HODAK: Ljevičari tuguju jer Vatreni igraju u crnim dresovima, a ORJUNA jer su oni u crvenim ispali

Njemački Der Bild proglasio je Hrvatsku ‘najboljom sportskom zemljom na svijetu kad se uzme u obzir veličina države’. To je još jedan dokaz da se i s malim može puno toga.

Nogometna groznica ne jenjava. Osobito sada kad HOS-ovci u crnim dresovima idu dalje, a crveni fudbaleri idu kući. No, utješit’ će se naši istočni komšije. Kako proriče Velimir Bujanec za pedesetak godina oni će slaviti pobjedu od 2:0 nad Brazilom. Slično k’o što je s Kosovskom bitkom.

Naši antifašisti Dragec Zvonimir Carrlloss Pilsel, Indexovci, crtači plakta s likovima štakora koji tobože asociraju na Modrića i Lovrena, već legendarni autori svastike na Poljudu, orijunaši, jugonostalgičari i ostali sitnozubaši, svi oznojeni od jada sanjaju zmajeve, vatru, Tuđmana na Kninskoj tvrđavi, vatrene kako slave…

Nešo Stazić navodno je promrmljao: ”Prosto ne mogu da verujem! Dokle će ova pacovčad da nas maltretira i provocira”.

Laudato TV je objavila sliku Modrića, Rebića i Dalića i ‘ustaške’ stihove: “Ante zove, Luka viče, mi smo spremni izborniče!“ Prestrašno! Drugovi su se odmah sjetili pjesme “Evo zore, evo dana…“ koju je svojedobno, čekajući da se ispišu čekovi u Australiji, pjevao naš Stipe (Mesić).

Uzbudio se i portal Danas.hr k’o da se redakcija kojim čudom našla u ‘Kući cveća’ pred grobom ljubičice bele. Naslov: “Strašno i presramotno!“ Laudato TV je objavila ustaški pozdrav Vatrenima, posebno Modriću, Rebiću i Daliću.

Autoru nije bilo ni ‘strašno i presramotno’ vidjeti plakat sa ‘štakorima’ Modrića i Lovrena, ali sada ga trese orijunaška groznica. I tako, uznemireni ljevičari lupetaju, čekajući da netko napokon Juru Francetića i Rafaela Bobana zajedno s Vatrenim pošalje kući.

Inače, na Mundijalu u Rusiji je bilo i drugih simetrija s Drugim svjetskim ratom i silama Osovine. Rasplet koji se desio 27. lipnja po grupama na prvenstvu duhoviti su fejsovci usporedili s 1945.g. Italija je već davno kapitulirala, Njemačka se raspala 27. lipnja, a Japan se još drži. Možda je i zbog toga “posebno neugodno Modriću, Rebiću i Daliću“. Jasno vam je da se ova duhovita parabola nije pojavila u glavama novinara tzv. mainstream medija jer i to bi bilo ‘strašno i presramotno’.

Marcel Holjevac kao i obično zlobno i ‘presramotno’ analizira dileme naših Jugovića. “Ne mogu navijati za ‘Mamićevu reprezentaciju’ i to još u crnom, a ne mogu očito ni za Island koji je prvi od svih država priznao neovisnu Hrvatsku.“

I tako mi slavimo pobjede Hrvatske, Čilića i Čorića, a u Sarajevu slave pobjedu Erdogana. To je indikativna i zanimljiva činjenica za sve koji žive na ovim prostorima. A da smo apstraktno rečeno igrali i izgubili, recimo, protiv Turske u Sarajevu sasvim sigurno ne bi slavili samo pobjedu Erdogana. No, ovakvo stanje u BiH ne utječe na naš čvrsti stav kako je naš strateški interes milom ili silom uvesti BiH u EU. Na kraju krajeva, netko će se upitati kakve uzročne veze ima Svjetsko nogometno prvenstvo i pobjeda sultana Erdogana na izborima u Turskoj?

Samo bih podsjetio: kad smo na Europskom prvenstvu u nogometu 2008.g. izgubili protiv Turske u Austriji, BiH je gorjela od trijumfa i sreće. Vatromet, turske zastave, kolone automobila, euforija daleko jača od naše nakon tri pobjede Vatrenih u Rusiji.

Generalno gledano, svatko ima pravo na svoj stav. I BiH, i Pilsel, i Indeks, i Danas.hr, i orijunaši, i “pacovčad“, i Stazić, i Goldstein, i Tomić, i Rudanica, i Bajruši, i Rade i Rada, i Pupi, i Frljić, i Mandić, i Pavičić, i Dežulović, i Sanja Sarnavka, i Ivo Josipović, i Stipe Mesić, i Mate Kapović, i B.a.B.e. i “demograf“ Nikola Visković, i Franjo Habulin, i Ognjen Kraus, i Furio Radin, i Arsen Bauk… svi osim “klerofašista”, desničara i ognjištara… koji, dok su od 1991-95.g. stvarali u krvi ovu državu, nisu imali ni pojma da je temelj te države u stvari antifašizam.

Prevedeno, svi oni protiv kojih smo se četiri godine borili, danas su “temelj“ RH. Nazdravlje Hrvateki!!! Neka vas Bog i dalje čuva… treba će vam.

Još je Winston Churchill rekao: “Stav je mala stvar koja čini veliku razliku.“

Progresivni i nekad monolitni SDP se lagano trese. Vjerojatno su ga sustigle godine. Tako je to kad, nogometnim rječnikom rečeno, ode trener koji je istodobno bio i njihov najbolji igrač. Iza Milanovića ostali su prosječni igrači zonske kvalitete. Nedorasli Bernardić je od drugoligaškog kadra trebao stvoriti novu momčad koja će razveseliti naše progresivce, orijunaše i antifašiste te opet pobijediti na novim izborima. Podsjećaju me na ekipu ‘Hrvatskog dragovoljca’.

Kad je došao trener Igor Pamić odmah je najavio povratak u prvu ligu. Na kraju su tek u zadnjem kolu uspjeli ostati u drugoj ligi.

Zgodna mi je ova usporedba – SDP i ‘Hrvatski dragovoljac’! I dok se s drugoligaškim kadrom Bernadić bori da ga ne prestigne Živi zid, digoše se željezni demokrati SDP-a na svoje rahitične noge. ‘Željezni’ Bero ne cijeni pluralizam, pada rejting stranke. Drugovi žele dogovornu demokraciju ma što to god značilo. Nešto kao drveno željezo.

Umjesto nesposobnog autokrata Bere javljaju se sada raznorazni dični kandidati. Svi cvijet dogovorne demokracije ili propali ministri. Poznati stručnjak za ustavno pravo, Vojko Obersnel, koji nije dopustio populistima i klerofašistima da na njegovim privatnim trgovima i površinama skupljaju potpise za ‘protuustavne’ referendume, također je jedan od tih velikih demokrata u SDP-u. Kaže Vojko zvan Jong Un: “Mislim da je krajnje vrijeme da se nešto promjeni. Ili se mora promijeniti Bernadić ili se mora promijeniti njega“.  To što je Bernadić izabran na legalnim i zakonitim stranačkim izborima okoštalog komunistu Obersnela boli ona stvar.

U pravoj partizanskoj čeki čuči i sisačka gradonačelnica Kristina-Baniček Ikić. Popularna Ikača. Kad bi se, onako teoretski, mene pitalo odmah bi glasovao za nju. Nitko nije u stanju tako boljševički talentirano rasturiti socijaldemokrate i pozicionirati ih uz Vrdoljakove narodnjake od željezne, progresivne i ortodoksne partizanke Ikače. Teško se SDP može priviknuti na novog čovjeka, nekada odličnog studenta, relativno tolerantnog i pomalo ambivalentnog političara, ali bez prave karizme. Političara koji nikada nije sudjelovao u klasičnim komunističkim čistkama sličnima onima u doba ‘Hrvatskog proljeća’, ili u procesima i zatvaranju kontra-revolucionara. To je strano mentalnom sklopu sadašnjeg predsjednika. Razno razni Grbini, Hajdaš Dončići, Ikače, Obersneli… mogu, nakon micanja Bernadića, samo odlučiti koji će od njih zadnji zagasiti svjetlo u balkanskoj krčmi na Iblerovom trgu.

George Bernard Shaw je jednom rekao: “Engleska i Amerika su dvije zemlje razdvojene istim jezikom“. Parafrazirajući Musolinijevog obožavatelja ne bismo li mogli reći: HDZ i SDP su dvije stranke razdvojene istim političkim supstratom…

Kaže mi moj kolega Zdravko Jurić, inače Sarajlija: “K’o kaže da se Hrvatska ne brine za svoje građane u BiH? Eto, čitam da je saborski Odbor za civilni nadzor obavještajnih službi izabrao Bosanca koji će, kao predstavnik građana, nadzirati sigurnosno obavještajne agencije!“

Oho, proradio mi je kliker. Moj Zdravko ironizira raritetnu činjenicu, moguću samo u iskompleksiranoj i poltronskoj državi kao što je RH. Gordan Bosanac iz ‘Centra za mirovne studije’ može nadzirati obavještajne službe samo u RH. Zašto? Zato jer je to osoba kojom se obavještajne službe moraju baviti, a ne da se on bavi njima.

Naime, u ožujku 2015. na okruglom stolu u MVEP naš se Bosanac potrudio podijeliti prisutnima jednu zgodnu i poučnu brošuru na kojoj bi mu zavidio i Aca Šešelj, sin ćosavog vojvode Voje. Evo što žulja časnog člana Odbora za nadzor: “Hrvatska službeno slavi kontroverznu vojnu akciju ‘Oluja’ kojom je oslobođen hrvatski teritorij 1995.g.“

Ovo ‘oslobođen hrvatski teritorij’ je veliki ustupak ‘konfliktnoj zemlji’ kako naš Bosančeros naziva Hrvatsku. Naravno, da je njegovu progresivnu brošuru odmah objavio ‘Beogradski centar za sigurnosnu politiku’. I sad mi recite koja je suštinska i politička razlika između Ace Šešelja i onoga što on ovih dana iznosi u Bruxellesu, i Gordana Bosanca?

Kad bi Aca slučajno imao dvojno državljanstvo budite sigurni da bi on danas bio predstavnik građana koji će nadzirati hrvatske obavještajce. Tada sigurno više neće obavještajne agencije uznemiravati građane ‘kontroverznim’ glasinama kako u RH jačaju i šire se četničke ideje. Da je u vrijeme Oluje Centar za mirovne studije imao svoje ljude tako visoko infiltrirane u sigurnosni sustav RH što mislite kako bi to sve skupa završilo? Ja znam. A vi?

Mene osobno još zanima samo jedna ‘sitnica’. Za koga su glasovali članovi saborskog Odbora koji su ujedno i članovi HDZ-a? No, možda je najbolje da to ne znamo! Uz takve i slične poteze stvarno se samo budale u političkoj oligarhiji mogu tobože čuditi zašto im javnost sve manje vjeruje. Ma, zapravo mislim da se oni samo pro-forme čude, a ustvari ih boli ona stvar za javnost.

Svježi primjer toga je naša pastoralna i samozatajna ministrica Nina Obuljen-Koržinek.

Ona je lucidno i s dobrim instinktom otkrila tupavoj javnosti jednu dobro čuvanu tajnu. Naime, za sve napade na njen lik i djelo optužila je iliti ‘odcinkala’ bivšeg ministra Hasanbegovića. K’o da je na mjesto ministrice došla iz Cinkarne Celje. K’o Nušićeva ‘Gospođa ministarka’ ona teško kopča koja je razlika između nje i Hasanbegovića i ‘gospođe Lederer’. Evo u čemu je: bivši ministar i bivša intendantica HNK bili su spremni zatvoriti pipu kroz koju su curili milijuni i milijuni poreznog novca razno raznim Frljićima, Gordanu Bosancu i njegovom “Centru za mirovne studije“, GONG-u, ISKORAK-u Sanje Sansvrake, Documenti i stotinama drugih uglavnom protuhrvatskih i neojugovićkih sisača proračuna.

Tako je nedavno, gostujući na ljevičarskoj N1 TV, izjavila kako je Oliver Frljić ‘medijski atraktivan i simpatičan’. Nije se pritom izjasnila koliko je njoj simpatično i atraktivno kad je Frlja u ‘Kerempuhu’, po uzoru na Katarinu Medici, uprizorio Bartolomejsku noć nad ‘klerofašistima’. Ako je njoj to atraktivno i simpatično onda je atraktivan i simpatičan i film ’15 minuta-Masakr u Dvoru’ u kojem su lažno i bez jednog argumenta optuženi hrvatski vojnici za ubojstvo devet hendikepiranih srpskih civila. Taj film je djelomično financirao njoj osobno ‘atraktivan i simpatičan’ Hrvoje Hribar.

Novinar Denis Derk je u subotnjem Obzoru stavio na raspolaganje našoj Nini pune dvije i pol strane koje je ona spretno i efikasno iskoristila. Kaže Ninočka da su najgori napadi i klevete na nju počeli kad se njeno ime počelo spominjati u kontekstu formiranja ove Vlade:

“Pojedini mediji koji su bliski mom prethodniku (Hasanbegoviću)…“ i tu sam prestao dalje čitati. Draga i sposobna gospođo Ministarko, molim vas navedite barem jedan relevantan medij koji je bio naklonjen Hasanbegoviću, a ne vama! Je li to možda bio Večernjak, Jutarnji, Slobodanka, Novi list, Kupusov list, Globus, Nacional, HRT, TV Nova, RTL… Svi, baš svi, su bili protiv bivšeg ministra!

Nabrojao sam sve “pojedine medije“, neki manje, a neki više lijevi ili još ljeviji. Ako Nina misli na tzv. off-medije kao što su 7Dnevno, Kamenjar, Dnevno hr. Bujica… onda neka to i kaže! Ovako nam želi zamazati naše ‘klerofašističke’ oči tobože desničarskom medijskom harangom protiv nje kao heroine ljudskih prava i Istanbulske konvencije. No, uz sav taj jeftini sajam poltronstva u Večernjaku koji se uz slike protegao na tri strane, sumnjam da će i ona sama biti u potpunosti zadovoljna jer nije sigurna da je svi vole. Ako ima kod kuće psića onda bi mogla riješiti i taj problem.

Stara engleska poslovica glasi: “Lord help me be the person my dog thinks I am“ ili u prijevodu: “Bože, pomozi mi da budem takav čovjek kakvim me vidi moj pas“.

‘Prvoborac’ Franjo Habulin, rođen 1957.g. istakao se ponovno kao muha u čaši mlijeka. “Referendum bi mogao biti prvi korak do nove NDH“.

U evociranju niza mitskih zločina ‘antifašistički veleslalom usred ljeta’ stigao je u isto vrijeme u Gospić, Jadovno i Pag. Prema izvješću Jutarnjeg ne vidi se gdje su se ‘borci’ našli. Uglavnom, oni upozoravaju Plenkija da je referendum put u ‘dvostruku NDH’. Radi se naime o dva referenduma.

O Jadovnom se uglavnom sve zna. Tu je od ustaške kame bilo ubijeno oko 40.000 antifašista, srpske nejači i staraca i žena. Problem je što do danas nisu pronađene nikakve kosti. Ništa. Dr. Božićević je 1960.g. kao speleolog ustvrdio da je u Šaranovu jamu moglo stati najviše do 500 ljudi i da je priča o 40.000 ubijenih u stvari teška laž. To nikako ne mogu povjerovati. Da antifašisti lažu! A zašto lažu? Zato jer mogu!

Zašto pas liže svoja jaja? Zato jer može! A naše antife financiramo kako bi nam podmetnuli floskulu: referendum = NDH. Kako bi napisao Borislav Ristić ”lako je penzionerima koji imaju žive roditelje”.

Zvonimir Hodak/foto: