HODAK: Ljevičari su kao golubovi, glasni su, ničem ne služe, a na kraju sve zaseru

U Zagrebu je upravo održan ”veliki marš” za znanost! Gledam na TV jednog zajapurenog kulturnjaka s transparentom na kojem piše “Marširam, znači mislim“. 

Pri čelu kolone koja zagovara znanost je Vesna Pusić, a u New York šalje lika koji je završio tek srednju cestarsku školu. U 27. godini.

Uvijek sam govorio da ljevičare ne treba previše napadati. Njih treba prvenstveno žaliti. Dobro ih je usporediti sa golubovima. Ima ih jako puno, ne služe ničemu, a na kraju sve zaseru.

On misli zato jer maršira. Takvih mislioca bilo je kroz povijest poprilično. Npr.: Musolinijev marš na Rim, Hitlerov marš na Reichstag, Veliki marš Mao Ce Tunga na Yenan… svi ti marševi, osobito onaj Mao Ce Tunga, odnijeli su stotine tisuća života. Marš i kultura? To u svojim jugo glavama mogu spojiti samo zagrebački salonski ljevičari.

Uglavnom, Hrvatska je izašla iz Jugoslavije, ali Jugoslavija nikada nije izašla iz glava naših ljevičara kao Nede Raukar, Rade Borić, Borisa Dežulovića, Slavenke Drakulić, Rade Šerbedžije, Olivera Frljića, Rajka Grlića, Drage Hedla, Tvrtka Jakovine, Hrvoja Klasića, Igora Mandića, Jelene Lovrić, Tomislava Jakića, Saše Lekovića…i sad bi trebalo nabrajati naše “kulturne“ jugoviće do kraja mjeseca.

Koliko je na ”maršu” bilo napaljenih kulturnjaka još se ne zna. Ako će brojati zagrebački policajci onda je bilo, onako od oka, bez onih koji su čekali tramvaj, oko sto tisuća. Splitski policijski brojači bili su hladno pragmatični. Protiv svima njima drage Istambulke bilo je jedan više ili manje od 15.000.

Koliko ljudi stane na Rivu 

Važno je da ih je bilo bar deset tisuća više nego u Zagrebu. Možda je i u Splitu bilo puno Splićana i turista koji su čekali prijevoz brodovima na otoke. Oko 5.000 tisuća čekalo je trajekte za Brač, Hvar, za posjet Titovoj špilji na Visu… Policija je matematički egzaktno izračunala kvadraturu Rive i ispalo je kako je ispalo. Stane točno 15 tisuća ljudi i točka.

Osim ako Goran Ivanišević ne osvoji Wimbledon. Naime, kad je Goran 2001.g. pobijedio u Wimbledonu njega je na Rivi, po općoj procjeni, dočekalo 100.000 tisuća sugrađana. No, to su bila neka druga vremena. I vlast je tada bila narodna – SDP-ova. To su bila vremena direktne demokracije.

Diktator Tuđman je baš bio napokon otišao. Narod je konačno odahnuo, a neki su i izdahnuli. SDP-ovci su u džepu nosili po desetak unaprijed napisanih nekrologa za HDZ-ovce. Riva je bila elastična i fleksibilna. Kad smo svi mi bili “Norac“ bilo je oko 70.000 tisuća Splićana na rivi, a onda je došao Kerum i Vlaji, divlja gradnja, i sad policija točno zna da na splitsku rivu ne stane više od 15.000 grla. Ostale zaboravi, ne računaju se. Ako su automatski brojači došli iz Buzina i Bruxellesa onda bi ih moglo biti između 700 i 800. Koliko je i “odbrojila“ Slobodanka. Dokle će se najdalje ići u toj igri brojenja ne znaju ni oni s nešto bujnijom imaginacijom. Oni koji pišu sinopsis za “Igre prijestolja.“

Sretnu se dva Slovenca Mujo i Haso. Pita Mujo Hasu: “Jesi li ti živeći u Deželi postao perverzan? “Pa onako, tu i tamo..“ odgovori Haso. “Dokle si najdalje išao sa djevojkom..?“ uporan je Mujo.. “Do Tuzle“ odgovori Haso!

Ta divna splitska noć

U krivu su oni koji su se nadali da će se na splitskoj rivi roditi novi državotvorni pokret. To je uspjelo samo jednom Hrvatu u povijesti. ”Diktatoru” Tuđmanu kojeg se nitko nije bojao. Poruke su otišle u “tu divnu splitsku noć“. Split je grad divergentan sam sebi. Sigurno je najhrvatskiji grad u Lijepoj našoj.

No, u isto vrijeme to je i grad sa najviše orijunaša i Jugoslavena u RH. Grad s jugonostalgičarskom “Slobodnom Dalmacijom“ koja ima tako ”snažan“ utjecaj na žitelje Splita da ljevica godinama ne može ni pomirisati vlast. Ako nije HDZ na vlasti, onda je Kerum ili obratno. Ante Tomić, Jurica Pavičić, Dragan Markovina, Dražen Lalić, pametnjakovići iz pretencioznog “Pametno“ mala su, glasna i kreštava oaza kojoj kad dođu izbori kost zastane u grlu čim se pojavi “old story“.

Baldasar kao izuzetak, a Kerum i HDZ kao pravilo. I zato su u prošli četvrtak sve oči bile uprte prema rivi i Splitu kao tradicionalno najjačoj hrvatskoj opciji.

Međutim, našem vlastodršcu i njegovim stranačkim uhljebima u HDZ-u sva ta protestna upozorenja njihovih birača i naroda nije značila ništa. Istambulska konvencija se, zahvaljujući podršci opozicije i HDZ-ovih uhljeba, “prošetala“ Saborom k’o grupa Južno Korejskih turista u predsezoni.

HNS kao flaše vode u Brodu

Plenki se odnosi prema HNS-u k’o stanovnik Slavonskog Broda prema zadnjoj flaši pitke vode. Njegovi ”tvrdi” katolici u stranci spremno su digli ruku za Istambulku jer ipak je Hrvatska sekularna država. Nema veze što su to u Europi samo Slovenija, Francuska i možda još pokoja država. Putica Sanja, Sanader Ante, Mikulić Andrija, Orepić Vlaho, Đakić Josip, Branimir Glavaš….. svi su oni glasovali za IK jer neće njima Crkva govoriti što je rodna ideologija.

U pravu je Branimir Bunjac kad je rekao: “Sabor je vučja jazbina u kojoj sjede ljudi koji neće promijeniti Hrvatsku da imaju mandat od sto godina“. Ono što zabrinjava je da smo na glasovanju o IK u Saboru dobili kako pišu na fejsu “jednu dušu, a dva tila“. Tako su HDZ i SDP, dvije stranke spojene u jednu partiju, jasno dale svima nama na znanje da je tobožnje višestranačje u RH otišlo k vragu. Kad nam zatreba složit ćemo i “veliku koaliciju“. Sve u borbi protiv zatucanosti, nasilja nad ženama i ognjištarskih desničara koji podržavaju nauk Crkve. Ako treba i pod cijenu suvereniteta. Želimo da se naše žene u Zagrebu i Splitu osjećaju noću sigurno k’o žene u Berlinu i Stockholmu. Ha, ha, ha…

Turska je prva ratificirala IK tako da danas nitko u Turskoj ne smije dignuti ruku na ženu, osim nogu…

GREVIO pred vratima

Sad dolazi na red faktor vremena i gubitak “memorije pamćenja“ u Hrvateka. Čim nam neka agencija spontano, na mig iz Bruxellesa, digne kreditni rejting započet će oda o uspjesima ove Vlade i velikog maga Plenkija.

Prestrašili su nas na smrt Anka Mrak, Saša Kosanović, Mile Kekin, Fred Matić zvan punjena ptica, da će odlepršati iz Lijeve njihove. Samo zahvaljujući koordiniranoj akciji HDZ-a i SDP-a ti borci za galvanizaciju roda i rodne ideologije ostali su se grijati pod domaćim suncem i boriti se za prava eko-seksualaca da opće sa bukvama u Lici. Ako zamjene bukvu s ličkim mrkim medvjedom tu je GREVIO.

Dobra je usporedba Milana Ivkošića u Večernjaku: “Paranoju sličnu današnjoj izazivali su i “neprijatelji socijalizma“. Samo se nadam da GREVIO neće imati prava iz nekadašnjeg samoupravnog čl. 133. Kaznenog zakona SFRJ. GREVIO, sad je to jasno i osobama nevičnim pravu, ruši ustavnopravni poredak RH… Za početak će EU nametnuti ženama da moraju raditi do 67. godine, ostat će i dalje jednako bijedno plaćene kao i do sada. Mislite da je Ženevska konvencija o ratnim zarobljenicima imalo pomogla Vukovarcima?

Ljevičari putem borbe za uvođenje rodne ideologije u Hrvatsku demonstriraju svoju ponovno zadobivenu političku moć i nezaustavljivo ruše sve što smo dobili 5. kolovoza 1995.g. Danas se u HNS-u kidaju od smijeha kad mi, rigidni ognjištari, zbog nepoznavanja dijalektičkog materijalizma, kmečimo kako je rodna ideologija u sukobu s logikom, genetikom, embriologijom, anatomijom, fiziologijom, psihijatrijom…

Ustani (Or)bane

Da, pada mi na pamet jedna kolektivna obvezna državna psihijatrijska opservacija: jedno od pitanja moglo bi glasit “Što mislite o Haaškom sudu kroz prizmu činjenice da je četnik Šešelj na slobodi, a Slobodan Praljak pod zemljom?” Kladim se da bi puno odgovora glasilo: ”Pa što, oba su slobodna. Fala Bogu!”

Nakon što se slegne prašina nakon splitske rive pojavit će se tablice PR gurua, poput Krešimira Macana, s konačnim poretkom političkih dobitnika zbog ratifikacije IK. Premoćni pobjednik će sigurno biti dobro vođen i uravnotežen HNS. Klub koji ima manje navijača nego posjetitelja na Dinamovim utakmicama. Iako ih je oko 1,5% izvrsno su organizirani i efikasni. Pun je članova sa srednjom cestarskom školom pa kad jednog od njih udome kao konzula u SAD-u, slijedeći zadatak je da drugoga postave za predsjednika HAZU. I uspjet će. Najveći gubitnik i tragičar ove neobične lige ili ljige je nekad obećavajući i perspektivni Most.

Naime, Most se podijelio i kod glasovanja o IK i kod glasovanja o povjerenju Martini Dalić. Je li zaista moguće da nisu imali ni malo političke promoćurnosti i shvatili kako razočarano glasačko tijelo HDZ-a traži političku opciju koja će artikulirati njihove demokršćanske stavove. Ovaj politički diletantizam s podjelama u glasovanju oko IK i opoziva Martine Dalić (što su sami predlagali) siguran sam da će ih koštati jer nisu uspjeli loptu ubaciti u prazan gol dok je golman ležao na zemlji. Od sada još samo dežurni progresivci mogu siktati kako je Most kukavičje jaje klerofašističkog klera u našoj politici. Sve je to samo dokaz kako čovjek ne mora biti kokoš da bi vidio koje je jaje mućak.

I što nam na kraju ostaje? Neki novi Tuđman, Orban i onaj članak Istambulske konvencije koji predviđa mogućnost otkazivanja i izlaska iz nje. Nisam se potrudio da zapamtim koji je to član. Zašto se opterećivati kad živim u zemlji Hrvatskoj. Zemlji koja tako zdušno uzgaja kmetski i poltronski mentalitet, čiji političari nisu sposobni voditi politiku osluškujući bilo naroda i njegove potrebe i interese već samo traže neke gospodare kojima će služiti. Ili kako je u petak napisao “retrogradni“ Marcel Holjevac “Ustani (Or)bane”.

Horacije je napisao: “Ako želite plakati, morate najprije osjetiti tugu“. Nemam osjećaj da puno njih u Hrvatskoj osjećaju tugu.

Prošli Orban i Istanbulka

Možda neki ipak osjećaju tugu u Hrvatskoj, i to uglavnom zbog ponovne Orbanove pobije u Mađarskoj. Hrvatski nostalgičari za nesvrstanim i samoupravnim vremenima se trzaju u svom neurotičnom snu. Prošla je Istanbulka i umjesto blagog i superiornog trijumfa, evo nove kosti u grlu: premoćna pobjeda Orbana. A toliko su puta naglasili da je “Orban sramota Europe“, ”Orban je prijetnja demokraciji“… Bože, sad znam na koga je Dostojevski mislio kad je pisao Idiota.

Od 70% izašlih birača, Viktor Orban dobio je 70% glasova. Šoroš seli svoje uškopljene ljevičare u Beč. Ipak će tamo morati otvoriti svoj kampus. Nevladine udruge ostale su bez love. “Rigidni desničar“ Orban, kojem je glavni opozicioni suparnik desni “Jobbik“ s 20% osvojenih mandata, pogodio je bilo svog naroda. Naša politička elita prije bi pogodila topom mušicu u letu nego bilo svog naroda.

Orban prije svega ne želi biti transmisija briselskih naloga svojoj zemlji već vođa naroda i njegovih interesa. Zaustavio je migracijski kaos, protjerao burzovnog mešetara transrodnog Šoroša, zatvorio financijsku pipu stotinjak ljevičarskih anti-mađarskih portala i zbog toga se prošetao mađarskom izbornom pistom, a da se pritom nije pošteno ni oznojio. Međutim, za hrvatsku lijevu medijsku falangu, takav čovjek koji je izabran demokratskom voljom naroda, predstavlja ”prijetnju demokraciji”.

Tko je taj predsjednik Finske

Demokracija je i inače riječ koja je u povijesti najviše prostituirana. Sjetite se SSSR-a, Jugoslavije, Demokratske republike Sjeverne Koreje, Demokratske Republike Njemačke… stvarno bizarne “demokracije“ po mjeri “Borbe“, “Slobodne Dalmacije“, “Novog lista“.

Jeste li ikada pročitali u “zlatno“ doba Nine Pavića, Drage Hedla, Tomislava Jakića… bilo što loše o tim i takvim demokracijama. Sad je raznoraznim Tomićima, Bajrušima, Trkanjcima, Pavićkama i sličnima Orban “prijetnja demokraciji“.  Danas bi Orban došao Lijepoj našoj isto tako kao što je Franjo Tuđman došao, pobijedio i stvorio RH. Ni više ni manje.

Hrvatsku depresiju još je davno opisao Plaut:“ Nihil habeo, nihil curo“ ili nemam ništa, pa za ništa i ne brinem.

Jedva je spomenut posjet finskog predsjednika Sauli Niinista Hrvatskoj. Veći i bolji tretman dobio bi čak i posjet Milorada Dodiga. Jedva je nešto nevoljko objavio Jutarnji. A predsjednik Finske je sve samo ne suhoparan i nezanimljiv lik. Za povratak kući Sauli Niinisto izbrao je low cost kompaniju Norwegian te se vratio u Finsku u ekonomskoj klasi. Za 61 euro.

Saša od Obersnela

Zbog njega famozni Saša iz Rijeke ne bi morao nositi križ do Helsinkia. Ali Saša će opet imati priliku da organizira novu štafetu “križara“ do Zagreba. Hrvatska se, naime, sprema nabaviti eskadrilu transportnih helikoptera Black Hawk.

Saša bi mogao odmah izračunati koliko je to manje love za lijekove i za Radu, Sanju, Vesnu, GONG, Novosti, Antifašističku ligu, Novu ljevicu, Rekom, Platformu 112. Itd. Saša i sponzori su apsolutno sigurni. Za demokraciju u RH idealno bi bilo demilitarizirati zemlju i potpuno je razoružati jer nam, uz toliko “prijatelja“, oružje samo stvara nepotrebne probleme.

Već sama “priča“ da je Saša od Obersnela dobio trosobni stan na poklon u Rijeci je dosta težak križ. Bez obzira bila to istinita ili ne. Uskoro se očekuje u Kerempuhu Frljićeva režija skandala s kupnjom Black Hawka. Očaranom gledalištu to će biti krunski dokaz da sve zlo koje nas je snašlo dolazi od križa.

Novinar i publicist Vjekoslav Krsnik poklonio mi je ovih dana svoju novu knjigu “100 prvih i notornih hrvatskih Jugoslavena i organizacija pod njihovim utjecajem“. Naravno, ovih 100 jugovića je samo creme de la creme. Na žalost. Krsnikova dobro dokumentirana knjiga je kap u moru. Da bi se sve hrvatske jugonostalgičare osvijetlilo reflektorom trebalo bi napisati “sabrana djela“.

Niti deset knjiga ne bi bilo dosta. Siguran sam da danas ima bar 30% čvrstih i zadrtih, a često i fanatičnih protivnika ove još uvijek mlade države. I zato je dobro što je Vjekoslav Krsnik imao volje i želje da dio njih demaskira i stavi u “zonu sumraka“ naše najnovije povijesti.

Pita Haso Muju: “Jesi čuo najnoviji vic? Mujo odgovori: “Ma, bolan, čuo! Odsjedio