HODAK: Marko Skejo i ‘Opća opasnost’ u Kninu

Hajdemo promisliti o jednoj povijesnoj činjenici. Nazire se kraj Drugog svjetskog rata, Hitler u ”Vučjoj jami” razmišlja o podmornici za Paragvaj ili Urugvaj, Rusi su prešli Elbu i nedopuštenom brzinom ”kidišu” prema Berlinu, Tito već ima gotov plan za 3154 Volksdeutschhera koje će stočnim vagonima praznih džepova potjerati iz ”demokratske” Vojvodine…

A sada malo mašte. Zgaženi ”Švabe” iz Trećeg Reicha i Vojvodine skaču na noge i demonstrativno spuštaju nosine do poda: ”Kakav je to sada genocid, gdje su naša ljudska prava iz deklaracije ‘Lige naroda’? Pa mi smo stoljećima tu živjeli, još od 27. srpnja 1941. g. koljemo fašiste i od kuda nas sada ovi s Vlatkinog brda tjeraju s naših ognjišta….” itd. itd.

Da je ”Švabama” iz Vojvodine palo na švapsku pamet sjesti u stotine traktora, pa s ono malo imovine krenuti put Bavarske, možda bi ih tada netko ozbiljnije shvatio. Međutim, u to doba, nakon Drugog svjetskog rata, Nijemci su bili do nogu poraženi i zgaženi tako da od 8. svibnja 1945. g. do konca 1950. g. nisu smjeli ni pisnuti… U to vrijeme događao se Nirnberški proces, smrtne i doživotne kazne zatvora koje su izricali vojni sudovi…

Hrvatska pljucka sebi u lice

Da vas ne tupim dalje s maštanjem o prošlosti, vratimo se u bližu povijest, kada smo 5. kolovoza 1995. g. istjerali agresore. Posjeli oni na naše traktore i otprhnuli u Srbiju. Danas se pak potomci tih agresora pozivaju u Knin na proslavu ”Oluje”. Oni i mnogi koji rata nisu vidjeli osim na televiziji, guraju se danas na kninskoj tvrđi i na službenoj pozornici na koju mnogi dragovoljci nemaju pristupa.

Hrvatska, povijesno zaražena neizlječivim poltronstvom, pljucka sama sebi u lice. Naravno, i Vladi i lijevim medijima je savršeno jasno tko je žrtva, a tko je bio vulgarni agresor te tko je zapravo obranio Hrvatsku. Jasno je to i svim političkim strankama koje su u Saboru. Sve se zna, tko je tko, ali svejedno sjede u Saboru s onima koji misle da ”naši” 1945. g. nisu ”odradili posao” do kraja. Dobro, i to je valjda demokracija…

Neki pak kao npr.: Fred Matić, ne žele na kninsku proslavu. Hvala Fredu što nije došao! To je bivši ministar Vlade Zorana Milanovića. Naravno, Fredu se ne ide jer tamo nikoga ne pozna. Sve neki strani i čudni ljudi….

I tako se naši ”traktoristi” polako, ali sigurno vraćaju po ”svoje”. Otišli su, a da ih nisu granatirali tisućama granata kao u Ukrajini, nisu bili mjesecima u podrumima, nisu bili trpani u logore, ubijani i mučeni kao što nas podsjeća naša ”savjest” Ljiljana Lili Benčik. Započeli su rat pobunom, uz podršku JNA izvršili agresiju na Hrvatsku, a nisu je prihvatili kao svoju domovinu ni kada su izgubili rat. Umjesto toga ukrcali su svoju imovinu na traktore i napustili Hrvatsku kao što se napušta osramoćena žena.

Čitam da ministri Banožić, Božinović i Medved nisu došli na prijem ratnih zapovjednika 4. kolovoza na Kninskoj tvrđavi. Doći će umjesto njih tajnici ili zamjenici… To je ”arogancija i narcisoidnost”, misli Ivica Granić. Dobro misli. Evo još jedan Granićev citat Konfucija: ”Nanijeta nepravda ne znači ništa ako je ne pamtiš.”  Mi stvarno imamo kratko pamćenje, prebrzo zaboravljamo.

Željan Jurlin citira jednog od ”heroja” Oluje – Matu Granića: ”Bilo je teže i riskantnije štititi srpske starce nakon ‘Oluje’, nego probijati blokade JNA tijekom rata i spašavati Hrvate u Srednjoj Bosni…”, misli posebni savjetnik predsjednika Vlade. Krasno!

U prošloj sam kolumni nesmotreno i na brzinu potrošio jedan vic o profesoru i njegovom asistentu tamo negdje u Tibetu. Doris iz ”Narod.hr.” zna isti vic, ali puno bliži nama Hrvatima.

Dakle, Franjo Tuđman i Mate Granić dignu navečer šator negdje u Tibetu, popiju čašicu nečega, okrenu leđa jedan drugom i lagano zahrču. Negdje duboko u noći Tuđman prodrma Matu s pitanjem: ”Što sada vidiš, Mate?”. Mate protrlja oči, pogleda u vedro nebo i započne: ”Poštovani predsjedniče, vidim polarne zvijezde, oblačiće, mjesec…”. Tuđman ga prekine: ”Budalo, ne vidiš da su nam ukrali šator, a s njim i Hrvatsku…”. Nadam se da je Doris sad zadovoljna!

Nakon totalnog poraza naših vaterpolista na svjetskom prvenstvu, skraćeni oblik riječi vaterpolo glasi ”Waterloo”. Prvak u utrci na 110 metara s preponama morao je odustati zbog ozljede prepone.

‘Opća opasnost’ u Kninu

Nakon noćne oluje svanuo je dan prave Oluje. Hosovci su dočekani u Kninu k’o da su bend ”Opća opasnost”. Valjda se vlast boji da žele ponovno osvojiti Knin. Nada Tušek misli da reda mora biti. Spominje Hitlera, asocira na HOS i naravno pozdravlja njihovo privođenje.

Usprkos presudi Vojnog suda u Zagrebu iz 1993.g u predmetu Paraga, Dedaković, Đapić… (potvrdio Vrhovni sud Hrvatske) da je HOS legitimni dio hrvatske vojske, njih se ne pušta na proslavu Oluje u Knin. Valjda kao kaznu jer su ratovali u majicama sa natpisom ZDS. Zar RH ne priznaje više presudu svog Vrhovnog suda?

Pratimo rat u Ukrajini. Pomaže dvije trećine svijeta šaljući oružje i diplomacijom. Svi se trude pokazati da su ”na pravoj strani povijesti”. Međutim, davne 1991. g. kada su Hrvatska i BiH krvarile, vladao je u Europi i svijetu mrkli mrak. Trećina države nam je bila okupirana. Uveden nam je embargo na kupnju oružja, a oružje iz skladišta ”Teritorijalne obrane” otišlo je u Banja Luku, dok smo se mi s lovačkim puškama i kuhinjskim noževima u tenisicama borili protiv ”treće armije u Evropi”….

Tada su svi bili dobrodošli tko god se htio pridružiti borbi za slobodu. Tu su HOS-ovci bili među prvima i najhrabrijima. Sada ih privode kako bi ih spriječili da dođu na proslavu Oluje u Knin, jer ”reda mora biti”, kao što misli naša Nada. Slaba je to nada kada pobjednike moraš sprječavati da sudjeluju u svom pobjedničkom slavlju. A sve to samo zbog tri slova na uniformi. Možda da ih zamijene sa ”Slava Ukrajini”.

Sanda Alić nas gorko podsjeća: ”Oluja ’95 – oslobodilačka akcija hrvatske vojske. Za sve ostalo imate knjigu žalbe.”

Sajamska manifestacija ”Za vrt i dom” se ispolitizirala pa mnogi provokatori sada viču ”Za vrt i dom smo spremni”….

Fejs gori komentarima ispod slike policajca koji ne dozvoljava ”nepodobnim” braniteljima da budu dio slavlja. To će imati dugačke repove. Repove koji će se protezati i na izbornu godinu. Te slike se ne mogu izbrisati ni retuširati. Ako je netko želio kompromitirati HDZ, uspio je.

”Nećete u Knin, niste ni prije…”

Traktoristi su sigurno sada sretni i ponosni, a elita i dalje sigurna za sebe i u svoje poteze. Branitelji će i dalje činiti suicide sve dok se nekom ne upali alarm. Možda bi trebao ministru Medvedu. Brojka je već prešla tri tisuće, a i dalje raste. Uglavnom, tužan ”Dan oslobođenja”. Dan kada ni akreditacija ne pomaže…

Netko je barem mogao lakonski poručiti članovima HOS-a ”Prošla baba s kolačima!” Kako sve to protumačiti bližnjima i djeci onih skoro 800 poginulih hosovaca u Domovinskom ratu…

Prvo te traži gumicu u školi, potom olovku, zatim prepisuje od tebe i još hoće da mu šapćeš… Nema pojma ni o čemu, ali traži da glasaš za njega na izborima.

Gluhi partizani

”Nepoćudni”, ali moralno čist dr. Andrija Hebrang bocka i ukazuje iz mirovine. Kao i uvijek, uspješno. U rubrici ”Pisma čitatelja” Hrvatskog  tjednika doktor se bavi legendarnim Oliverom. Njegovim spomenikom i činjenicom njegova domoljublja. Čak i potpuno nagluhi partizani znaju za njegovu odluku da nikada ne pjeva u zemlji agresora koja je 1991. g okupirala trećinu Hrvatske. Ni s milijun svojih ”evra” nisu ga uspjeli pokolebati i zato je otišao u povijest kao jedan od velikana glazbe i domoljublja.

Međutim, dr. Hebrang ukazuje na jednu Oliverovu pjesmu koja je kao malo nezgodna. Točnije ne pjesma, jer su sve njegove pjesme vrhunske, nego nezgodnog naslova. U danima najžešće srpsko-crnogorske agresije na Hrvatsku, Oliver je lansirao pjesmu ”Topnik sa Širokog Brijega”. Ta pjesma sigurno nije omiljena Anti Tomiću, Borisu Dežuloviću ili Vedrani Rudan, ali tko njih šljivi…

Možda baš zbog toga što se ta pjesma nije dojmila orjunaša, jugo-nostalgičara i boraca NOB-a koji su se tako žestoko za vrijeme Domovinskog rata ”borili” protiv agresora, pjesma je danas na neslužbenom indeksu. Koji je to poltronizam! Ali, uzalud vam trud svirači… Na YouTubeu može se poslušati i snimiti… Požurite, jer se bojim da će je brzo skinuti i s YouTubea zbog nekog koncerta Lepe Brene, ili Bajage u nekoj od naših Arena.

Protestna moć hrvatskih prosvjednika veća je od propusne moći hrvatskih cesta.

Stupio je na snagu propis o radnim i neradnim nedjeljama. U nedjelju 6. kolovoza sve, baš sve je bilo zatvoreno. Zatvoreni su bili svi dućani duž obale. To je odlična reklama za ionako poljuljani hrvatski turizam. Kolone su se stvarale ispred benzinskih pumpi jer kod njih se moglo kupiti bar vode, slatkiša, pokoji perec, čips, kava itd. Vozačice su se mogle depilirati na pumpama jer se tamo može naći najrazličitije robe. A možeš čak natočiti i benzin.

Neki koji samo vole filozofirati misle da je rad nedjeljom trebalo dopustiti trgovcima uz obalu i u turističkim mjestima u srpnju i kolovozu. Ali, protiv rada su prodavači. Kao na primjer prodavačica ”Tiska” iz Dubrovnika koja je stalno ljuta, ne samo nedjeljom. Na fejsu je objavila poruku: ”Stižu novi Srbi, ljuti k’o guja, prisjest će vam i Bljesak i Oluja”.

HOS-ovcima je već prisjela dan ranije. Jel’ to stari film iz naše mladosti ”Nikada nedjeljom” opet došao u naše ”bioskope”?

Po zadnjim spoznajama antropologa žene misle s obje polovice mozga, a muškarci samo s jednom, (ja si umišljam) s onom pravom.

Misa u Kninu u katoličkoj crkvi. Propovijeda fra Josip Gotovac. Mnogi misle da je propovijed bila kontraverzna. Kaže fra Gotovac: ”Hrvatska nije slijednica ni ustaškog nacizma, ni partizanskog antifašizma. Država Hrvatska stvorena je u Domovinskom ratu!”. Hmmm… Generalno se slažem s porukom.

Međutim, Hrvatska je 1941. g. pokušala nešto što joj je tek 1991. g. omogućio dr. Franjo Tuđman – ostvariti samostalnu, vlastitu državu. Tuđman je prvi u dvorani ”Lisinski” rekao da je NDH, između ostalog, bila i izraz težnje hrvatskog naroda za svojom državom.

Tuđman je, osim što je bio general, bio i povjesničar. Sjedeći po zatvorima, istragama, suđenjima… imao je dovoljno vremena shvatiti neke stvari. To što je vrh NDH bio vezan uz Njemačku i Italiju govori o političkom pragmatizmu, ali i o strateški gledano lošoj političkoj procjeni. Međutim, nije se moglo osloniti ni na Engleze ni na Staljina, a bez podrške velikih sila, ne bi ni bilo u to vrijeme nikakve države.

Inventura rezultata sadašnje koalicione vlasti pokazuje da se biračko tijelo nasanjkalo na lanjskom snijegu…

Kažu da Hrvatska ima 20.000 vojnika i časnika viška. Odlično. Od viška glava ne boli.