Bojim se da sam ovako “okorjel” došao u progresivnu fazu “drugarske” samokritike. Naime, otkrio sam da me pomalo boli ona stvar za vječnu trakavicu o zlim ustašama i dobrim i svima dragim i obljubljenim partizanima koji su nas tako efektno “oslobodili”, kompjuterskom preciznošću.
Taktiku i strategiju “oslobađanja” kao da je osmislio sam Steve Jobs, suosnivač i dizajner tvrtke Apple Inc. Čim su se Švabe i ustaše povukle u “svoj kazneni prostor” naši su herojski počeli oslobađati prostore na kojima nije bilo “nigdje nikoga”. I to je “oslobađanje” tako išlo sve do Bleiburga i natrag. Sve do Sremske Mitrovice. I sad se desničarski kolumnistički krkani i lijeve “Majke Tereze” po općinama, gradovima i županijama spore i bore tko je koga…
Ja se pak povlačim u sebe iako znam da me oni upravo tamo i čekaju! Od sada pišem o onome što našeg radnog čovjeka, bolje rečeno trudbenika doista zanima. Bio on u RH ili Irskoj. Recimo, o spitzenkandidatima bilo iz redova pučana, bilo socijalista u EU. To je tako krasna i korisna tema naročito za Hrvateke.
Postoji Svjetsko prvenstvo u šišanju ovaca u francuskom gradiću Le Doratu. Nedostatak prvenstva je bolna činjenica da su od 323 sudionika samo dvije žene, a naša braniteljica za ravnopravnost spolova spava. Znam da vas je ova moderna tema jako zainteresirala, ali upravo sam se nečeg sjetio pa ću se kasnije vratiti na ovu atraktivnu priču.
“Ceo svet”, naime, zna za crnu NDH i sve njene strahote. Nema ni oskudno obrazovanog antife koji ne zna osnovne postulate te “hrvatske tragedije”. Naročito to zna te istinoljubivo ističe 6. lička medijsko-partizanska falanga. Biti Srbin ili Židov u endehaziji značilo je smo jedno: sigurnu smrt. Sami znate koliko su puta o “životu” u NDH pisali Branimir Pofuk, Gera Gerovac, Roby Bajruši, don Ante Tomić, trodimenzionalni Miljenko Jergović, stari splitski prvoborac Jurica Pavičić, Boris Vlašić, Boris Dežulović, Žonja. Da se ne trudite tražiti njihove članke, reći ću vam – nijednom.
Tuđman je u Lisinskom u svom povijesnom govoru, između ostalog, rekao i to: “Između ostalog, NDH je bila izraz želje Hrvata za svojom državom…”. Koje li hereze od strane najmlađeg Titovog generala. Sad se otkrilo da su 28 generala u vojsci NDH bili Židovi. Neno Stazić ni danas to ne vjeruje. Zatim, 13 generala su bili Srbi.
Kako su to lijepo znali reći u JNA “pazi sad ovo”: nogometna “repka” NDH igrala je 1942. godine u Stuttgartu “tekmu” s Njemačkom, a kapetan hrvatske vrste bio je Srbin Mirko Kokotović. Bilo je to one iste četrdeset i druge godine kad su prema “velikom” patrijarhu Irineju katolički svećenici u Jasenovcu poklali već milijun Srba.
Tko je ikada napisao da je NDH za vrijeme trajanja Drugog svjetskog rata imala svoj konzulat u Beogradu ili da je kroz isti taj rat Židovska općina u Zagrebu djelovala i radila u skladu sa zakonima NDH. Neka mi netko od drugova dade dokaz u kojoj je to državi i gradu pod Hitlerovom čizmom Židovska općina funkcionirala kroz ratne godine, u vrijeme kad se Židove ubijalo kako bi to rekao Krleža “masovno kao u Galiciji”. Naravno, crne vrane će sada odmah graknuti. Međutim, oni koji slave 8. svibnja 1945. ni slučajno ne žele slaviti i 5. kolovoza 1995. godine.
Što, na primjer, slavi sutkinja Renata Višošević iz Čakovca? Ista je nedavno osudila oca troje djece na 30 dana zatvora zbog hrvatskog grba s početnim bijelim poljem. Kad kažem nedavno to znači da se ovaj pravosudni eksces nije dogodio u Jugi nego u “slobodnoj” RH. Naša je Renata u obrazloženju presude takav grb nazvala “ustaškim” i “zabranjenim simbolom”, a natpis “Bog i Hrvati” pozdravom kojim se remeti javni red i mir.
Kad je u Jugi Vice Vukov svojedobno istim pozdravom “remetio javni red i mir” nije se desetak godina mogao vratiti iz “inostranstva”. E, da je onda dopao u ruke našoj Renati. Ne zna Renata da taj “ustaški” i “zabranjeni” simbol iz dana iz dana tisuće i tisuće turista iz Japana, Južne Koreje, Tajlanda, Filipina…gleda i slika na Markovom trgu, i to na njegovom krovu. Heraldičar Zvonimir Gerber tvrdi da Hrvati koriste grb s prvim bijelim poljem od 1495. godine.
Društvenim mrežama “pluta” fotografija na kojoj Josip Broz zvani Tito stoji ispod “grba Narodne Republike Hrvatske” koji, osim crvene zvijezde petokrake, sadrži i šahovnicu s prvim bijelim poljem. Godine 1990., pod zastavom s prvim bijelim poljem, proglašena je i RH!
Sutkinja Renata Višošević budi optimizam i vraća vjeru u naše pravosuđe. Naime, bio sam uvjeren da je “pravosuđe s posebnim potrebama” dodirnulo dno. Sad vidimo da ima još poprilično prostora do samog dna. Dokaz za to je i nesporna činjenica je i izdanje Ustava Socijalističke Republike Hrvatske iz 1974. godine, objavljeno na pet svjetskih jezika, a u njemu su opisani i slikovito prikazani grbovi svih republika bivše Juge, pa tako i Hrvatske. Naravno, pogodili ste! Grb SRH ima prvo bijelo polje.
Okrivljenik u Višoševićkinom predmetu je u stvari nosio kapu na kojoj je bio grb s prvim bijelim poljem. Sutkinja je tu kapu inventivno nazvala beretkom s “ustaškim obilježjem”. Kad malo razmislim stvarno je zadnji čas za Mislava Kolakušića…
Na fejsu “Muralist” objavljuje dražesni i inspirativni detalj s koncerta Mile Kekina i Hladnog piva u Murskom Središću. Lik, antifa u majici plavo, bijelo, crvenoj s crvenom zvijezdom na bijelom polju. Znači majica sklepana od zastave agresorske SFRJ je dopuštena, ali hrvatski grb s prvim bijelim poljem nije! Događaji su se dogodili u istoj županiji i u istoj državi.
E, da smo bar mi pobijedili u Domovinskom ratu…ne bi Lijepom našom bauljali ni Mile Kekin, ni Frljić, ni Zoran Erceg, ni neki drugi koji ne mogu prežaliti Jugu… A možda bi u Bolu i Murskoj Soboti pjevao čak i Thompson. Morat ćemo pričekati neku novu agresiju pa možda nam se onda posreći da i mi jednom pobijedimo i dočekamo proljeće u Europi. To je uspjelo čak i Dinamu. A mi se iseljavamo. Čak predsjednica i premijer traže bolji posao vani…
Znate li koja je razlika između antifašizma i krave? U tome što kravu ne možete musti 75 godina.
Ivica Dačić: “Srbija se raduje i dosta očekuje od predsjedavanja Hrvatske EU-om”. I u pravu je naš Ivica zvani mali Sloba. Još od onih hibridnih vremena naš Jace koja je protekom vremena doživjela određenu zasluženu kaznu jer se je nitko više ne sjeća osim Žonje i novinarčića kojima je zajednički znak slavljenje 8. maja 1945. godine. Otkud sada odjednom naša Jadranka? Možda će se netko sjetiti zlatnih vremena koja su počela sa Sanaderom, a završila s Ivom Josipovićem i reprintom predratnog “Zenita” koji mu je poklonio Boris Tadić. Naime, on nije našem dragom Ivi Josipoviću htio u lice skresati da su Hrvati mješanci između majmuna i papige nego mu je poklonio “Zenit” u kome to “lepo” piše.
A Jaca se mnogo fino zahvalila komšijama poklonivši im “pravne stečevine” EU vrijedne 8 milijuna maraka. Kao što je više puta naglasila naša diplomatska heroina Marija Pejčinović, naš prvi i vitalni zadatak je da Srbija i BiH uđu u EU. Da onda bilateralno riješimo pitanje ratne štete za onih milijun Srba koje su hrvatski svećenici poklali u Jasenovcu. Naravno, na tu pastoralnu i krajnje obećavajuću poruku “velikog” patrijarha iz RH nitko nije ni zarežao. Kao to je SPC pa je bolje ne ljutiti manjine. Politički hlebinci!
Najtvrđa i najutjecajnija utvrda srpskog hegemonizma upravo je SPC. Slučaj Alojzija Stepinca i sprječavanje njegove beatifikacije zadnji je dokaz tome. I nemojte sumnjati ni trenutka. Dačić, bez obzira na to što mu se to inače rijetko događa, ovaj put govori istinu. Kad se jednom guske odgegaju u maglu onda to s vremenom postaje uvjetni refleks. Čim im se ukaže prilika one “uhvate maglu” i onda čekaj novih sto godina dok se ne otrijezne.
Bolje je “Sto godina samoće” od Gabriela Garcie Marqueza nego nova “giljotina” iz koje se cereka “radost” malog Slobe. Koliko puta sam napisao da su u diplomatskim salonima Europe Srbi za koplje iznad nas. Sjetite se samo Mačekova HSS i poklika “Vjera u Boga i seljačka sloga”, tamburica i što nakon toga…odoše guske u maglu. Sjetite se jedine prave bitke u Drugom svjetskom ratu na “ovim prostorima”, bitke na Sutjesci. Tko je u njoj imao daleko najviše žrtava? Hrvati. I to jer su se borili za Jugoslaviju, a za nagradu su poslije ostali bez Neuma, Subotice, Boke Kotorske, Srijema…
Kad su “matici zemlji” tj. Jugi bili vraćeni svi krajevi koje je Trumbić poklonio Italiji, Hrvatska je ipak ostala manja nego što je bila u Banovini Hrvatskoj. I kaže agent EU-a za RH Tomislav Krasnec: “Zelena agenda. O putu zemalja zapadnog Balkana u EU odlučivat će se na summitu u Zagrebu, u proljeće iduće godine”. Krasno od Krasneca. O “putu” zemalja zapadnog Balkana u EU, srećom će se ipak još uvijek odlučivati u Berlinu i Parizu, a ne u Zagrebu. Jer kad bi se o tome odlučivalo na summitu u Zagrebu Hrvati bi opet jednom popušili. Kao i inače u povijesti. Stoti put bi povijest opet postala farsa. Kad malo razmislim zadnji čas je za KGK, Kolakušića i Škoru.
Opet se ponavljam, ali mi se čini dobro citirati Mark Twaina: “Katkad se pitam vode li ovaj svijet vrlo pametni ljudi koji nas zezaju ili hrpa kretena koji misle ozbiljno”.
HHO je opet razgolićen. Čičku nisu ovaj put pale samo hlače. Sada je “car” potpuno gol. Drveni demokrat najprije je pokušao “nagovoriti” Karolinu Vidović-Krišto na ostavku. Igora Peternela nije nagovarao nego ga je iz “statutarnih” razloga izbacio. Izgleda da Zvonac i dalje sluša one progresivce koji su mu savjetovali da iz HHO-a izbaci Vjekoslava Magaša što će koštati HHO približno četiri milijuna kuna. Iste one koji su nakon Oluje napisali “knjigu dokaza” o našim zločinima za vrijeme i nakon Oluje i s Čedom Prodanovićem, Žarkom Puhovskim i sličnim likovima odnijeli je na Haaški sud.
Knjiga je glamurozno, s dokazima, završila u smeću samog Suda. Sud je ocijenio da se radi o iskonstruiranim zlobnim ljevičarskim pokušajima da se rat dobije barem u Haagu kad to već Gotovina i branitelji nisu dozvolili na terenu. I onda dolazi socrealistički rasplet koji je moguć jedino i samo u zemlji Hrvatskoj. Svi ti profesionalni i birani svjedoci od Mesića, Puhovskog, Čička i da ih ne nabrajam sve, postaju predsjednici države, cijenjeni politički komentatori, analitičari tobožnje i sveopće ustašizacije Lijepe naše.
Razni Dežulovići, Tomići, Gerovci, Pofuci, Vlašići, Mandići na dnevnoj bazi sikću na hrvatsku državu. Naravno, ne protiv Vade i vladajuće oligarhije nego protiv države. Ako ste slučajno pomislili da se o ovoj državi ne može pisati s više cinizma, pljuvanja i hračkanja od recimo toga kako to rade Ante Tomić, Vedrana Rudan, Goran Gerovac…varate se.
Evo, kako jedan “etablirani” novinar, čak i pisac Boris Dežulović definira RH: “Nezavisna Republika Hrvatska da ima malo integriteta i samopoštovanja, da je dakle riječ o ozbiljnoj državi, a ne maloj, pizdunskoj zajednici općina točno po mjeri svojih malih, pizdunskih ustaša…”.
Iz toga zaudara skoro trideset godina frustracije, mržnje, čireva na želudcu samo zato što smo napokon uzeli batinu u ruke i opalili nogom u tur njegovu treću ili četvrtu “Armiju u Evropi”. Ali niste nikada pročitali i nećete pročitati da je netko od gore navedenih ikada odbio “pizdunske ustaške kune”. Formula je već dobila pravo građanstva: svatko tko u Hrvatskoj malo glasnije kaže da je Hrvat, a ne Jugoslaven, zapravo je prikriveni ustaša. A lijek je već izmišljen. Izmislila ga je zemlja koja ima najviše Nobela na kugli zemaljskoj – Izrael.
Kad njihovi Dežulovići, Tomići, Rudanice itd., nakon posjeta Beogradu, dođu na granicu Izraela, onda im se sa smiješkom na usnama i krajnje ljubezno “saopšti” da više nisu državljani Izraela! Mislite li da je Izrael slučajno dobio preko 160 Nobela, a Arapi jednog, i to Arafat onog za mir?!
Lijepo je to napisao Alen Greenspan: “Ako ste razumjeli što sam kazao, tada se nisam dosta jasno izrazio”.
