušić uzburkao duhove u HDZ-a. Glavno je pitanje “želi li on preuzeti stranku?”. Ne znam dokle će trajati kohabitacija između Plenkovića i Anušića. Ono što je on kao ministar i potpredsjednik stranke rekao to sigurno od Plenkija nikada nećete čuti. To se inače u pravim demokracijama zove pluralizam mišljenja, a kod nas “osnovana sumnja na preuzimanje stranke”.
Ministar je otvoreno kritizirao briselsku političku elitu kad je rekao: “Ozbiljna vremena zahtijevaju vrlo ozbiljne, snažne i odlučne ljude. Mi smo potrošili dobra vremena koja su trajala poprilično dugo….”. Nije li to još jedan dokaz da više nije u modi diplomatski rječnik kojim hrvatska elita već desetljećima navodno “uljuđuje” hrvatsku politiku. Još od vremena pok. predsjednika Tuđmana pa sve do danas nitko se nije usudio javno iznijeti ovako direktan stav.
Među ženskim kandidatkinjama za predsjednika(cu) zasada jedino Marija Selak djeluje donekle prihvatljivo, a ima redovan pristup medijima. Samo da ne izlane nešto pa doživi sudbinu mog favorita Tomislava Jonjića.
Što on misli i zastupa u kampanji naši mediji ne prate niti za to mare. Za njih je Tomislav neviđeni kandidat. Nitko ga još nije vidio u mainstream medijima. Možda se probije do “Bujice”. Teško! Imaju oni svoju kandidatkinju koja je već izgubila na predstojećim izborima. 6. lička ima Kekinicu koja iskače o svakoj temi na svim programima TV-a. Očito se ljevičari drže se one stare narodne “neprijatelj nikada ne spava”, ali ga jedan odmjeren metak ipak može uspavati.
Trump oduševio Keruma
Jedan lijevi političar uzeo je dosta davno nezakonit kredit od 100 tisuća maraka pa se zbog toga javno pokajao. Javili su se građani koji bi se javno pokajali i za manju svotu.
Pobjeda Trumpa u SAD-u još uvijek izaziva šmrcanje i kmečanje naših ljevičara. Kao da je pobijedio za dlaku. To bi moglo biti točno, ali samo ako bi se radilo o dlaci konjskog repa. Josip Jović zna da je Trumpova pobjeda oduševila Željka Keruma. Misli Kerum ako se Trump uspio vratiti i postati ponovno predsjednikom, zašto ne bi on mogao postati opet “poteštatom” Splita. Ima logike.
Ljevičari se tješe ofucanom predrasudom kako su za Trumpa glasovali uglavnom oni slabije obrazovani. Ja pak mislim da kad bi Kerum Splićanima mogao zajamčiti Hajdukovo osvajanje nogometnog prvenstva, eto Željka opet na čelu kolone.
Amerikancima je puno lakše izabrati predsjednike drugih država nego svoga
Hajduk na čelu kolone
Kad smo već kod prvenstva i Hajduka, meni se, kao deklariranom Dinamovcu, čini da je došlo vrijeme da Hajduk osvoji prvenstvo. Ono što se činilo kao potez očajnika, angažiranje talijanskog trenera, pokazalo se kao pun pogodak. Čvrsta obrana, a naprijed što Livaja dade. Ako u nedjelju pobijede Dinamo na Poljudu, bit će sedam bodova fore i priča je skoro gotova.
Neće više biti kmečanja oko Mamića, a grad će prodisati nakon 20 godina. Dinamo u komunizmu nije bio prvak 24 godine za redom. Sve dok nije došao Ćiro iz Rijeke i napokon osvojio prvenstvo. Nakon toga je pao i Berlinski zid i sve se promijenilo na bolje. Ako Hajduk osvoji ovo prvenstvo, igrat će protiv Bayerna, a Dinamo protiv Ružmarina.
Da Borussija nije bila u strahu da će se tribine srušiti, igrala bi još brže. Naši dečki ih nisu mogli uhvatiti ni za autogram…
Zapovjedno mjesto Zagreb. Proglas od 10. travnja 1941. g. donosi: “Tko bude uhvaćen da pljačka ili mu se dokaže da je pljačkao bit će javno strijeljan!” Proglas je vrijedio sve do 8. svibnja 1945. godine…
Nepoznati pošiljalac šalje mi sliku: Pogledajte zastavu iza ‘mladog Jastreba u hrvatskom Vukovaru dana 18. XI 2024.g.’. Zastava je očekivano srpska. Još kad se otvori svih četrdeset srpskih kulturnih centara, otkud nama tolike zastave… Hrvatske zastave u Srbiji idu izvanredno, čim se pojave odmah planu.
Zadaća iz matematike u zagorskoj školi. Pita učiteljica: “Vmrla je babica i ostavila ti 10 rali grunta. Ako pol moraš dati bratu, kulke ti je ostalo?”. “Ostale mi je 9 i pol rali”, spremno će Ivek.
Jedna relativno dobra vijest. Ante Tomić, kolumnist Jutarnjeg, rekao je za Al Jazeeru: “Hrvatsku namjeravam napustiti do kraja godine, a Plenković je najbolji premijer u povijesti Hrvatske”. Još ćemo mi svi žaliti za našim Antom. Naročito Jutarnji i Slobodna Dalmacija. Međutim, da bi počeli žaliti, Ante mora prvo otići…
Gledam bilancu strahota iz Vukovara
Poltroni uvijek ostaju poltroni. Otrovani su im geni ili se dogodilo s njima nešto medicinski neobjašnjivo. To što nas komšije plaše sa “srpskim svetom” naši politički poltroni komentiraju da na to zaboravimo jer je to duda varalica. Slažem se. Nema ostvarenja srpskog sveta bez oružanog sukoba. Tko je bolji u otvorenom ratnom sukobu je poznato. Treba u Hrvatskoj što prije instalirati srpske centre pa kad jednom eksplodira, vidjet će se tko ima u glavi umjesto mozga dudu varalicu.
Bolje je biti zatvoren na psihijatriji nego otvoren na patologiji.
Gledam bilancu onih strahota koje nas podsjećaju na bitku za Vukovar. Tu ima i patologije i psihijatrije za snimiti bar stotinu filmova strave i užasa. Pogledajmo:
-
- 879 poginulih hrvatskih branitelja
- 777 ranjenih hrvatskih vojnika
- 1830 poginulih civila, od čega 86 djece
- 2500 ranjenih civila
- 7000 civila i vojnika završilo je u logorima u Srbiji
- 858 ostalo bez jednog ili oba roditelja
- 1.500.000 metaka Srbi su ispalili na Vukovar
- 13.500 porušenih kuća ispaljeno na Vukovar, itd. itd.
I slijepcu je jasno da se tu nije radilo o bitci u ratnom sukobu nego o genocidu. Nesrazmjer u broju agresora, u kvaliteti oružja, broju branitelja je bio toliki da se riječ “genocid” jednostavno ne može preskočiti. Platili smo visoku cijenu za slobodu i samostalnost koju današnji političari ne štite dovoljno. Ima li još vremena da se probude iz samodopadnog snatrenja i pobrinu da nas budućnost ne uspije neugodno iznenaditi i potopiti?
Rusija je u Ukrajinu uputila korpus padobranaca kao potporu tamošnjim Rusima koji su ondje i onako padobranci.
Zvonimir Hodak/Foto: Press
