Možemovci bi najviše voljeli da je Tomašević zabranio koncert. Ali nema više ‘dobrih starih vremena’ za one “koji su pobijedili četrdeset pete”. Sad odlučuju oni koji su pobijedili devedeset i pete.
Era ‘Kekinovih’ je zapravo uvijek samo era lijepih parola. Živi raskošno, javno zagovaraj siromašne i potlačene i pazi da te ne uhvate! Ljevičari kmeče kako je Mili oduzeto ljusko dostojanstvo jer mu je policijski službenik stavio ruku na tjeme prigodom ulaska u policijski automobil.
Međutim, čkome o ”dostojanstvu” koje je on godinama oduzimao sam sebi pristajući da mu svi porezni obveznici plaćaju zdravstveno i mirovinsko dok je on zarađivao popriličnu lovu svojim nastupima. Možemovci čekaju u niskom startu kako bi iz cijele te afere izvukli što više na narednim izborima. Remi, ‘kekinisti’, možemovci, nema razlike, svi su isti.
Zadnja slamka je gradonačelnik Tomašević. Bože, u kakvom se društvu našao! Možemovci bi najviše voljeli da je on zabranio koncert i hajmo kući. Ali nema više dobrih starih vremena za one “koji su pobijedili četrdeset pete”. Sad odlučuju oni koji su pobijedili devedeset i pete. Neki bi gradili karijere na zabrani ZDS. Kasno Mile, makar se i Kekin zzvao.
Lijeva laprdala su po k’o zna koji puta na sceni. Uvijek im uspijeva isključivo jer su mediji i vlast u Hrvatskoj lijevo orijentirani.
AFŽ-ovka Ivana Kekin, u svojoj neosviještenoj privatnoj gramzivosti, hvali se brendiranim pokućstvom, vilom s grijanim bazenom, a muž Mile je prijavljen za kriminal. Navodno ima prihod od 130 tisuća eura godišnje, ali ipak “krade” državi novac za mirovinsko i socijalno osiguranje. To je ta nova ljevičarska buržoazija.
Kekinovi su postali simbol jugo-ljevičarske stvarnosti koja kod nas još uvijek dobro prolazi. Pa onda nije ni čudno što razni drugi “kekinovci” drmaju Hrvatskom kao da su je oni stvorili. Ako će itko doći glave ovoj čudnoj vlasti onda će to biti zombistička brozovština – zagrebačka možemovska vlast. Kekin je samo alibi za branitelje koji i dalje dižu ruke na sebe.
Trebaju, figurativno rečeno, dići ruku na razne “kekinovce”. Ne zazivam nasilje već promjenu na izborima. Tada lažni ljevičari i njihova laprdala ne bi mogli grabiti i dalje. Neke naše zastupnice u Saboru, kao prave partijske komesarke, bespogovorno vjeruju našoj Ivani. Predstava koju nam je režirala ljevica u Saboru govori više o ostalima koji su to “popapali” nego o ljevici samoj.
Tony Glowatzky predlaže voditeljski par za Thompsonov koncert: Vesna i Zoran Pusić. Neće valjda izostaviti i Daliju.
Bojim se da i nakon novih lokalnih izbora koji su pred vratima ostaje, bar u Zagrebu, status quo. Ljevica će i dalje voditi ovaj grad. Damir Pešorda ubada kao i obično. U svojoj rubrici “Na rubu pameti” Damir nam predstavlja “Četnički haiku”. Četnički haiku glasi: “Mi kažemo ostrvo, ovaj kaže otok… Milutine vodi ga u potok.”
Damir piše o čudnoj dobroti naše drage Nine Obuljen: “Vjerojatno bi bila velika nepravda kada Nina Obuljen, ta dobra vila lijevih kulturnjaka, ne bi Milutinu Kekinu plaćala doprinose s obzirom na njegove goleme zasluge u hrvatskoj kulturi.”
Poltronstvo vlasti na kvadrat. “Dobra vila” Nina ne tako davno odbila je Slobodanu Praljku financirati knjigu njegove obrane pred Haaškim sudom. Ne može biti svima dobra.
Nevjerojatno koliko ih živi u državi koju mrze
Inače javio se “dragovoljac” Domovinskog rata notorni Boris Vlašić. Bora je Domovinski rat proveo na prvoj crti u Mariboru. Bora poručuje: “Top šest razloga zašto će na Hipodromu propasti grandiozan plan likova u crnim majicama koji mrze Srbe i zanose se cajkama.”
Bora, mariborski dragovoljac, ne mrzi Srbe dok za Hrvate nema vremena. Čudan lik. On živi u zemlji koju mrzi. Sveopća mržnja. Jedina svjetlost na kraju tunela je Jutarnji list. Međutim, kad malo pogledaš to baš i nije neka svjetlost. Prije sliči na svjetlost jugo-tenkova koji su krenuli prema nama.
Svjetski poznati politički kartograf Paddy Ashdown, koji je otkrio navodnu salvetu s podjelom BiH, nagrađen je plemstvom. Sad kao plemić može izdati cijeli atlas s navodnom Tuđmanovom podjelom čitavog svijeta.
Hrvatski tjednik je proglasio “fah idiotom tjedna” Dejana Jovića. Dejanče je bio na izložbi o Jovanki Broz, supruzi diktatora Tita. Dejan je nahvalio Jovanku do neba. Miloševićev apologet Jović predstavio je Jovanku kao plemkinju, a ne kao prvu damu Jugoslavije. Njena navodno tužna sudbina elokventnom se Joviću činila kao priča o srpskoj plemkinji iz Hrvatske za kojom treba žaliti. Upornošću nosoroga naš Dean glorificira sve što miriše na jugoslavensko. Dokle će uvlačiti u svoju jugo-povijest?
Na granici RH i BiH zaplijenjeno je 900 kg. sira. Ostala roba i dalje će se švercati kroz rupe na siru.
Mislav Herman je očekivano HDZ-ov kandidat za gradonačelnika Zagreba. Tip djeluje uglađeno, ali totalno nepolitično. Fini dečko za prljav Plenkijev posao, rekli bi zlobnici. Prošli puta je Plenki gurnuo u vatru Davora Filipovića, znajući da će izgubiti, a sada to isto ponavlja s Mislavom Hermanom. Nije mi jedino jasno zašto Herman na to pristaje. Djeluje pametan mada je doktor…
‘E moj druže beogradski’
Dakle, naš Mislav je ogorčen Milom Kekinom pa kaže: “Čovjek za kojeg se ovih dana otkrilo da mu, uz mjesečne prihode od 10.000 eura, hrvatska država plaća mirovinsko i zdravstveno osiguranje, onako skroz cool iz Beograda poslao izraz duboke zahvalnosti: ‘Fuck you, I won’t do what you tell me!’.”
Moj komentar je samo: “E moj druže beogradski…” Još jadniji su naši drugovi i drugarice iz HDZ-a koji mu plaćaju zdravstveno i mirovinsko.
Obilježen je dan zaštitnika političara Tomasa Morusa, o čemu se može doznati iz dnevnog tiska. Svetac zaštitnik puka od političara i njihove gluposti još nije beatificiran…
Nakon duljeg vremena javio se moj omiljeni politički analitičar Ivan Rimac. U rubrici “Bez komentara” treba ga citirati: “Performans je već odigran tijekom nedavne predsjedničke kampanje, a hapšenje Mile Kekina sasvim sigurno neće povećati rejting HDZ-a ni za promil. Ovo može samo povući revolt kod građana Hrvatske, a pogotovo Zagrepčana, jer je Mile Kekin omiljeni pjevač, osobito u Zagrebu. Moram konstatirati i to da nitko nije hapsio Thompsona za uzvike – Za dom spremni.” Rimac je malo zaboravljiv.
ZDS je, između ostalog, pozdrav kojim je branjen Vukovar. Naš Ivan bi hapsio, ne zbog kriminala, već zbog pozdrava. E moj’ Ivane…. Milu brani i Hrvoje Kovačević, predsjednik Upravnog odbora Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika. Ni on ne sumnja da je Mile zadužio kulturu u Hrvata. Možda već onom Milinom tvrdnjom da su njegovi “pobedili četrdeset pete”.
Hitlerov nacizam je zbrisan s “lica zemlje”, a “komunisti svih zemalja” su se ujedinili i uozbiljili. Nastupilo je sto godina “samoće” jer su na scenu stupili razni ljevičari tipa kekinovaca. I takvi nam popuju sve do danas. Ti Milini “pobednici” su samo u sjeverozapadnoj Hrvatskoj pobili oko 180 tisuća ljudi. Više nego dvije atomske bombe u Hirošimi i Nagasakiju. Time se stvarno mogu hvaliti. Dokazati to Mili slično je vožnji sobnog bicikla. Samo ćeš se umoriti, a nećeš nikamo stići..
Ljevičari su borci koji se protiv korupcije bore korupcijom….i dobro im ide.
Vrijeme Slobodana Miloševića je navodno iza nas mada događaji u Srbiji ozbiljno podsjećaju na neke sjene prošlosti. Nisu to one iz serije koju zdušno prate Hrvateki. Zagreb na sveopću ljevičarsku žalost zaostaje za srpskom metropolom. Međutim, samo u Zagrebu se možeš protiv korupcije boriti korupcijom. Eto baš nam to poručuje i naš Mile. Milin savjet: isključite navigaciju kad parkirate na Mirogoju.
Navigacija vas upozorava: “Stigli ste na odredište.” Zbog toga se ja bolje osjećam bez navigacije.
Dok se “borim” s ovom uskršnjom kolumnom čujem na vijestima da je umro papa Franjo. Pokoj vječni darovao mu Gospodin! Bio je doista poseban Papa. U relativno kratkom mandatu dobri papa Franjo nije našao vremena da nas posjeti, ali je našao vremena da stopira beatifikaciju kardinala Stepinca. Ipak borio se za mir u svijetu, podržavao siromašne i zalagao se za “čišćenje i prozračivanje” Crkve.
Moglo bi se reći da će ostati u sjećanju kao prvi Papa koji nije bio Europljanin, a koji je bio kontroverzan. Za neke samo odličan, skroman, suosjećajan i mudar, a za druge i sklon lijevim stavovima te previše otvoren modernizmu. Vrijeme će pokazati njegovu pravu misiju koju je imao na papinskoj stolici. Sad nam treba novi Papa. S njime će se roditi i nova očekivanja katoličke Hrvatske.
Hajmo završiti ovu kolumnu Anom Mariom Čapeta. Ona zna što je moj omiljeni Tin Ujević mislio i pisao o ženama. “Božanske žene, sva ljepota svijeta i lavovska gordost, i plahota srne. Kroz vaše čari uzvišene cvjeta u plave dane i u noći crne…”
Kad je ovo Tin pisao, pojma nije imao o heroini Vjeri Andrijić i fratrima iz Širokog Brijega. Koja je razlika između naše Vjere i Artukovića? U sudbinama. Povijest, pa čak i istoriju, pišu pobjednici. Osim, naravno, u Hrvatskoj.
Željko Glasnović se križa: “U navodno 86% katoličkoj zemlji narod, koji sad kuka, na vlast dovodi u gradu Zagrebu karaktera koji u Boga ne vjeruje… koji želi vratiti Trg krvavog bravara, ulicama davati imena ratnih zločinaca, ukinuti vjeronauk u školama…”
Malo se čudim Željku. Sve je to logično i pragmatično. Pa mi smo pobijedili ’95. godine kako bi mogli, između ostalog, ukinuti vjeronauk u školama, uvesti besplatan pobačaj, omogućiti raskošne povorke homića itd. Nek’ se vidi što mi možemo!
Rodna ideologija i globalizacija, crvena peterokraka i cajke vraćaju se na velika vrata. Pitanje je jedino: jesmo li to htjeli? Ako je to ono što Hrvateki žele, onda nisu ni trebali rušiti Jugu.
Oscar Wilde zna da stari vjeruju u sve, sredovječni sumnjaju u sve, a mladi znaju sve!
Zvonimor Hodak/Foto: FaH
